ćena ekonomska sredstva svakog pojedinca riješena su na način da je deset ljudi prikupilo određeni iznos novca (15 posto od vrijednosti kredita) potrebnog da uvjeri banku u ozbiljnost projekta, a svi su zadružari banci u hipoteku dali svoju privatnu imovinu (obiteljske kuće).
- To je bilo dovoljno da banka shvati odlučnost zadruge da projekt kvalitetno provedu u praksi. Kupili smo tvornice za preradu voća i povrća i već za pet godina postali smo drugi prerađivač voća i povrća u Hrvatskoj, odmah do Podravke. Kad je poslovanje zadruge preraslo financijske mogućnosti zadruge, dio dotadašnjih zadruge je uz određenu naknadu dobrovoljno istupio iz zadruge i na taj način ustupio svoje mjesto ekonomski snažnijim zadružarima koji su omogućili daljnji rast i razvoj zadruge – priča Jurkin.
Nakon sedam godina poslovanja, uz 250 zaposlenih i 900 kooperanata iz četiri istočnohrvatskih županija s kojima imaju dugoročne ugovore, preradjuju 7.000 tona voća i povrća i ostvaruju ukupni prihod od 70 milijuna kuna. Desetinu svog prihoda ostvaruju na tržištima SAD-a, Kanade, Australije, Švicarske, Švedske, Slovenije, BiH i Srbije.
- Da bi postigla još snažniji rast i tehnološki iskorak, zadruži je potrebna dokapitalizacija i privlačenje novih zadružara, koji proces je u tijeku – kaže Jurkin.
Posljednjih godina raste broj zadruge, kao i njihovi prihodi, ne samo u poljoprivredi nego i u drugim djelatnostima kao što su građevinarstvo, trgovina, obrtničke djelatnosti, usluge, turizam i mnoge druge. U Hrvatskoj je trenutačno 1.665 zadruge, članica Hrvatskog saveza zadruge, koje okupljaju 25 tisuća članova i oko četiri tisuće zaposlenih. Tradicionalno se većinom bave primarnom poljoprivrednom proizvodnjom (više od 50 posto), slijede prerađivačka industrija, trgovina i građevinarstvo.
- Sve je više interesa za poslovanje na zadružni način i od osoba koje imaju znanje i pružaju usluge, a također i osoba s posebnim potrebama koje sve više traže način i mogućnost samozapošljavanja – veli Stecca.
Sam cilj zadruge, nastavlja, nije stjecanje profita, nego ostvarenje koristi i interesa članova zadruge i lokalne zajednice u kojoj zadruža djeluje. U zadruzi je na prvom mjestu član sa svojim potrebama i interesima, a u trgovackom društvu osnivač, vlasnik temeljnog kapitala i profit koji može ostvariti. Zadruge zbog toga postaju sve važnije sve veće značenje. Nadalje, samozapošljavanjem i zapošljavanjem kroz zadruge smanjuje se raseljavanje seoskog stanovništva, a novostvorena vrijednost ostvarena u zadruzi ostaje u lokalnoj zajednici te na taj način pridonosi povećanju zaposlenosti, smanjuje siromaštvo, snaži ruralni razvoj, osiguravanjem pravednije raspodjele smanjuje nejednakost, promiče lokalnu demokraciju, itd. Po svom su obliku prilagodljivije promjenama tržišta jer zadružari sami upravljaju zadrugom i odlučuju o načinu njezina poslovanja.
