PICASSO I POLITIKA Umjetnikove poruke mira, prije svega

U bečkoj Albertini izloženo je 200-tinjak izložaka s političkim porukama velikog umjetnika. Izloženo je i mnogo dokumenata, fotografija i kronika događaja u vrijeme Picassoova života.

U vrijeme božićnih blagdana i novogodišnjih praznika Beč ima mnogo zanimljivih izložaba. Dvije izložbe slavnih umjetnika održavaju se istodobno u bečkoj Albertini. ‘Michelangelo – crteži jednoga genija’ najveća je izložba Michelangelovih grafičkih djela u posljednjih više desetljeća i traje do 9. siječnja. Istodobno ‘Picasso – mir i sloboda’ pokušava prikazati političko u Picassoovu opusu (do 16. siječnja).

U desetljećima poslije Drugoga svjetskog rata vjerojatno najpoznatiji komunist na Zapadu bio je Pablo Picasso. U Komunističku stranku Francuske ušao je 1944. i članom ostao do smrti 1973. Međutim, njegov životni stil nije krasio asketski altruizam idealnog komunista. Posljednjih su nekoliko godina života, preračunano u eure, njegovi osobni izdaci bili nekoliko milijuna eura na godinu. Nakon smrti ostavština mu je procijenjena na 700-tinjak milijuna eura.

Na bečkoj izložbi neki su zidovi prelijepljeni dokumentima, fotografijama i kronikama događaja u vrijeme Picassoova života. U izložcima (200-tinjak iz 60 svjetskih zbirk), međutim, rijetko se nalazi eksplicitna politička poruka. Idealizirani, socijalistički realizam, obvezni stil za umjetnike iz zemalja iz željezne zavjese, naravno, nije bio i Picasso. Iako se zalagao za komunističke ideje, umjetnik takvog kalibra nije se mogao izražavati ideološki skučeno.

Istodobno u Picassovim je djelima očita mirnovna poruka. Na naslovnicu kataloga izložbe njegov je poznati crtež goluba mira koji je postao simbolom mirnovog pokreta i, općenito, nade u bolji svijet. Picasso je izrađivao oglasne plakate za mirovne kongrese u Parizu, Wroclawu, Sheffieldu, Rimu, Beču i Stockholmu. Nakon ‘Guernice’ 1937., na koju ga je navelo bombardiranje toga gradića grada u Španjolskomu građanskom ratu 1936. – 1939., naslikao je još mnogo slika direktno povezanih s raznim političkim događajima diljem svijeta. Budući da ih je precizno datirao, ta njegova djela mogu se točno povezati s oslobođenjem Francuske od Hitlerove Njemačke 1944., događajima u Španolskoj u vrijeme Francove diktature, onih povezanih s Alžirskim ratom za nezavisnost, Kubanskom krizom…

Na zahtjev Louisa Aragona, glavnog urednika Les Lettres françaises, književnoga glasila Komunističke partije Francuske, Picasso je u ožujku 1953. nacrtao Staljinov portret za naslovnicu lista u povodu njegove smrti. Taj crtež odmah je veoma kritiziran u redovima francuskih komunista kao nedovoljno realističan. Međutim, posjetitelja može dojmiti nešto drugo, to koliko su u vrijeme Hladnog rata u ideju komunizma duboko vjerovali kulturni i znanstveni velikani. Konkretno, to kako su Pablo Picasso, Louis Aragon i Frédéric Joliot-Curie svojim tekstovima i crtežima slavili Staljina na naslovici Les Lettres françaises.