Poreznici omogućavaju izbjegavanje poreza na vikendice i jahte

Najnovijim izmjenama zakona obveznicima poreza na dobit omogućeno je da sami sebi fakturiraju troškove vikendica i plovila i tako ostvare pravo na priznavanje neoporezivih rashoda.

Spomenutim najnovijim izmjenama Zakona o porezu na dobit i Pravilnikom, naime, propisane su najniže razine prihoda koje tvrtke na godinu moraju ostvariti s vikendicama i apartmanima: pet posto, te zrakoplovima i plovilima sedam posto njihove vrijednosti. Knjigovotkinja je pitala poreznike što da radi njezin klijent koji zbog nepovoljnih okolnosti ove godine sa svojim brodom (deset kabina) nije ostvario prihode na razini propisanih sedam posto vrijednosti plovila. Zbog nižeg prihoda klijent ove računovotkinje ne može knjižiti troškove koje je imao s tim brodom ostvarujući prihod niži od propisanoga, kao ni povrat pretporeza, jer poreznici smatraju da sve nabave koje je poduzetnik imao u vezi s tim brodom nisu realizirane u poslovne, nego u privatne svrhe. I u otprije poznatoj ‘maniri’ nekompetentnih hrvatskih poreznika, umjesto odgovora na konkretno postavljeno pitanje poreznici su čitateljici dostavili ‘copy-paste’ zakonske odredbe. Čitateljica kaže da je konkretno pitala može li se poduzetniku ako ostvari, primjerice, 6,8 posto prihoda umjesto točno sedam posto propisanih priznati razmjerni postotak troškova? Odgovoreno je da ne može jer Zakon to nije predvidio. Na pitanje što da radi tvrtka koja nije ostvarila najniži propisani prihod, treba li prodati imovinu (kuću, apartmane, zrakoplov ili brod) i odjaviti djelatnost, poreznici, naravno, nisu odgovorili.

Čitateljica se pita i zašto je uopće donesena spomenuta odredba u najnovijim izmjenama zakona i pravilnika o porezu na dobit. Vikendice, apartmani, zrakoplovi i plovila i prije donošenja spomenutih najnovijih izmjena zakona i pravilnika o porezu na dobit nisu smjele biti upisivane kao imovina tvrtke ako nisu služile u poslovne svrhe (ostvarivanje prihoda na njima). U propisima su i prije spomenutih najnovijih izmjena postojale odredbe koje kažu da se rashodi moraju sučeljavati prihodima, da se svi rashodi moraju odraziti na stjecanje sadašnjih ili budućih primitaka i prihoda, te ako postoji dugotrajna imovina s kojom se ne obavlja djelatnost da se ne mogu obračunavati troškovi amortizacije. To znači da je sve to bilo propisano prije spomenute najnovije izmjene zakona i pravilnika o porezu na dobit te da ta izmjena nije potrebna i da je zbog neselektivnosti promašena.

Svim poduzetnicima koji imaju kuće za odmor, apartmane, zrakoplove i plovila zbog vlastite privatne uporabe ne bi se smjelo ništa priznavati na teret rashoda tvrtke, a njima je ovakva izmjena zakona zapravo dopustila da formalno ‘provuku’ potreban postotak prihoda fakturirajući sami sebi potrebnu razinu prihoda i tako ostvare pravo na priznavanje troškova te imovine. A oni koji doista obavljaju poslovnu djelatnost putem agencija ili samostalno u nepremostivim problemima ako ne ostvare propisani prihod. Ne mogu vjerovati, piše čitateljica, da Ministarstvo financija ne može dati tumačenje koje bi bilo kompromis između loše skrojenog zakona i praktičnog postupanja.