Prilika u ciljanim nišama

Blizina turističkih tržišta EU određuje prepoznatljivost Hrvatske, naglašava Ondina Šegvić, direktorica Sektora za turizam HGK, kao odredišta EU za nautički turizam. Marine, čarterski turizam, kružna i jednodnevna putovanja, nautički izleti, ronilački, kulturni, ruralni, pustolovni, medicinski i wellness turizam moraju biti i hrvatski strateški cilj jer upravo ciljane turističke niše prilika su za hrvatski turizam da pro- dulji sadašnju vrlo kratku turističku sezonu, što je u izravnoj vezi s ciljevima gospodarskih subjekata u turističkoj djelatnosti i iznimno je važno za rast hrvatskog turizma u fizičkim i financijskim pokazateljima. Kad se to postigne, nužan je brz razvoj novih, kreativnih i inovativnih turističkih proizvo- da usklađenih s trendovima inozemne turističke potražnje i razvijenim turističkim proizvo- dima EU (npr. uključenje hrvatskih kulturnih ruta na mrežu uspostavljenih kulturnih ruta EU), ali i osmišljavanje novih modela promocije hrvatskog turizma koji će se osim na do- sadašnjoj promociji geografskih i županijskih cjelina temeljiti na promociji niša posebnih oblika turizma u Hrvatskoj.

Hrvatski turizam suočava se s mnogo problema koji joj otežavaju postizanje boljih poslovnih rezultata. Prema njegovu mišljenju, ponajprije je riječ o nerealnom tečaju kune, prevelikim fiskalnim opterećenjima, posebno previ- sokoj stopi PDV-a, i brojnim neporeznim nametima, što veoma utječe na konkurentnost hrvatskog turizma.

Prema mišljenju Jake Andabaka, turistička je djelatnost izvoza prema nizu odrednica, a taj joj se status ne priznaje, što je otežavajuća okolnost za poslovanje. Problem je i neriješena imovinsko-pravna situacija koja muči hotelijere. Teško je planirati razvoj ako nemamo, a nemamo, definiranu strategiju razvoja turizma. I upravo stoga nužno je aktivirati sve potencijale u državnom vlasništvu pa te potencijale ili re- strukturirati i u njih investirati ili ih privatizirati. Treba, nadalje, korigirati stopu PDV na razinu od pet ili šest posto, koliko imaju nama konkurentne zemlje, i uspostaviti realan tečaj kune u odnosu na euro. A povrh svega treba stvoriti uvjete za investiranje u hrvatski turizam.

Upravo zbog problema s kojima se susreće hrvatski turizam, misli Boris Žgomba, nužna je nova strategija jer Hrvatska je postala uravnoteženo turističko odredište. Problem bi se mogao javiti u idućim godinama s prilagođavanjem trendovima u turističkim potrebama na svjetskom tržištu. Nužno je i profiliranje i snažnije razvijanje destinacijskog menadžmenta. Treba smanjiti i fiskalna opterećenja da bismo (p)ostali konkurentniji, poboljšati i dosljedno primjenjivati zakonske propise. Moraju se otvoriti i nove mogućnosti za ulaganje u turističku djelatnost.

U razvojnim odrednicama, a upravo zbog navedenih objektivnih potreba, prema mišljenju Kristiana Šustara, nužno je zatražiti od Vlade konačno stajalište o poziciji turizma u gospodarskom razvoju Hrvatske, uspostaviti jasnu i logičnu interesnu strukturu koja uključuje ukupan lanac vrijednosti hrvatskog turizma, uskladiti institucionalni okvir i makroekonomsko okruženje u skladu sa standardima EU i na toj osnovi poboljšati konkurentnost i smanjiti investicijske rizike u hrvatskom turizmu djelovati i poduprijeti potrebne odluke o donošenju vizije i tržišnog profila turizma kako bi se Hrvatska diferencirala od mediteranske konkurencije i s drugim važnim ‘stakeholderima’ hrvatskog turizma te Vladom RH i Ministarstvom turizma naći održiva rješenja i postaviti legalne, administrativne i upravljačke mehanizme kao odgovor na globalizaciju i trenutačno stanje naše turizma.

Ministarstvo turizma provelo je s Uredom HTZ-a mnogo tržišno usmjerenih poticajnih mjera koje su zadovoljavajuće utjecale na rast prepoznatljivosti Hrvatske kao destinacije i njezinu popularizaciju, ali i dalje, naglašava Kristian Šustar, izostaju ključni potezi usmjereni na unapređenje uvjeta za poslovanja hotelijerskog sektora koji usprkos rastu popularizacije odredišta ostvaruje gubitke i ima vrlo ograničen prostor za rast, pogotovo za nove investicije. Ključne mjere bile bi one vezane uza smanjenje troškova rada uz istodobno otvaranje prostora za povećavanje plaća zaposlenika u turizmu, usklađivanje razine fiskalnih i parafiskalnih davanja s onima u konkurentnim zemljama te poticajne mjere za investicije u turističku infrastrukturu, i to u užem smislu (kao što je gradnja hotela) i u širem smislu (npr. gradnja tematskih zabavnih parkova, kongresnih centara).

Ondina Šegvić očekuje i prijedloge možda novog modela privatizacije jer sadašnji se, nažalost, nije uvijek pokazao učinkovitim za odredište, što je štetilo razvoju i hrvatskog turizma u cjelini. Nada se će se strateški ciljevi hrvatskog turizma u strategiji za razvoj hrvatskog turizma intenzivno nastavak privatizacije i stavljanje u funkciju svih raspoloživih resursa za turizam, što osim neprivatiziranog hotelskog sektora podrazumijeva vojarne i druge vojne objekte.