Swot analiza

Izvanredno pažljive izrade, ovog smo ih proleća odveli na letenje. To im je iskustvo bilo korisnije od svih pustih priča koje smo im mogli ispričati. Sada su, naime, svjesne da o njihovu radu ovise ljudski životi – kaže Gabrić. Zbog prirode svog proizvoda tvrtka mora strogog paziti na svaki korak u proizvodnji. – Ne daž bože da se nešto dogodi imali bismo veliki problem i morali bismo dokazati da nije naša greška. Zato se pomno prati koji se materijal koristi i tko ga tretira, kako bismo mogli točno provjeriti što treba mijenjati u slučaju greške – objašnjava direktor Gabrić.

Kinezi nisu zainteresirani. Na početku je posao išao sporije nego što je Gabrić predvidio. S obzirom na to da je prije u pogon u Hrvatskoj uložio oko pola milijuna eura, situacija nije bila jednostavna. Međutim, vrlo brzo je krivulja krenula prema gore. Posljednjih šest mjeseci posao dobro ide, tvrtka raste, a od ožujka ostvaruje sve ciljeve iz plana. – Plasiramo krila u Njemačku, Austriju i Švicarsku, na što otpada 50 posto naše proizvodnje, a ostatak ide u cijeli svijet. U Novom Zelandu imamo vrlo atraktivnog distributera, u Japanu nas ima, a američki partner nam je jako dobar. Izvozimo i u Iran, Rusiju i Australiju – kaže Gabrić te naglašava da je ‘brutalno teško’ ostati konkurentan.

• Dosad nam je ozbiljni konkurent bio Vijetnam koji je proizvodio krila, a cijena rada bila je jedan euro po bruto satu. Sada je u Kambodži ispod jednog eura, 0,80 eura za sat rada djelatnika. Kod nas je u najjeftinijoj varijanti, ovdje na području posebne državne skrbi, četiri eura po satu. Međutim, mi imamo mnogo jaču tehnologiju. Ono što mi ne možemo priuštiti, a s čime konkurencija nema problema, jest stanoviti postotak škarta. Tamo tvornice mogu sebi dopustiti i drugu klasu proizvoda, a rade i s jeftinijim materijalima. U Krilu materijal nabavljamo po cijeni između četiri i sedam eura po četvornome metru, a svaka greška može biti kardinalna. Ako nam proizvodnja padne ispod 2,2 krila po djelatniku na mjesec, više nismo profitabilni – objašnjava Gabrić te uz osmjeh dodaje kako srećom radi u branši za koju nisu zainteresirani Kinezi. – Kad bi to bili, teško bismo ostali konkurentnima. Ovako, s obzirom da se na svijetu na godinu prodaje tek oko 20-ak tisuća krila, velikim pogonima nije zanimljiv ulazak na ograničeno tržište. Računaju s time da će im cijena malo porasti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Pogotovo na njemačkom govornom području gdje etiketa o zemlji podrijetla čini određenu razliku u plasmanu proizvoda. Istodobno, nabava materijala trebala bi postati povoljnija.

Osim po kvantiteti proizvodnje paraglajding krila, u branši rastu trendovi koje tek treba ‘pokoriti’, smatra Gabrić. Velika šansa za popularizaciju sporta su trokoline s krilima koje može svatko koristiti. – Paraglajding nije sport za obitelj. Morate otići negdje na cijeli vikend letjeti s nekim drugim ljudima dok obitelj ostaje kod kuće. Taj se nedostatak može premostiti s motorima i trajkovima za letenje, pa hobi postaje jednostavnija procedura.

Početni ulog od 6 tisuća eura. Međunarodni napornog dana na poslu može sat, dva vremena investirati u letenje iz vlastitog dvorišta i vratiti se doma na večeru. Tu je perspektiva. Ne samo kod nas nego i globalno. Tipičan kupac, onaj tko želi letjeti čovjek koji dosta zarađuje, nema mnogo vremena, a po prirodi je zaljubljen u tehniku i preciznost. On je jako zahtjevan i očekuje stopostotnu preciznost. Naš je proizvod skup, cijena jednog krila je 2.500 do tri tisuće eura, plus ostala oprema. Ovisno o kvaliteti zaljubljenik u letenje mora uložiti oko šest tisuća eura, što nije malo. Pogoditi njihove gušte i naš je najveći izazov – kaže direktor Krila. Bude li tvrtka rasla prema planu, u sljedećih godinu dana zaposlit će i novih petero radnika i uskoro postati jedna od triju vodećih tvrtki na svijetu.

U međuvremenu nastavlja razvijati odnose s partnerima i plasirati proizvode na nova tržišta. – Čak i kad se posluje globalno, ništa ne može zamijeniti osobni kontakt. Prije nekoliko dana posjetio nas je dobavljač materijala iz Francuske, a uz to redovito zajedno s distributerima organiziramo sastanke s ključnim kupcima koji iz cijelog svijeta dolaze u Austriju gdje ih upoznajemo sa svojim planovima u narednom razdoblju – objašnjava Gabrić. On se nada da će se uskoro moći pohvaliti i određenom potporom od strane države. Dosad nisu uspjeli na natječajima jer kao mlada tvrtka nisu imali bilance iz prošle godine koje bi priložili. – Mislim da bi trebali imati sluha. Potiču se goleme tvrtke radi očuvanja socijalnog mira. To nije dobra strategija, nije dugoročno rješenje i ne čini dobro domaćem poduzetništvu – zaključuje Gabrić.