Javna će potrošnja ostati na istoj razini, osobna će biti nešto bolja, vjerujem da će se za Božić približiti najboljim godinama. Privatne će investicije biti nešto manje, no imat ćemo pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Problem je u tome što je i rast od četiri ili pet posto, koji nam je nedostižan, zapravo nulti rast. Još vozimo u ‘leru’, rekao bih čak pod ručnom.
Neće biti veći od jedan i pol posto, to je najprije procjena koja se može dati u izbornoj godini jer ni nedavno nije bilo većih reformskih zahvata i ne vidim dovoljne poticaje za kreditnu aktivnost koji bi mogli pobuditi potrošnju i investicije. Na dinamiku oporavka jako će dugo utjecati nesigurnost glede fiskalne konsolidacije, skuplji energenti, razna administrativna poskupljenja te trajno promijenjene potrošačke navike.
S krajem ove godine javni će dug premašiti 60 posto BDP-a i najveći je rizik u tome da već 2013. premaši 80 posto. Takva dinamika zabrinjava zato što nam je pozicija refinanciranja kratkoročnog vanjskog duga i dalje na razini trećine BDP-a. Ako investitori, štoviše, ne budu vidjeli dovoljno kolaterala u ekonomskom rastu, gledat će nas sumnjičavije u odnosu na neke druge, usporedive zemlje.
Naša najveća ranjivost ostaje, to je golem javni sektor koji je od 2004. do 2010. narastao 50 posto. Proračun je u 2004. bio 95 milijardi kuna, a 120 je milijardi posljednje tri godine. Porezni je kapacitet bio 110-ak milijardi kuna, a nakon krize pao je na 105 milijardi kuna. Deficit će se ići prema 20 milijardi. Sljedeće će nam godine trebati tri-četiri milijarde eura koje su se možda mogle nabaviti ove godine. Iduće godine investitori će biti mnogo oprezniji, uostalom, svi se sad orijentiraju na Aziju i zemlje BRIK-a.
