Home / Tvrtke i tržišta / ATSKE ĆE PRIJEVOZNIKE POJESTI KONKURENCIJA EU

ATSKE ĆE PRIJEVOZNIKE POJESTI KONKURENCIJA EU

Prijevoznici kompanije mijenjaju stajalište prema ugovorenim obvezama, prihvaćaju činjenicu da biti samo jedna karika u logističkom lancu nije dovoljno za prosperitet i razvoj logistike. Stoga rade na jačanju vlastitih kapaciteta, ljudskih resursa i intelektualnog kapitala. Donedavnu poslovnu filozofiju ‘od vrata do vrata’ zamijenio je model ‘od logističkog centra do logističkog centra’.

Globalna ekonomska kriza pogodila je i transportnu industriju u očekivanim razmjerima, no to je trenutak za istinsko ulaganje u trening, edukaciju i povećanje kvaliteta usluga transportnih kompanija. To potvrđuju i iskustva iz drugih zemalja. U Španjolskoj je u protekloj godini bankrotiralo oko 2.000 samostalnih prijevozničkih tvrtki s jednim ili dva vozila, no umjesto da plače nad tim podatkom Pedro Conejero Gandia, predstavnik španjolskih vozača, kaže da je broj transportnih kompanije prije ekonomske krize snizio kvalitetu i izrazio nada da će rezultat prelagavanja transportnih kompanija biti kvaliteta i eliminacija kompanija koje su zalutale na tržište.

Nova paleta usluga

Slično misli i Erven Bingol, predstavnica turskih transportnih kompanija, koja je predstavila projekt prekvalifikacije i dodatne obuke ljudi iz prijevoznice industrije, koje je Turska pokrenula u protekloj godini. Projektom je obuhvaćeno 50.000 zaposlenih u transportnim kompanijama, koje od 2010. šire svoju paletu usluga prema novoj razini PL (logistički provajderi). Kompanije iz Turske u budućem nastupu neće biti samo prijevoznici od točke A do točke B, nego će novim resursima, kvalifikacijama, obukom i trenizima ponuditi paletu novih proizvoda. U Francuskoj također pokušavaju ostvariti kvalitetu dodatnim treninzima, obukom i prekvalifikacijama.

Normalno i konkurentno poslovanje prijevoznika. Prijevoznici se moraju trgnuti iz desetljetne letargije i početi učiti uz nove propise i nov način poslovanja ali i opoždenja u EU. To školovanje treba shvatiti kroz više faza. Prije svega prijevoznici moraju znati da moraju sami uzeti sudbinu u svoje ruke jer to nitko za njih neće učiniti. Samo članstvo u nekoj od prijevozničkih asocijacija, priljubljenih ili dragovoljnih nije dovoljno da bi se organizirano borili za svoj probitak. Prijevoznici moraju sami pristati na to da će netko doći i podučiti ih onomu što ih čeka kad uđemo u Uniju i posebno kad uđemo u schengenski granični režim. Mislimo da će se morati prilagoditi vremenu i mjestu predavanja kao i predavačima. Dosad je država to prepuštala prijevoznicih asocijacijama dajući jedino besplatne predavače. S obzirom na to da su pred nama zahtjevnije teme, trebale bi usprkos stezanju remena i druge institucije dati svoj obol edukaciji kako prijevoznika tako i vozača, ali i prilično zanemarenog obučavanja ostalih djelatnika u prijevozu poput disponenata, komercijalista, špeditera itd.

Stoga je nužna sveobuhvatna akcija u kojoj će sudjelovati mnogo više sudionika. Dosad su to vrlo korektno podupirale institucije poput Centra za vozila Hrvatske, Hrvatskog autokluba, HAC-a i ARZ-a, a sada bi oni koji imaju velike koristi od prijevoznika, poput dealera vozila i prikolica te posebice osiguravajućih kuća (čast iznimkama!) trebali dati svoj prilog educiranju prijevoznika i vozača.