INVESTICIJE Privatna ulaganja u idućoj godini ovisit će o stranom kapitalu

Emil Tedeschi povukao je poslovni potez godine. Njegovih 382 milijuna eura ljepše bi bilo vidjeti na domaćem terenu, no nakon što mu nisu odobrili kupnju Podravke, akviziciju je potražio izvan hrvatskih granica. I to s potpunim pravom, koliko god hrvatski političari kukali o tome da domaći poduzetnici trebaju pomoći kako bi ‘hrvatsko ostalo hrvatsko’. Iskorakom u regiju kroz kupnju slovenske Droge Kolinske Atlantic Grupa postala je kompanija s 4.300 zaposlenika, 640 milijuna eura prihoda i s tvrtkama u 12 zemalja. Za tu operaciju dokapitalizirala se Atlantic Grupa s 80 milijuna eura, pa je među dioničare ušao i EBRD, a Tedeschi ostao s 50,2 posto dionica. Ambiciozan i hrabar potez u svakom slučaju, a iako je riječ o veliku izazovu, Atlantic Grupa se dosad pokazala spremnim kupcem koji zna integrirati poslovanje različitih portfelja.

Ulaganja u željeznicu smatra manje opravdanim jer će se tako samo uzeti dio prometa s cesta koje ionako nisu dovoljno prometne iako se za investicije u željezničku mrežu može iskoristiti kapital europskih banaka i fondova jer je u interesu EU da se sagrade europski željeznički koridori. Premalo smo ulagali u ono što se prevozi cestama – kaže Jurčić. Hrvatskoj su, slaže se većina poduzetnika i ekonomista, potrebne nove investicije u sektorima energetike, turizma, prometa, poljoprivrede i prehrambene industrije. Damir Kuštrak, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, smatra da uz ta dva sektora i uvijek prisutan turizam Hrvatska ima velik potencijal u logističkom položaju koji bi trebala iskoristiti.

No da bi se investicije doista realizirale, nužno je najprije analizirati i procijeniti javne investicijske projekte te imati učinkovitu državnu administraciju koja će ih biti u stanju operacionalizirati. S obzirom na trenutačno stanje u zemlji jedino ulaganja s velikim udjelom kapitala mogu pokrenuti nov ciklus. Pritom govorimo o velikim privatnim ulaganjima koja mogu postići dobar povrat, ali ne smijemo zaboraviti ni ona manja. Vlada treba smanjiti prevelike troškove privatnih investicija i stvoriti jednake uvjete za male i velike ulagače. Jedino smislenim sustavom poticaja i olakšica, npr. smanjenjem poreza i nameta, omogućit će se novi val investicija, u suprotnome investitori će svoj kapital ulagati drugamo u regiju – kaže Igor Oppenheim, predsjednik Uprave Ingre.

On smatra da je važno što prije riješiti problem dvostrukog oporezivanja tako da se potpišu međunarodni sporazumi o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i s onim državama s kojima to još nismo učinili. Također ističe nautički turizam kao potencijalno područje ulaganja. S obzirom na malen opseg ulaganja, a velik nedostatak vezova – prema nekim istraživanjima u Hrvatskoj nedostaje od 15 i 20 tisuća vezova – nautički je turizam perspektivan segment građevinarstva. S druge pak strane koncesijski postupak, izrada studije zaštite okoliša i razni drugi propisi ograničavaju njihovu gradnju – kaže Oppenheim.

Kad je riječ o dilemi strani ili domaći investitori, kraj godine obilježilo je buđenje ‘ekonomskog nacionalizma’ kroz usta Ante Vlahovića, predsjednika Uprave Adris grupe, koja je zainteresirana za ulaganja. Ne krijeo svoju zainteresiranost za kupnju nekih kompanija u državnom vlasništvu. Svjesni smo da će se još nekoliko velikih hrvatskih javnih poduzeća privatizirati, odnosno prodati. Ako hrvatske korporacije ne kupe ono što još vrijedi u zemlji, teško ćemo moći govoriti o hrvatskom gospodarskom suverenitetu – rekao je Vlahović u intervjuu Večernjem listu. Nakon toga Adris se pojavio i kao navodni partner mirovinskih fondova u ‘obranu’ Ine i potencijalan HEP-ov partner u gradnji novog bloka TE Plomina.

O stranom kapitalu slično razmišlja i Oppenheim koji smatra da nam stranci mogu pomoći tako što mogu dobiti znatno povoljnije financiranje u svojim izvoznim bankama ili nabaviti opremu po povoljnijim cijenama, no da u Hrvatskoj ima dovoljno kvalitetnih domaćih proizvođača i izvođača koji zatim takve investicije mogu izvesti. Među domaćim je velikim uzdanicama kad je riječ o investicijama i Janaf, tvrtka koja će od 2011. do 2015. u velikom investicijskom ciklusu uložiti još 6 milijardi kuna.

Nastavit ćemo investicije u projekte skladištenja naftne i naftnih derivata u terminalu u Sisku i na zagrebačkom Žitnjaku te ćemo otvoriti veliko gradilište spremnika za naftu i derivate u Terminalu Omišalj. Završit ćemo projekt reverzibilnog transporta naftne na dionici Sisak – Omišalj i nastaviti pripremu novih projekata transporta naftne i naftnih derivata koji bi trebali biti u funkciji povećanja sigurnosti opskrbe te jačanja konkurentnosti na domaćem i regionalnom tržištu. Planira se i gradnja podmorskog naftovoda otok Krk – kopno čime će se zamijeniti transport naftne preko Krčkog mosta – kaže predsjednik Uprave Janafa Ante Markov dozvajuci da ti projekti otvaraju nove mogućnosti da strane kompanije ulažu i/ili iskorištavaju spremničke i transportne kapacitete za trgovanje naftom i naftnim derivatima te čuvanja obveznih zaliha.

Među projektima koji bi ulazili u kategoriju isplativih ulaganja za poduzetnike u Hrvatskoj, ali i za strane ulaganja, Markov navodi gradnju termoelektrane na plin u Dalmaciji zbog koje bi bila isplativa gradnja magistralne i distribucijske mreže te potrošnja plina u toj regiji ili npr. gradnju brodova u domaćim brodogradilištima koji će biti namijenjeni poboljšanju veza između otoka te između otoka i kopna, kao i onih namijenjenih turističkoj potražnji. Mnogo je prostora, smatra Markov, i za razvoj i ulaganja u nekim granama domaće pre-rađivačke industrije (drvna, prehrambena, metalna) koje bi trebalo osnažiti u idućem razdoblju.

Banke su također gladne investicija, kaže predsjednik Uprave Erste banke Petar Radaković, ali treba im pozitivno okruženje. Radaković očekuje da će u idućoj godini biti vrlo malo privatnih investicija, zato se nada da će banka dio kapitala plasirati u državne infrastrukturne projekte. U biti, sve što je mučilo potencijalne investitore pri pomisli na ulaganja u Hrvatsku ostaje isto. Najveći problemi s kojima se susreću domaći i strani investitori vezani su uglavnom uz administraciju i neodgovarajuću komunikaciju središnje vlasti i lokalne zajednice.

Izabere li se ministar zadužen za investicije, što bi bilo vrlo dobro jer se sad investitori moraju obraćati na nekoliko adresa, imat će mnogo posla – kaže Kuštrak. Paul Vandoren, šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj, nedavno je ustvrdio da strane kompanije ne ulažu u Hrvatsku jer poslovna klima nije stabilna, a korupcija je na zavidno visokoj razini. No usprkos korupciji strani investitori npr. u Srbiju koliko-toliko dolaze. Razlog je vrlo prozračan: Srbija im nudi više – niske poreze, besplatno zemljište, jeftinu radnu snagu; po radnom im mjestu nudi od 2.000 do čak 10.000 eura. Kritičari takve politike kažu da država u nekim slučajevima tako pokrije i pola ulaganja investitora i da u Srbiji nije nimalo loše ni teško biti investitor.

Iako je upitno koliko će se brzo vratiti takve investicije, činjenica je da investitor koji na livadi sagradi tvornicu neće tako lako dopustiti da taj ulog propadne, a ne može je ni strpati u džep i otići. Hrvatska s druge strane nudi to što je ‘zanimljiva zemlja s velikim potencijalom’ koji se na kraju manje- više svede na geografski položaj, možda i kvalificiranu radnu snagu koja je dvostruko skuplja nego preko granice. Zauzvrat se dobivaju svi zamislivi i nezamislivi biokratički i administrativni problemi koji troše vrijeme i novac. Kako bilo, vremena za odgađanje nema jer jedino nove investicije, osobito u izvoznom sektoru, možda mogu povisiti gospodarske stope rasta.