Ivica Todorić, Predsjednik uprave Agrokora

Iako se može učiniti da je u odnosu na sadašnje stanje i 12.000 noćenja ostvarenih 2009. smiješno govoriti o otvaranju triju novih hotela visoke kategorije, trend rasta, koji je od godine do godine 100 i 200 posto, svjedoči u korist velikog potencijala. Izvrsna je ilustracija toga selo Karanac pokraj Belog Manastira. Dobro ga opisuje pomalo ogorčeni Slavonac koji je rekao kako je Karanac selo puno starih kuća kakvih ima posvuda u Slavoniji, a mještani su od njega napravili atrakciju kao da nečega takvog nema nigdje.

Karanac se razvio u manje od 10 godina. Prvi restoran Baranska kuća obitelji Škrobo, koja je danas nadaleko najpoznatiji restoran, otvorena je 2004. Prije nje otvoreno je samo obiteljsko gospodarstvo Šklepić, koje nudi smještaj: – U to vrijeme smijali smo se jedni drugima. On je nama govorio da smo ljudi jer tko će doći u restoran u Karanac, a mi njemu da je ljud jer tko će doći spavati u Karanac – kaže Stanko Škrobo s osmijehom dodajući kako danas u Karancu svi na jedan ili drugi način rade u turizmu.

Prisjeća se tako da su se ne tako davno kuće prodavale za 2.000 eura, a danas ih se ne može kupiti. Njegova obitelj restoran je nadograđivala tijekom godina istodobno gradeći dodatne objekte i osmišljavajući nove sadržaje. Danas tako imaju i etnomuzej, antikvarnicu, nude suvenire, a u budućnosti planiraju i smještajne kapacitete: – Sve je više turista i u mjestu s tisuću stanovnika iznajmljuje se 100 kreveta – kaže Škrobo.

Uz krevete kojih je sve više raste i bogatstvo gastronomskih ponuda. Svakako prednjače vina kojima Baranja (prijevod naziva ovog kraja s mađarskog znači ‘majka vina’) obiluje. Malih vinarija, starinskih vinskih podruma i vinskih cesta tako ima doslovno u svakom selu. Jedna od najljepših svakako je vinarija i restoran Josić u Zmajevcu otvoren prošle godine na prošće. Ulaganje od tri milijuna eura u posljednjih deset godina u proizvodnju vina i restoran za osječkog ugostitelja Damira Josića bio je velik rizik.

• Rasprodao sam ugostiteljske objekte koje sam imao i uložio sve u ovo jer kad sam se počeo ozbiljnije baviti vinom, shvatio sam da moram imati dobro osmišljeno prodajno mjesto koje ima svoju priču – kaže Josić dok sjedi u restoranu smještenom u renoviranom podrumu.

Iako je kriza veoma utjecala na njegovo poslovanje, zbog čega je već morao otpustiti neke radnike, on i dalje u Baranji vidi velik potencijal.

Današnji baranski turizam i onaj prije 10 godina, to je nebo i zemlja – kaže Josić i dodaje kako on taj dio Hrvatske smatra malom Istrom. Istra ima dugu i uspješnu turističku tradiciju koja joj daje za pravo da se naziva Terra magica. No i Baranja sa svojim očuvanim mađarskim i slavonskim kućama, crkvama i dvorcima kao i brojnim prirodnim ljepotama nije bez pokrića kad se u turističkim brošurama kiti pridjevom ‘fantastična’. Uz to što je u sljedećih nekoliko godina očekuje višestruko povećanje turističkih kapaciteta, već potkraj 2011. Baranja bi trebala dobiti i lučko putničko pristanište. Kroz Batinu bi tako trebalo doći još više turista. Budući da više nema industrije, koja je u doba bivše države ondje bila jaka, a poljoprivreda se okrpuje i sve je manje ovisna o ljudima, a sve više o strojevima, turizam je za Baranju izvršna izlazna strategija.

Prema očekivanjima upućenih Baranja bi 2015. tako trebala bilježiti između 18 i 20 tisuća noćenja utemeljenih najviše na eno-gastro turizmu, lovnom i ribolovnom turizmu. Iako ni to još nisu posebno impresivne brojke, uzme li se u obzir to da je Baranja pretrpjela velik udarac u ratu i svoj turizam gradi gotovo od nule, govore mnogo. Utoliko se i adventska priča s hrvatskog sjeveroistoka još bolje uklapa u ovo blagdansko ozračje.

Projekti postoje, potrebe su izrazite, a višestruki su multiplikacijski učinci na zagrebačko i hrvatsko gospodarstvo. Ali što je manje inicijativa, to se više govori o ovim ili onim modelima i varijantama, a malo je i nedovoljno zastupljen konkretan rad. A temelj svega je rad, naporan i predan svakodnevni rad. Tek kada to shvatimo, dosegnuli smo dno krize. To je uvjet za početak poboljšanja. U Eurohercu ćemo hrabro ući u 2011. godinu. Optimizam temeljim na našoj snazi, na spremnosti ljudi na svim razinama u društvu da na otežane uvjete poslovanja odgovore s više fleksibilnosti, da budemo brži, prihvatljiviji i pouzdaniji. Iskustvo i učinci iz ove 2010. pružaju nam osnovu za optimističan pogled u iduću godinu.

Rast neće biti velik jer su desetkovani i generatori velikih stopa rasta u osiguranju, posebice u obveznim osiguranjima kojima se mi pretežno bavimo. Nije na vidiku oporavak leasinga i kreditne prodaje novih vozila, a kamoli njihov rast, pa nije realno očekivati i premijski rast generiran iz tih, do prije koju godinu inače izdašnih izvora. U utrci s konkurentima očekujem da će do izražaja doći naša prednost boljega horizontalnog okruženja sustavom tvrtki koje rade s postojećim portfeljem osiguranja. Nerealno je govoriti da očekujemo tešku poslovnu godinu – kao da ima laganih! Svaki posao koji se radi na stvarnim tržišnim temeljima nije jednostavan ni lagan, nego zapravo težak. Sve što lagano dođe, još lakše ode. Stoga i pred idućom godinom ne kukamo nad problemima, mi smo tu da se s problemima borimo i nosimo, da ih rješavamo. Stoga, daj Bože zdravlja i dobra, dakle teška posla.