Karikaturalne dimenzije

Jedino u HDZ-ovu vrhu, u njegovu Predsjedništvu, čini se, dugo nisu shvatili da upravo oni moraju otići i da su oni, zapravo, pravi cilj rekonstrukcije Vlade.

Rekonstrukcija Vlade, za koju premijerka Kosor ima potporu i u Washingtonu i među europskim pučkim strankama, zapravo je samo najprikladniji ulaz u temeljitu rekonstrukciju vodstva stranke. Znaju, dakako, i u Washingtonu i među europskim pučima da je riječ o trojanskom konju, da se vlada ne rekonstruira u predizbornoj godini. Jedino u HDZ-ovu vrhu, u njegovu Predsjedništvu, čini se, dugo nisu shvatili da oni moraju otići i da su oni, zapravo, pravi cilj ove rekonstrukcije Vlade. Uljuljkani u svoje stranačke fotelje, uvjereni da će se bez obzira na izborne rezultate za njih uvijek naći neko zastupničko mjesto u Saboru, oni su jednostavno izgubili osjećaj za vanjski svijet, a s njim i temeljni instinkt za samoobrannost. Posljednjih tjedana to nerazumijevanje poprima karikaturalne dimenzije.

Rekonstrukcija Vlade i stranke nerazdvojivo su vezane. Ne mogu, naime, ministri Šuker, Vukelić, Biškupić, Matulović-Dropulić ili Kalmeta otići iz Vlade, a ostati u Predsjedništvu stranke i odatle nadgledati svoje ministarske nasljudnike. Ako znaju da to Kosor radi s američkim blagoslovom, a to bi valjda trebali znati, logično bi bilo da u tom trenutku ministri na koje se rekonstrukcija odnosi pokušaju naći što bezbolniji izlaz – ostavku u Vladi, povlačenje iz Predsjedništva stranke, ponudu da pomognu u obnovi stranke kao savjetnici. Bez Remetinca, ako je moguće. Ništa slično nije se dogodilo. Navodno je čak na jednoj sjednici Predsjedništva stranke pao osamljeni prijedlog da se svi povuku, prepuste mjesta mladima i pomognu u obnovi stranke. Bez odaziva. Ali projekt ide dalje: nakon toga koalički partneri traže od Kosor supstancijalnu rekonstrukciju Vlade. Oni, naime, znaju čitati jezik politike. HDZ-ove ministre i članove Predsjedništva HDZ-a ni to ne motivira na ostavku.

Ali projekt ide dalje: u jednom su listu opisani načini na koje su članovi užeg vodstva stranke, tako uljuljkani, pretakali desetke milijuna iz državnog proračuna na vlastite račune. Na popisu nisu samo ministri kandidati za rekonstrukciju nego i predsjednik i potpredsjednik Sabora Luka Bebić i Ivan Jarnjak. Odjednom za otpisane više nema mjesta u izaslanstvima koja s Jadrankom Kosor obilaze teren kao dio priprema za promjene – i u Vladi i u stranci.

Dok Kosor otvara nova elektropostrojenja u Platu pokraj Dubrovnika, dosad obvezni pratitelji na toj ruti Šuker i Bebić vesele se na domjenku predsjednika Josipovića u Zagrebu s kojeg im Šeks najavljuje amputaciju ‘bolesnog tkiva’. Iza privida veselosti, tvrde stranački izvori, otpisani traže zaštitu na ‘ne-vjerojatnim mjestima’. Dotle politički pismeniji ministri Kalmeta i Milinović nastoje osigurati politički opstanak demonstracijom stranačke snage, ali i bespogovorne odanosti Jadranki Kosor na obljetničkom skupu u Gospiću. Oni će vjerojatno preživjeti tu epizodu.

Odlazak otpisanih HDZ-ovih veterana iz vodstva stranke zapravo je samo pitanje tjedana, redoslijeda i načina odlaska. Jer, projekt mora dalje. Oni više nisu ključan izazov za Jadranku Kosor iako se to na prvi pogled tako čini. Njezin je trenutačno najveći izazov pronaći nove ljude za (predizbornu) obnovu stranke. A otpisani će otići svakako, kad već nisu željeli odstupiti časno. Ne samo zato što su previše preli iz državnog na svoje račune. Nego i zato što su pritom ostali toliko politički neuki da ne razlikuju Krapinu od Washingtona.

Ubrzani porast broja umirovljenika (odnos zaposlenih i umirovljenika pogoršan je na neodrživih 1 prema 1,18 s lanjskih 1 prema 1,3) ograničavaju mogućnosti dinamiziranja potrošnje i gospodarskog rasta u srednjem roku. Rezultati poslovanja pogoršani su tako da je u prvih devet mjeseci bruto dobit poduzetnika smanjena 26,6 posto, ukupni prihodi manji su pet posto, a ukupni rashodi za otprilike četiri posto, dok su investicije manje 30 posto, a pritom treba znati da je već lanjska baza bila znatno niža od prekriznog razdoblja. Ipak, i u takvim okolnostima zadržana je makroekonomska stabilnost, smanjen je deficit tekućeg računa platne bilance i usporeno inozemno zaduživanje.

U svemu tome pozitivno je da smo konačno postali svjesni potrebe promjene svoga razvojnog modela i preorijentacije gospodarstva s uvoznog potrošački ovisnog na izvoznog orijentirano. U idućoj godini ne treba očekivati znatnije promjene iz već poznatih razloga, ali ipak treba očekivati jačanje pozitivnih signala nastavkom djelovanja inozemne potražnje te laganim oporavkom domaće potrošnje, što će lagano ublažiti sadašnju situaciju. No, rast će biti krhak i spor, ali potaknuti će optimističnije tonove koji su nužni za buduće dinamiziranje gospodarske aktivnosti. Stoga i iduću godinu ocjenjujem izuzetno teškom jer očekivani rast BDP-a od oko 1,5 posto nikako nije dovoljan da dostatno stabilizira gospodarsku situaciju pri postojećim razinama proračunskog deficita i inozemnoga duga. Inozemni će dug u godini ulaska u Europsku uniju 2013. narasti na 60 milijardi eura pa nam zapravo treba rast od približno deset posto kako bismo mogli vraćati dugove. Da bismo situaciju zaista počeli mijenjati, ponajprije treba ozbiljno pristupiti reformama i bez odlaganja realizirati mjere iz Programa gospodarskog oporavka. Usporedno s time treba postići društveni konsenzus oko strategije dugoročnog razvoja zemlje jer jedino na taj način imamo šanse da u idućoj godini počnemo novi razvojni ciklus.