Baranja ima samo jedan grad – Beli Manastir. U turističkoj ponudi prevladavaju seoska gospodarstva, eno-gastro turizam te lovni i ribolovni turizam. Najpoznatija atrakcija je Kopački rit, a posjetitelje privlače art festival Slama te gastronomsko natjecanje Čvarak fest. Najpoznatiji su poljoprivredni proizvodi ljuta i slatka paprika.
Rijetki su oni koji znaju da je József Angster jedan od dvojice majstora koji su gradili orgulje u pariškoj katedrali Notre-Dame. Jednako kao što malo ljudi zna za tog Baranjca, tako malo ljudi danas zna i za to što se u posljednje vrijeme zbiva u Baranji. Što se ondje događa(lo) nakon reintegracije, pomalo je u medijskoj sjeni. Zna se da se ondje mogu naći vino, ravnica, kulen, fiš-paprikaš, Kopački rit i Belje, ali Baranja se često doživljava kao statičan poljoprivredni kraj. Istina, koja često ostane neprimijećena, sasvim je drukčija. Iako to možda zvuči pretjerano, u nekoliko godina Baranja bi mogla biti nova uspješna turistička priča, upravo poput istarske.
Priču o Baranji možda je najbolje započeti Agrokorovim ulaganjima u taj kraj jer kamo god se krene, čovjeka posvuda prati oznaka ‘Belje’. Nekad najveći domaći industrijsko-poljoprivredni kombinat već je pet godina u Agrokorovu sastavu. Za to je vrijeme Agrokor u Baranju uložio 1,6 milijardi kuna i najavio nove financijske inicijative. Iako je većina usmjerena u poljoprivredu i prehranu, što i jest osnovna djelatnost Belja, indikativna za budućnost tog kraja ulaganja su u turizam kao što je otvorenje Podruma Belje za posjetitelje. Iako je prošlo manje od godinu dana, već sad na kušanje vina i, naravno, kupnju onamo na vikend dolazi i do 500 posjetitelja.
Restoran Kormoran u Kopačkom ritu i najveći vinograd u jednom komadu u Hrvatskoj, i to s podrumom, tek su početak onoga što Agrokor najavljuje u Baranji – hotel s pet zvjezdica trebao bi prve turiste ugoditi već 2013. Pametnim dosta, jer ako Ivica Todorić ulaže u turizam u tom kraju, onda se ondje očito može dobro zaraditi. Možda ne odmah, ali u budućnosti sigurno. Među Baranjcima se tako može čuti da je Todorić jednom prilikom na pitanje zašto mu je Baranja tako draga rekao kako zna da mu se sve što misli uložiti ne može vratiti za života, ali će u rezultatima tih ulaganja uživati njegova djeca.
Bez obzira na to je li on doista izrekao tu rečenicu ili nije, najveći je investitor u baranjskom kraju vrlo rado viđen gost. Osim što je najveći poslodavac s više od 2.000 zaposlenih, svojim ulaganjima u turizam otvara vrata drugima koji se žele baviti tom djelatnošću.
Najveća prilika koju ima ovaj kraj jest u Agrokoru i Todoriću jer je on besplatna reklama za Baranju. Realno, svaki put kad se u sekundama prije Dnevnika pojavljuje baranjski kulen, to nam omogućuje veću vidljivost koju si mi ne možemo platiti – kaže direktor Turističke zajednice Baranje Nenad Bračun te dodaje kako se nada da će tako i dalje.
Kako se Todorićev utjecaj na turizam Baranje širi u koncentričnim krugovima, pokazuje i primjer dvorca Esterhazy koji je Belje još u svibnju 2009. darovalo Općini Dardi. Ovih dana u Baranji kruže priče da će Općina sa stranim investitorom koji, kao što to obično biva, nije imenovan, dvorac pretvoriti u hotel s pet zvjezdica. Planiranim hotelima ipak tu nije kraj jer i Zlatko Jurković, vlasnik obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva, također planira gradnju hotela: – Imamo 8,5 hektara imanja i sagradit ćemo hotel s partnerima iz Švicarske iako ne volim govoriti o tome dok nije gotovo – kaže Jurković koji je osnovao golfski i lađanski klub Zmajevac.