SWOT ANALIZA

Građevinskim inženjerima Irfanu Omićeviću, Nedžadu Husetoviću i Osmi Čelji otvorilo se tržište nakon pada gumarske industrije. Danas imaju 45 zaposlenih i prihode od 50-ak milijuna kuna, a priliku za rast vide u regiji.

Irfan Omićević i Nedžad Husetović iz Osijeka te Osmo Čeljo iz Sarajeva kao ravnopravni su partneri 1993. započeli posao prodaje remenja za poljoprivredne strojeve uloživši sav svoj kapital. Danas imaju četiri poslovne jedinice u sklopu tvrtke Tehnoguma sa sjedištem u Zagrebu te tvrtku kćer Euroguma u Sarajevu. Ponudu su proširili na industrijsko održavanje i prvogradnju gume, plastike te brtvenih i izolacijskih materijala, a 1998. s trgovačke djelatnosti proširili su se na proizvodnju. Iako su im neki odvjetnici prije ulaska u poslovne vode dobronamjerno savjetovali da je tvrtka s dva partnera veoma komplicirana za vođenje, a s tri gotovo nemoguća misija, prijateljstvo Omićevića i Husetovića njegovano od djetinjstva bio je dovoljan kapital da pokušaju takvo što, a Čoljo se pokazao kao pouzdan partner.

Sva su trojica građevinski inženjeri, ali ih je posao u struci mimošao. Građevinska industrija tih godina nije dobro stajala, pa je Husetović prodavao knjige u izdanju ljubljanske Mladine, a Omićević se bavio komercijalom te koreografijom kao dugogodišnji član KUD-a Lado. Ratne operacije u susjednoj BiH zatekle su tada i Osmu Čelju, a s obzirom na to da mu se brat također bavio koreografijom, preko njega je upoznao Omićevića. Sva su trojica zaključila da trebaju ući u novi posao, a priliku su vidjeli nakon nestanka nekadašnjih sustava Borova, Save i srbijanskog Vulkana, nakon čega se pojavio prostor na tržištu.

• U startu poslovanje nije polučilo rezultate jer smo se bazirali na visokokvalitetnoj robi, a u to vrijeme cijena je bila prioritet kod kupaca – ispričao je Omićević. Bili su i novi na tržištu, probijali su se, no nisu razvijali marketing, koji im je i danas slaba točka u poslovanju. No Omićević tvrdi da je upravo kompaktnost njih trojice utjecala na to da tvrtka posluje uspješno, a i 80 posto sadašnjih zaposlenika u tvrtki radi najmanje sedam godina. Još jedan razlog sporijeg razvoja, iako im se tržište otvorilo, bila je i poslovna politika tvrtke – ne podizati bankarske kredite.

Litetniji razvoj u koji smo ulagali cjelokupni profit – kaže Omićević. Poslove su sklapali prilikom cestogradnje, brodogradnje, gradnje vodovodnih sustava koje financiraju države ili javne i privatne tvrtke. U proizvodnji su svake godine nastojali uvesti neku novinu, pa su tako 2002. započeli s razvojem proizvodnje podnih obloga, do tada izrađivanih samo od gume. Formirali su poslovnu jedinicu TGSTIL i počeli proizvoditi podove od svih materijala, osim od kamena i keramike.

Proizvodni pogoni u četiri hale smješteni su im u Centru male privrede u industrijskoj zoni zagrebačkog Žitnjaka gdje je i sjedište tvrtke. Međutim, problem s tim centrom je to što Grad Zagreb do danas nije riješio zemljišne knjige iako se na to, kaže Omićević, obvezao. Bez obzira na to, pokazala se potreba za ujedinjavanjem proizvodnje pa su 2007. kupili u blizini Centra zemljište za izgradnju proizvodno-trgovačkog centra. No investiciju vrijednu između dva i četiri milijuna eura za sada su ipak prolongirali.

Danas imaju poslovne jedinice u Splitu i Osijeku, a iako su i u BiH imali planove za ulaganja, u toj zemlji krizu su osjetili već 2008., malo prije nego u Hrvatskoj, pa su promijenili planove te investirali u još jednu poslovnu jedinicu u Hrvatskoj – TGART. Specijalizirana je za uvoz, prodaju i ugradnju polikarbonatnih ploča, leksana, pleksiglasa, forexa, montažnih elemenata te gotovih proizvoda od akrala, a služi im za pokrivanje, scenografije te drugih događaja. No proizvode nude i pojedinim tvrtkama vezanima uz njihovu djelatnost, poput različitih stalažica, stolnih posuda raznih oblika, za što su važni ideja i dizajn. Prošle su godine pokrenuli i četvrti segment unutar kompanije, Autorizirani servisni centar (ASC), za koji tek sljedeće godine očekuju jači razvoj. Bavi se servisiranjem gadget robe, a samo certificiranje jednog stručnjaka stoji ih 20 tisuća eura.

Razvoj tvrtke donio je i neke promjene u razmišljanju. Dok su imali samo jednu poslovnu jedinicu, baznu, s proizvodima od gume za velike kupce i infrastrukturne projekte, marketing im nije bio toliko potreban koliko je bilo važno da stručnjaci iz tih djelatnosti prepoznaju kvalitetu proizvoda.

• Za industrijsku robu marketing ne bi ništa polučio osim jačanja brenda tvrtke, pa smo sredstva radije usmjeravali u razvoj. No ulaskom u proizvodnju podova, proizvoda iz jedinice TGART, a ubuduće i s ponudom servisnih usluga u kojima dio tržišta otpada i na individualne kupce, shvatili smo da će taj dosad zanemaren segment poslovanja morati biti aktivniji – objašnjava.

Još bazni segment u strukturi prihoda prevlada i donosi 60 posto, na TGSTIL otpada 20 posto, a TGART pridonosi s 10 posto prihoda. Oko 20 posto prihoda Tehnoguma ostvaruje izvozom. Financijski su neovisni iako muku muče s tri milijuna kuna nenaplaćenih potraživanja u posljednje dvije godine. Prihodi su im rasli do 2008. kada su bili 55,5 milijuna kuna, a prošle su godine pali na 45,9 milijuna kuna. Ove pak godine očekuju pad prihoda za desetak posto u odnosu na lani.

Najvažniji su kapital tvrtke, kaže Omićević, ljudski resursi, pogotovo u vrijeme kad ih je veoma teško naći. I to je bio jedan od razloga zašto je razvoj išao sporije nego što je objektivno mogao. Osim toga uvijek je potrebna dodatna izobrazba zaposlenika, što govori da jedan dio svoga vremena provode u praćenju tehnološkog i inovativnog razvoja tržišta. Kompanija, tvrdi, radi isključivo s visokokvalitetnim materijalom i bez obzira na višu cijenu, takvi su im proizvodi jedan od glavnih aduta na tržištu. Problem je zakonska nemogućnost zaštite inovacija, pa su im kopije velik problem u plasmanu robe na tržište, osobito kad je riječ o segmentu TGART-a.

Unatoč tomu Omićević prilikom za kompaniju vidi u širenju tržišta, posebno u regiji, te stoga u 2011., nakon dvije godine pada, očekuje rast prihoda između 10 i 20 posto. Unatoč prognozama tvrtka s tri partnera i 45 zaposlenih, od kojih je 30 posto visokoobrazovanih, a ostali su specijaliziranih struka, uspjela je opstati na tržištu i stvoriti perspektivu za daljnji rast. On će vjerojatno i dalje biti polagan s obzirom na to da je za jaču ekspanziju potrebno promijeniti politiku nepodizanja kredita, no, kako kaže Omićević, logika korak po korak pridonio je također razvoju, a lakše su pretrpjeli i recesijske probleme.