Već više od četiri godine pedesetak metara od zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta nalazi se popularni kafić u kojem dobar dio studenata redovito ‘sluša predavanja’ uz šalicu kave. Na prijedlog da razgovor preselimo u prostor tog kafića troje studenata četvrte godine EFZG-a sleglo je ramenima ne znajući o kojem je lokalu riječ ni gdje se on nalazi. Odmah je bilo jasno da je riječ o studentima bez viša slobodnog vremena. I doista, Ana Mićković, Neven Tkalčec i Marko Sršan svoja predavanja doista slušaju u dvoranama na Kennedyjevu trgu broj šest, ali i na još ponekom fakultetu.
Poznata izreka kaže da, kad je riječ o budućnosti, postoje tri vrste ljudi – oni koji se prepuštaju događajima, oni koji nešto poduzimaju ne bi li ih usmjerili na željeni način te, napokon, oni koji se samo pitaju što se dogodilo. To je troje studenata stvaranje osnove za razvoj svojega budućeg profesionalnog života preuzelo u svoje ruke – status akademskih građana započet će dvostruko ili trostruko potkovan znanjem. Ipak, na pitanje o razlogu zašto su uopće upisali drugi ili treći studij odgovaraju da im otvaranje što većeg broja vrata u karijeri nije bilo primarni motivator.
-
Budući da sam pohađao prirodoslovno-matematičku gimnaziju, studij na Fakultetu elektrotehnike i računarstva bio je logičan izbor. Ekonomija me zanimala, tako da sam odlučio otići na oba prijama ispita i – uspio sam – objašnjava Marko Sršan, koji je ove godine upisao i Slobodni studij sinologije na Filozofskom fakultetu. Njegov kolega na Ekonomiji, ali i student geografije Neven Tkalčec ima po nešto drugačiju priču.
-
Do tri tjedna prije ‘sezone’ prijavnih ispita nisam znao što želim upisati. Odabrao sam studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a kako je vrijeme odmicalo, postalo mi je jasno da ima prostora za još jedan fakultet – kaže Tkalčec, dodajući da je upisao Ekonomski fakultet jer je smatrao da će u velikoj mjeri pokriti širok spektar njegovih interesa.
Ana Mićković svoju motivaciju da nakon ekonomije upiše i studij matematike objašnjava riječima: – Što sam više ekonomskih radova pročitala, bilo mi je jasno da nema ekonomije bez matematike. Ipak, zanimanje za makroekonomsku analizu i ljubav prema brojkama bili su presudni faktori za tu odluku.
Na pitanje čime se želi baviti u budućnosti, bez imalo zadrške odgovara da se za nekih desetak godina vidi ni manje ni više nego kao prva guvernerica Hrvatske narodne banke! Općenito, ti studenti nemaju fiksne planove kad je riječ o odlasku u inozemstvo ili ostanku u Hrvatskoj. Ipak, slažu se da su ‘preko grane’ mogućnosti za ostvarenje ambicija i napredovanje mnogo veće, ponajprije zbog razlike u mentalitetu, kojoj su i sami svjedočili.
-
Zaposlenici Tehničkog sveučilišta u Beču redovito su u tablicu za evidenciju radnog vremena upisivali da rade osam sati, a svaki su dan na radnome mjestu provodili više od deset – izrazio je svoje iznenađenje odgovornošću i produktivnošću austrijskih kolega Tkalčec, koji je ljetos dva mjeseca proveo u Beču i radio na Institutu za fotogrametriju i daljinska istraživanja. Stručnu praksu dobio je na natječaju putem studentske organizacije IA-ESTE, a idući semestar provest će na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru u sklopu stipendije na razini Sveučilišta. Sršan se pak prošli tjedan vratio iz Švedske, gdje ga se posebno dojmio način studiranja fokusiran na konkretno i praktično te odnos studenata prema radu.
