Bez radikalnih promjena

Ni sa Šukerovom smjenom, ali s Milinovićem i Kalmetom za leđima, Dalić i Milošević neće imati priliku pokazati svoju kreativnost. Uostalom, u izbornoj je godini važnije kamo će nas odvesti Šeks, Milinović ili Kosor, a ne novi ministri, unatoč tomu što su svoju glavu stavili na panj.

Hrvati ove godine, razumljivo, nisu bili bahati, jer imaju samo jednu želju – preživjeti izbornu 2011. godinu. Navlas isto, preživjeti izbore (i ostati na vlasti!), želi i premijerka Kosor koja se zbog toga morala otisnuti u ‘kupnju’ ojačavši Vladinu ekipu s nekoliko novih imena od kojih su, barem što se ekonomije tiče, najvažnija dva – novi potpredsjednik Vlade zadužen za investicije Domagoj Ivan Milošević i nova željezna proračunska ruka Martina Dalić. Naizgled sjajne vijesti takvima se čine zbog najmanje dva razloga. Kosor je u vlastitoj stranci ojačala barem toliko da se u najvažnijem resoru, onom financijskom, uspjela otresti Šukera koji čak nije ni slovio kao Sanaderov, nego kao Pašalićev čovjek, svojevršni duh prošlosti. Martina Dalić iza sebe ima Strategiju gospodarskog razvoja na koju, doduše, nakon predstavljanja nitko nikad više nije ni bacio oko, no ona slovi kao tvrdi pregovarač, s podosta iskustva u razgovorima vođenim u MMF-u, Svjetskoj banci, EBRD-u.

I razumije javne financije, posve sigurno na razini neusporedivo višoj od računovodstvene na kojoj je životario ministar Šuker. Imenovanje Domagoja Miloševića koji bi se trebao brinuti o investicijama simbolično produljuje život Programu gospodarskog oporavka na koji su pomalo zaboravili svi, pa i premijerka. No nekog drugog izbornog aduta HDZ nema. Može li novi dvojac u samo godinu dana pokazati ne samo da misli nego da može i smije ozbiljno? Ili je i to samo zavjesa na daskama koje pobjedu na izborima znače? Većina ekonomista zbog novih imenovanja nije ni podignula obrve. U promjene nitko ne vjeruje, osim Guste Santinija, a i on s pričom o rezervi.

Santini je, naime, uvjeren da iza Martine Dalić zapravo stoji Borislav Škegro kao, čini se, jedini savjetnik kojega Kosor sluša, ali i sâm guverner Željko Rohatinski: – Mislim da guverner može biti najzadovoljniji s takvom rekonstrukcijom Vlade, jer se s novom ministricom financija, za razliku od Šukera, itekako može surađivati. Ne mislim da ona u godinu dana može napraviti čuda, ali već bi bilo mnogo da u prvoj polovini godine provodi restriktivnu politiku, a potom malo ekspanzivniju, što bi otvorilo prostor investicijama, redefiniciji državne riznice. Mislim da će se s njom na čelu znatno poboljšati odnosi između Ministarstva financija i HNB-a, što je veliki dobitak za Hrvatsku. Ona bi mogla jamčiti da novac neće otići u potrošnju, pa bi HNB mogao olabaviti monetarnu politiku. Rohatinski s njom ima šanse mijenjati monetarnu politiku do razine da zajedno upravljaju cash menadžmentom – pomalo euforično zaključuje Santini, ipak dodajući da zasad još previše toga ovisi o drugima, pa bi izlet u ministarske vode Dalički mogao i uništiti karijeru.

Sâm guverner, već nekoliko puta suočen s nastavkom nerazumnog trošenja i manjkavim rezultatima državne pomoći (i to nakon što je Vladi pružao ruku spasa), o bilo kakvim kombinacijama omekšavanja monetarnog stiska nije želio razgovarati. Većina je ekonomista i dalje rezignirana. Logično, jer Dalić sjeda u ministarsku fotelju baš u vrijeme pada investicijskog rejtinga, što će nam posve sigurno poskupjeti svako buduće zaduživanje. Santini upozorava da jedan postotni bod više (npr. 7,75 posto umjesto sadašnjih 6,75 posto) znači novih 450 milijuna eura duga. I bez toga će ove godine samo za punjenje proračuna trebati naći oko 23,4 milijarde kuna. Plan je od toga približno 13,25 milijardi pronaći na inozemnom tržištu. Bude li se zbog rasta cijene Dalić morala okrenuti domaćim izvorima, poduzeća će opet ostati na suhom. A bez novca nema ni pomaka BDP-a.

Ekonomist Damir Novotny nije uvjeren da Dalić u izbornoj godini može smanjiti socijalne apetite proračunskih korisnika. Ona sama neće moći ništa već i zbog toga što arhitekti socijalne politike sjede u različitim ministarstvima: – Ona bi morala smanjiti brojna socijalna davanja skupinama koje su uglavnom izborna baza HDZ-a i istodobno relaksirati fiskalnu politiku kako bi olakšala život malim i srednjim poduzećima i tako stvorila uvjete za ulaganja. Mislim da prostora za takve akcije jednostavno nema – uvjeren je Novotny. Ekonomski strateg HNS-a Dragan Kovačević ulazak Martine Dalić u Vladu tumači jedino kao osvetu ministru Šukeru koji ju je, kao pametniju i sposobniju, svojedobno otjerao iz ministarstva. No krije se tu i još jedan razlog: – Ona više nije imala kamo. Dalić nikad nije bila prvi čovjek nigdje, a tamo gdje je bila nije napravila – ništa. U Ministarstvu je nekad bila Škegrina knjigovoditeljica, a u Partner banci se pripremio njezin odlazak, jer vlasnici nisu bili zadovoljni onim što je napravila. Uza sve njezine analitičke sposobnosti, ona može biti drugi, treći čovjek unutar sustava, ali ne i vođa – kategoričan je Kovačević.

Dok se javnost uglavnom bavi javnim financijama, pomalo u sjeni protječu prvi dani novog potpredsjednika Vlade Miloševića. Premijerka je očito sve karte bacila na investicije ne bi li zemlju pred izbore trgnula iz letargije računajući valjda da je svaka investicija dobra. A nije. Hrvatska je do krize imala prilično velika izravna inozemna ulaganja, ali su se njima uglavnom kupovala etablirana poduzeća, banke, telekomi. U gradnju od temelja, preko strojeva do opreme, nije se ulagalo dovoljno.

Nova ministrica financija dosad se više puta dokazala, osobito kao analitičarka. No na novom će joj poslu biti potrebnijske vizionarske kvalitete, koje dosad nije pokazala. Istražujući pozadinu odlučivanja na Vladi noj telefonskoj sjednici o razrješenju Martine Dalić, čuli smo i kuloarsku priču o tome kako su se dogodile smetnje u komunikaciji između Ivana Šukera i Martine Dalić. Prema toj priči šumovi u njihovoj komunikaciji osobito su se pojačali nakon njihova povratka iz Washingtona. Budući da Šuker ne govori dobro engleski, u razgovorima u Washingtonu glavnu riječ imala je Martina Dalić, koja engleski govori izvrsno i koja kao stručnjakinja za makroekonomiju dobro poznaje teme o kojima se ondje razgovara. Zbog toga što je na razgovorima u Washingtonu prihvatila glavnu riječ, Ivan Šuker vratio joj je milo za drago razrješenjem u Ministarstvu financija.

Na istoj listopadskoj telefonskoj sjednici 2005. Vlada je Martinu Dalić imenovala državnom tajnicom Srednjeg državnog ureda za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU. Ubrzo nakon tog ‘preimenovanja’ Vlada prihvaća (već zaboravljenu) dugoročnu strategiju razvitka Hrvatske. Iz tog razdoblja ne pamte se ni posebno zapaženi rezultati Martine Dalić u koordinaciji s fondovima EU. I nakon toga Dalić odlazi iz državne uprave ‘na vlastiti zahtjev’ za predsjednicu Uprave u Partner banku.

U razdoblju uspješnog rada u Ministarstvu financija, od 1995. do 2000., Martina Dalić pripadala je skupini tada mladih ekonomista. Zahvaljujući mladosti imala je u to vrijeme i hrabrosti, što je pokazala novinskim razgovorom u Poslovnom tjedniku u lipnju 2002. u kojem je izravno uputila na netransparentnost javnih financija upozorivši da se od javnosti skrivaju nova inozaduživanja tako što je Vlada osnovala izvanproračunske fondove, odnosno poduzeća Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste čiji financijski planovi nisu bili dostupni analitičarima ni široj javnosti. Financiranje tih fondova u početku nije odobravalo Sabor, a ni izvori financiranja nisu se objavljivali u Narodnim novinama ili kao podaci Ministarstva financija. Danas se takav istup opreznijoj Martini Dalić više ne bi mogao dogoditi.

Nisu realna očekivanja radikalnih promjena u javnim financijama zbog dolaska Martine Dalić umjesto Šukera. Moguć je samo još jedan odlazak nove ministrice ‘na vlastiti zahtjev’ isprovociraju li je njezini nalogodavci pretjeranim ograničenjima u radu.

Kad se premijerka Kosor deklarativno odlučila uhvatiti ukoštač s labirintima birokracije ne bi li oživjela nepoštovane strane investicije, zamislila je da, ako treba i osobno, no prije svega ministar gospodarstva, investitore doslovno vodi za ruku kako bi ih investicijskim putem provela od početka do kraja. Iako se u medijima mjesecima vrtjelo ime ministra gospodarstva Bure Popijača kao investicijske dadilje, blizina izbora učinila je svoje – za guranje investicija ipak je odabrala nekoga iz poduzetničke prakse. Valjda je računala i na to da će dvojica članova Vlade, jedan za gospodarstvo, drugi za investicije, moći učiniti više nego jedan. Iako je i Domagoj Ivan Milošević u javnosti poznatiji kao osoba s HUP-ove liste nego kao prvi čovjek Pastor grupe, Kosor je vjerojatno računala na to da će se netko iz proizvodnje bolje nositi s tako teškom tematikom. No ni o Miloševiću ni o Pastoru zapravo se ne zna mnogo. S partnerima je 2002. otkupio većinske udjele u svim tvrtkama koje su danas dio Grupe, no nijedna od njih ne kotira na burzi.

Analitičar Ante Babić nije uvjeren u to da se iduće godine išta može pomaknuti na području investicija. – Milošević je član Predsjedništva Hrvatskih izvoznika, ali već dulje radi u HUP-u. To je HUP-ova kombinacija, mjesto za ostvarenje njegove liste investicija. No one se bez provođenja reformi pobrojenih u Hitrorezu i naglašenih u analizama Svjetske banke i Svjetskog ekonomskog foruma mogu provesti samo nasilu i uz nove skandale. U investicijama treba kontinuitet i snažna politička volja, posebno za uklanjanje zapreka. Koliko je to moguće, dovoljno se vidi već na primjeru ukidanja Agencije za promicanje ulaganja. Na kritike stranih investitora i stranih institucija Vlada je odgovorila osporavanjem, toliko o njezinoj iskrenoj volji. A Miloševiću biznis ne ide baš najbolje, jer tko bi se uz vlastiti zahtjevni biznis već nekoliko godina pokušavao ubaciti u politiku koja troši enormno mnogo vremena? – procjenjuje Babić.

Vladimir Ferdelji, predsjednik Uprave Elektrokontakta, nije uvjeren da Milošević može bilo što pokrenuti: – U takvu odnosu snaga pojedinac ništa ne može sam, sve su odluke zajedničke, idu grupno prema Vladi koja je, pak, usmjerena na to da zadrži status quo do ulaska u Europsku uniju. Koliko će nas to stajati, nitko više ne pita. Kad bi stvari bile tako jednostavne, kad bi bio dovoljan jedan čovjek i eto nam investicija, zašto se onda dosad ništa nije napravilo – pita se Ferdelji. Ivan Miloloža, predsjednik Vijeća članica HUP-a, kaže da smo se trebali strateški orijentirati na dvije zadaće – investicije i izvoz, jer neće svaka investicija završiti u izvoznoj proizvodnji i donositi nam devize potrebne za otplatu dugova. Iako nije sklon tvrditi da je Miloševićev izbor mazanje očiju do izbora, svjestan je da bez ovlasti, slobodnih ruku i vlastita tima ne može pokrenuti nijednu investiciju. Kovačević je u ocjeni mnogo stroži: – Ulazak Miloševića u Vladu pravi je obol ljudstva, jer je on dobar u biznisu, donosi dobre odluke, a ova je loša i neracionalna. On je jedini nestranac, čovjek koji nema svoje ministarstvo, svoje ljude ni svoj budžet. Bude li se njegov zadatak sveo na to da investitore vuče za rukav, tada je sve osuđeno na propast – upozorava Kovačević.

Koliko će i bez stranačkih utega biti teško raditi dovoljno ilustriraju i podaci. Ove godine treba otplatiti 10,8 milijardi eura inozemnoga duga, a trebat će naći i novac za kranje državnog proračuna, i to oko 23,4 milijarde kuna. Zbog kvog-takvog oporavka potražnje počet će se oporavljati i uvoz, pa će nam se ponovno pogoršati i minus u platnoj bilanci. S optimistično procijenjenim rastom BDP-a od jedan ili 1,5 posto nećemo moći pokriti ni petinu kamata za refinanciranje dugova. U programu oporavka još neambiciozno stoji kako će se udjel države u BDP-u smanjiti za tri postotna boda, ali tek do 2020. godine, a obećano smanjenje zaposlenih za pet posto u državnoj upravi još je mrtvo slovo na papiru.

Uz manjkave rezultate državnih modela pomoći, gašenja poduzeća kojima ulaganja još nisu ni nakraj pameti te otpuštanja, Dalić i Milošević mogu se samo moliti da do izbora ne završimo u stečaju. Jer, ni sa smjenom Šukera i Vukelića (koji je zapravo nagrađen novom povjerljivom pozicijom u stranci!), ali s Milinovićem i Kalmetom za leđima, ni Dalić ni Milošević neće imati prilike pokazati svoju kreativnost. Kovačević dobro zna da je u izbornoj godini važnije kamo će nas odvesti Šeks, Milinović ili Kosor, a ne Dalić i Milošević, unatoč tome što su svoje glave stavili na panj. HDZ-ovoj izbornoj bazi ni ove godine neće biti važno što bez ubrzanog rasta BDP-a svojoj djeci ostavljamo sve teži teret otplate vlastitih dugova, za koje ih nitko nije ni pitao. Nažalost, sve što mogu jest Vladi zapjevati na uho: ‘Tata vratite dugove sve!’