Dioničari nemaju druge opcije nego pristati na podržavanje Badela

Zvjezdana Blažić je uoči Božića obilježila točno godinu dana otkako je preuzela čelno mjesto u Upravi Badela 1862. Nekoliko dana prije, Vlada je donijela odluku prema kojoj se Badelu 1862, kao prvoj tvrtki koja je to zatražila i zadovoljila uvjete, odobrava sanacija sukladno modelu C. Da bi se došlo do te odluke, prema kojoj država svoja potraživanja od gotovo 200 milijuna kuna pretvara u 75-postotni vlasnički udjel u Badelu 1862, Zvjezdana Blažić je, zajedno sa svojim timom, trebala odraditi golem posao. – Bilo je teško! Neću reći da nije. Katkad je izgledalo da je sve to gotovo nemoguće – komentira Zvjezdana danas događaje koji su iza nje.

Kada će biti održana Glavna skupština dioničara koja mora potvrditi sanaciju? – Tek nakon što Vlada donese službenu odluku, što može trajati nekoliko dana ili tjedana, možemo s njima dogovarati modalitet provedbe. S obzirom na to da još nije bilo takvih slučajeva, vjerojatno će trebati usuglasiti i dogovor pa smo stoga oprezni s navođenjem termina. Nama bi odgovaralo da se sve to što prije riješi, a tako je i s drugim vjerovnicima, prije svega s bankama, ali moramo biti realni. Očekujemo da će se Skupština održati potkraj veljače ili početkom ožujka.

S kime je Badel 1862 konkretno dogovarao način na koji će biti saniran? – U Ministarstvu poljoprivrede formirano je Pojvarenstvo za provedbu modela C, s kojim smo cijelo vrijeme kontaktirali. Njih je i Ministarstvo financija zadužilo za komunikaciju s nama, tako da mi s Ministarstvom financija nismo bili u izravnom službenom kontaktu. Resorno se ministarstvo zaista snažno potrudilo, brzo su reagirali na sve upute koje su dobivali od drugih sudionika u cijelom procesu, a ministar Čobanković nam je pružao punu potporu i izuzetno je zaslužan za uspjeh cijelog procesa.

Država će u temeljni kapital pretvoriti 203 milijuna kuna? – U tom dijelu još postoji obveza da Badel 1862 i Ministarstvo financija utvrde točne iznose. Bude li Skupština održana u veljači, mi smo napravili obračun kamata do tog datuma, tako da iznos duga u ovom trenutku nije posve točan, jer je obračunano i više kamata od trenutačno dospjelih kako poslije ne bi došlo do nekog čudnog obračuna. Zbog toga bi iznos duga mogao biti i nekoliko milijuna kuna manji.

Kako će Badel 1862 riješiti dugove prema bankama? – Paket koji se odnosi na banke vezan je uz paket provođenja modela C. Kada se pojavila mogućnost da država pretvori dug u vlasništvo, banke su to snažno podržale i zahtijevale da do toga što prije dođe. Badel 1862 bio je prilično opterećen kratkoročnim kreditima koji će svi biti pretvoreni u dugoročne. Naravno, sve to pod uvjetom provođenja državne dokapitalizacije. Pismo namjere od banaka postoji, potpisano je i dostavljeno u Vladu. Kad se na Skupštini provede dokapitalizacija, napravit će se i novi aranžman s bankama. Znači, još nismo napravili nikakav reprogram, već će to biti učinjeno nakon dokapitalizacije.

Jesu li se banke pokazale dovoljno susretljivima? – Dokapitalizacija je u stvari jedan vid državne potpore. U cijelom procesu sanacije svatko se morao nečega odreći. U tom kontekstu mi smo morali ukloniti s tržišta dio biznisa, pa smo prodali Kalničke vode i odrekli se dijela programa u bezalkoholnim pićima. Banke su dale svoj doprinos kroz kamate i način otplate. Najvećeg su se dijela odrekli dioničari – svojih udjela u vlasništvu.

Očekujete li da bi na Glavnoj skupštini još moglo doći do protivljenja ovoj odluci? – Mislim da do toga ne bi smjelo doći. Tijekom prošle godine odradili smo dvije skupštine s vrlo visokim stupnjem suglasnosti dioničara. Dioničari nisu najzretniji s rješenjem tako visoke dokapitalizacije, ali, s druge strane, boljih opcija nemaju. Ne očekujem da bi tu trebalo biti nekih većih problema, no, teško bih mogla reći u kojem bi se smjeru netko od dioničara mogao zaputiti. Ipak, ne vidim razloge zbog kojih bi netko od njih propustio šansu da kompanija krene dalje u normalno poslovanje i razvoj. Druga opcija, naime, nije blije stava ni za koga.

Odustajemo od proizvodnje prirodnih sokova. Badel 1862 mora se baviti onim što najbolje zna, u čemu smo apsolutni vladari na tržištu, a to su žestoka alkoholna pića.

Postoji li uopće druga opcija? – Svaki odgovoran dioničar svjestan je da bez strateškog partnera koji bi odmah riješio pitanje duga prema državi to pitanje nije rješivo. Dug je previsok da bi se mogao vratiti iz redovitog poslovanja. Stanje na tržištu nekretnina je sada previše nepovoljno da bi Badel 1862 mogao prodati neke svoje nekretnine s kojima bi pokrio dug ili dio duga. Zakonske mogućnosti daljnje odgode plaćanja toga poreznog duga zapravo više i nema, jer smo dobili najduži mogući rok koji istječe u lipnju. Nakon toga ne postoji propis po kojem bi država to dalje mogla tolerirati. Stoga dioničarima nije opcija da se protive odluci, nego da je prihvate. Nakon toga treba vidjeti kako dalje i ima li interesa za novu dokapitalizaciju.

Ima li kakvih nagovještaja da bi moglo doći do još jedne dokapitalizacije? – Tvrtka će biti zdrava, bilanca će joj biti čista, ali sada ne mogu procjenjivati hoće li netko za to biti zainteresiran. U svakom slučaju, Badel 1862 će za to imati potencijala.

Neovisno o pripremama za sanaciju, kako je Badel 1862 poslovao u prošloj godini? – Badel 1862 nije nikako mogao poslovati neovisno o tim događajima. Zbog duga iz 2009. godine tri smo mjeseca imali blokirani račun. Zbog toga nije bilo moguće poslovati normalno. Poslovanje se odvijalo otežano i zato što je u prošloj godini stupio na snagu novi Pravilnik o trošarima prema kojemu je svatko tko je imao trošarinski dug u prethodnom razdoblju morao prijaviti garancije banaka kako bi uopće mogao dobiti trošarinsko odobrenje uza zabranu posjedovanja tekućega trošarinskog duga. Mnogo nam je vremena trebalo da dokažemo kako nemamo dospjeli dug, već samo odgođeni, koji se, dakle, ne smatra dospjelim. Informacijski sustav Ministarstva financija takvu informaciju naprosto nije prepoznavao i nismo mogli dobiti potvrdu da nemamo tekućeg duga, a tekući smo dug tijekom godine uredno plaćali. De facto smo pravo odobrenje za poslovanje, za držatelje trošarinskog skladišta, dobili tek u studenome. Zbog toga smo potkraj studenoga i u prosincu radili dvije i tri smjene kako bismo tržištu uspjeli isporučiti svu potrebnu robu.

S kolikim ste prihodima okončali godinu? – Očekujem da će konsolidarni iznos biti oko 400 milijuna kuna, odnosno 20 do 25 posto manje nego 2009. godine.

Što je najviše podbacilo u prodaji? Žestice? – Ne, već bezalkoholni program. Morali smo sve svoje mogućnosti usmjeriti na ono od čega Badel 1862 živi, a to su jaka alkoholna pića i vina, pa nismo mogli držati Eurobev u punom kapacitetu. Tako je ta tvornica gotovo pola godine radila malo ili uopće nije radila i tu će biti i najveći pad. U žestokim alkoholnim pićima i vinima pad će biti znatno manji. U cijeloj ovoj situaciji naši tržišni udjeli u žestokim alkoholnim pićima nisu pali.

Što će biti s Eurobevom? – Tvrtka će se integrirati s matičnom kompanijom. Zadržat ćemo samo jedan dio proizvodnog programa, onaj stariji, odnosno brendove ‘inka’ i ‘nara’ te ‘pepsi colu’, za što imamo ugovor s ovlaštenim botlerom. Prirodne sokove više nećemo proizvoditi.

Zašto? Što ćete učiniti s tim programom? Hoćete li prodati brend ‘vočko’? – Tržište je tu izuzetno zahtjevno, konkurencija je golema, a davanja za plasman sokova na policu sve su veća i veća. Badel 1862 je tu šesti ili sedmi brend na tržištu i teško se može boriti za poziciju. Na tako malom tržištu nas održavanje proizvodnje sokova više stoji nego što od njih imamo koristi. Dok se sama lokacija ne proda, postoje razne mogućnosti da se ti kapaciteti iskoriste, bilo kao uslužna proizvodnja ili kao proizvodnja prihvatnih marki. Razmišljali smo i o mogućnosti da se proda brend. Moje je mišljenje da se Badel 1862 mora baviti onim što najbolje zna, u čemu smo apsolutni vladari na tržištu, a to su žestoka alkoholna pića i vina. Mi smo tu odluku donijeli. Što tržištu treba u gaziranom programu, to ćemo i ponuditi. A od onoga čime samo opterećujemo i sebe i kupca i potrošača treba odustati. Treba biti pošten prema svima.

Hoćete li se u budućnosti više posvetiti vinima, koja su na neki način ‘in’ na tržištu? Hoće li padati udjel žestokih pića u vašoj prodaji? – Ne, neće padati! Badel 1862 je apsolutni lider u žestokim alkoholnim pićima u Hrvatskoj, a jak je i u izvozu. U ukupnom izvozu žestica mi sudjelujemo sa 75 posto. Nažalost, prihodi od izvoza još su svega oko 20 posto ukupnih prihoda. Tu postoji mnogo veći potencijal. Mi smo vrlo dobro pozicionirani na tržištima BiH i Makedonije, koja nas percipiraju gotovo kao domicilnog proizvođača. U Srbiji imamo punionicu. S druge strane mogućnosti većeg plasmana za određena pića postoje i na drugim europskim tržištima, kao što su njemačko, češko ili rusko, na kojima smo prisutni godinama. Na tome treba raditi!

Koji se proizvodi traže na tim tržištima? – Šljivovica. To je jedan od najperspektivnijih i najpoznatijih hrvatskih proizvoda u svijetu. Također, šljivovica je jedan od najprodavanijih proizvoda u našim duty-free šopovima. Ona, kao i neki drugi proizvodi, ima velik potencijal u izvozu. Mi smo tijekom prošle godine mnogo radili na novim rakijama i likerima. A kada govorimo o izvozu, onda se to tiče i naših vina. Bez izvoza hrvatsko vinarstvo neće dobro završiti.

Jeste li učinili kakav pomak po tom pitanju? – Mi izvozimo. Najviše u Njemačku i Rusiju, a u prošloj smo godini počeli i s Velikom Britanijom i probili smo kanal prema Kini. To su vrlo interesantna tržišta, ali na njima treba mnogo raditi. Prema Kini sada već svaki mjesec idu dva do tri kontejnera, što za to tržište, naravno, nije ništa specijalno, ali bitno nam je da smo napravili prvi korak i da se potražnja ponavlja.