Kad već izbori nisu mogući, treba biti ekonomski legalist pa ekipi Kosor – Čobanković – Milošević – Dalić – Popijač dati 30 dana poštete da nekim čudom možda iznenadi javnost novim ekonomskim modelom.
Umjesto potpredsjednika za investicije premijerki Kosor bio bi korisniji ‘specijalac’ za povećanje izvoza, koji jedini brzo i zdravo može izvući zemlju iz recesije.
Postoje kolumne koje je baš teško napisati. Tako je i s ovom koja bi trebala iznijeti stajalište o inoviranu ekonomskom timu ministara koji će u 2011. igrati u sastavu Kosor – Čobanković – Milošević – Dalić – Popijač. Najjednostavnije bi bilo ustvrditi da sve to nema smisla i da ova Vlada (koja inzistira na kontinuitetu sa Sanaderovim vladanjem u smislu da je izbore dobio HDZ kao stranka, a ne ovaj ili onaj pojedinac) jednostavno nema viziju, a ni snagu primijeniti pravi ekonomski model oporavka – pa bi stoga što prije trebalo održati parlamentarne izbore. Pa neka nova vlada, koja god stranka/koalicija pobijedila, počne četverogodišnji ciklus ozdravljenja nacionalne ekonomije. Budući da demokracija omogućuje da i nesposobne vlade ostanu na vlasti do kraja mandata, treba biti i ekonomski legalist. Kad ova koalicija već može ostati na vlasti još jednu dragocjenu godinu i kad premijerka Kosor ima pravo u posljednjoj četvrtini uvesti nove igrače, hajdemo im dati 30 dana poštete i pričekati hoće li novi potpredsjednik zadužen za gospodarstvo Petar Čobanković, ministrica financija Martina Dalić i potpredsjednik za investicije Domagoj Milošević iznijeti svoje programe rada i ciljeve koje u 2011. namjeravaju postići.
A dok to ne naprave, ono što je s kronicarsko-komentatorske točke korektno svodi se na artikuliranje kriterija prema kojima bi se novi Vladini stratezi mogli ocjenjivati u idućim godinama. Kriterij je jednostavan: bio bi golem uspjeh kad bi osvježena ministarska ekipa uspjela da ekonomija i zemlja u cjelini ne budu u lošijem stanju nego na kraju 2010. Zvuči posve neambiciozno? Nije. Nipošto. To bi značilo da broj zaposlenih na kraju 2011. bude na ražini kraja 2010., da vanjski dug ne poveća udio u BDP-u, da se kreditni rejting zemlje ne smanji, da se nelikvidnost još više ne poveća… Od Martine Dalić, nove ministrice financija, očekivalo bi se da napravi nešto izvan svoga formalnog zaduženja. Ona je autorka ‘Strateškog okvira za razvoj 2006. – 2013.’ na koji se premijerka Jadranka Kosor još poziva. Budući da je u tom dokumentu predviđeno da će stopa rasta BDP-a od 2010. do 2013. biti 7,3 posto, ne bi bilo loše očitovati se o tome što je u ‘Okviru za strategiju’ u međuvremenu postalo malo ‘pasē’. U realističnoj varijanti od Dalić se treba očekivati da preustroji Ministarstvo financija i da ono postane manje bahato nego u vrijeme njezina prethodnika Ivana Šukera, pogotovo kad je o poreznim riječima. Kad se ministrica financija u stvarnosti ne bi vodila HDZ-ovim predizbornim interesima, od nje bi se očekivao i rebalans proračuna koji bi osigurao velika sredstva za poticanje izvoza preko HBOR-a i početak bolnih rezova u državnoj potrošnji. Ali to je kriterij koji graniči sa znanstvenom fantastikom.
