M I R O S L A V V I T K O V I Ć , P O D R A V K A

Tržištem voća i povrća u konzervama uvjerljivo vladaju robne marke i čini se da će buduće sve više gospodariti tim područjem u Hrvatskoj. Vrijednost tog tržišta procjenjuje se na 600-tinjak milijuna kuna, s time da na segment povrća otpada 550-ak milijuna kuna (92 posto), a na segment voća 50-ak milijuna (osam posto).

U manjem segmentu, voću, posebno je istaknuta vladavina robnih marki, koje zauzimaju čak 47 posto tržišta, a njihov udio posljednje tri godine raste (41 posto u 2008., a 46 posto u 2009.). Daleko iza njih po udjelu jest Podravka s 12 posto tržišta. Njezin udio pada jedan posto posljednje tri godine, no robne marke dio tržišnog kolača uzimaju i drugim kompanijama.

Konzum je najjači igrač u robnim markama. S markama K plus, Standard i Rial ima mnogo kategorija. Npr. voće u konzervama za Konzum proizvodi i američki Del Monte, ali Konzum je i uvoznik voćnih proizvoda u konzervama te tvrtke koja zahvaljujući tomu zauzima 4,7 posto tržišta.

Jači od Del Monte, a slabiji od Podravke, njemački je proizvođač iz Hamburga I. Schroeder koji zastupa zadarški Sonik. Do njega je također njemačka tvrtka Schmidt, vlasnica hrvatske Mikado distribucije.

Kada je riječ o količinama u voćnom segmentu, Karla Kovač iz MEMRB-a procjenjuje da je kroz maloprodajne kanale u 12 mjeseci (zaključno s krajem studenoga) prodano otprilike 2,4 tisuće tona kompota i voća. Najvažniji kanali za prodaju najveće su trgovine – hipermarketi i supermarketi, ali udjel velikih formata pada u odnosu na prošlu godinu. Zagreb i Dalmacija i dalje su najvažnije regije, ali Slavonija bilježi rast udjela. Najpopularnije je voće višnja, slijede ananas, breskva, miješano voće i marelica. Ti su proizvodi sezonski, tj. prodaja raste u proljeće, s dolaskom toplijih dana – kaže Kovač.

Tržištem povrća u konzervama, vrijednosno bogatijem, godinama je vladala Podravka, ali robne su je marke prošle godine detronizirale. Na njih otpada 34,7 posto tržišta i posljednje tri godine znatno su rasle (24,4 posto u 2008. i 27,5 posto u 2009.). Konzum je i u tome najjači s ukiseljenim povrćem koje se proizvodi u suradnji s domaćim proizvođačima Eurovoćem i Novom Đakovčankom.

Podaci pokazuju da robne marke imaju značajan udjel na tržištu, dok Podravka stagnira s udjelom od 28,5 posto. Ostale tvrtke imaju male udjele, a Zvijezda, poduzeće Ivica Todorića, posljednje tri godine postaje sve važnije među malima s udjelom od 3,5 posto. Slijedi bosanska tvrtka Vitaminka iz Banje Luke s dva posto udjela, čiji je uvoznik Konzum, i s gotovo istim udjelom Nova Đakovčanka.

Analizirajući prodaju po količinama, Karla Kovač iz MEMRB-a kaže da ju je najbolje pratiti u tri različita segmenta: prerađevine od rajčica (pelati, koncentrat, sjeckana i pasirana rajčica), prilozi od povrća (ajvar, pindur) te sve vrste konzerviranog povrća. Najveći udio od 67 posto otpada na prerađeno/konzervirano povrće, na prerađevine od rajčica otpada 28 posto, a ostatak su prilozi od povrća. U posljednjih 12 mjeseci (zaključno sa studenim 2010.) MEMRB procjenjuje da je kroz maloprodajne kanale prodano otprilike 28,7 tisuća tona prerađevina od povrća. I ovdje su najvažniji prodajni kanali najveće trgovine i njihov udjel raste. Dalmacija bilježi rast udjela prodaje, a udio prodaje pada u Primorju. Zagreb i Dalmacija i dalje su najvažnije regije.

Inozemna konkurencija prisutna je i kao brendirani proizvođač i kao privatna marka, prijetnja nam je. Podravka održava visoku kvalitetu koju prati i viša cijena, a svoje potrebe za povrćem zadovoljava isključivo na hrvatskim poljima – kaže predsjednik Uprave Podravke Miroslav Vitković. Željko Jurkin, direktor Eurovoća, kaže da su u prošloj godini ostvarili prihod od 69 milijuna kuna, od čega je desetak posto ostvareno izvozom u Švicarsku, Sloveniju, SAD, Australiju, BiH, Srbiju i Švedsku. Samo u posljednjih pet godina rasli su 69 posto, tvrdi Jurkin, i nakon Podravke najveći su domaći proizvođač prerađenog voća i povrća. Proizvode kompote od višnje, šljive i kupine te pasterizirano povrće (krastavci, paprika, cikla, feferon, ajvar, miješana salata, zelena rajčica, kupus). Prednost im je, ističu, vlastita proizvodnja sirovine na svojim površinama i na površinama kooperanata, financijska disciplina te kvalitetna kadrovska infrastruktura.

Nažalost, najveća su nam konkurencija mali proizvođači, inferiorni u ekonomskoj snazi da nose projekt, zbog čega su prisiljeni pristajati na razne ucjene i near gumentirane i tržišno neopredeljene zahtjeve trgovaca. Na taj način ti proizvođači ugrožavaju svoju supstanciju, ali unose i nered na tržište iako ga ne bi trebalo biti. Naime, te vrste robe korektne kvalitete na tržištu nema previše i nema nikakva razloga za bezrazložno spuštanje cijena na tržištu. Danas onaj tko ima novac gospodari poslovnim tokovima (banke, trgovci) i sudbinama proizvođača u okruženju. Često se sustavi ne vode logikom zajedničkog cilja, tj. ne vode računa tome da svi čimbenici proizvodno-reproduktivnog lanca moraju preživjeti da bi procesi oplemenjivanja i njihove imovine bili stabilni – jada se Jurkin.

Tržište konzerviranog voća i povrća u posljednjih pet godina stagnira. Raste potrošnja svježeg, zamrznutog i sušenog voća i povrća, pa u Eurovoću već dugo pokušavaju organizirati male prerađivače voća i povrća u klaster, no bez ikakva pomaka. Za preživljavanje malih prerađivača voća i povrća (a njih je u voću četvrtina, a u povrću trećina) nužno je okupljanje i specijalizacija utemeljena na dostupnim sirovinama koje imaju tržišnu budućnost. Još se možda stigne nešto učiniti ako hrvatska Vlada shvati da s pomoću HBOR-a i pretrpistupnih fondova mora pružiti priliku onima koji to zaslužuju. Mađarski susjedi to nisu napravili, zato su njihovi veliki prerađivači poput Horkera i Sigetwara propali – zaključuje Jurkin.