Cvjetna sol – 250 kuna po kilogramu

Služila je kao sredstvo plaćanja, vrijedila kao zlato, na nju se plaćao porez, zbog nje su se vodili i ratovi. I dok je sol nekad bila iznimno cijenjena roba, pa se za nekoliko kilograma te supstance moglo kupiti zemljište u Dubrovniku, danas se u Hrvatskoj o njoj najčešće govori u kontekstu jeftinog uvoza koji uništava domaću proizvodnju. Kad je riječ o soli, od davnina do danas nije se promijenila jedino tajnovitost. Kao što su nekad krijučari vješto skrivali putove kojima su švercali sol, tako danas tvrtke koje se bave njezinom proizvodnjom ili prodajom nerado daju podatke o svojim tržišnim udjelima i prodaji.

Na pitanja o prodaji soli i segmentima prodaje na hrvatskom tržištu jedan nam je sugovornik, direktor tvrtke Pag 91 Zdenko Oštrić rekao kako nije siguran da bi odgovore na njih dao i policiji, a kamoli novinama. Pravdajući se poslovnom tajnom, i drugi su sudionici na tržištu soli bili prilično škrtni u otkrivanju podataka. Jedan od razloga za tajnovitost sigurno je to što se u Hrvatskoj često govori o tome kako su solane u tešku položaju zbog uvoza soli dok je u isto vrijeme većina njih uvozi iz sjevernoafričkih zemalja i prerađuje te zatim prodaje na hrvatskom tržištu.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatsku je u 2009. uvezeno 200-tinjak tisuća tona soli, izvezeno je 10-ak tisuća, a domaća proizvodnja jestive i industrijske soli iznosila je 33 tisuće tona. Uzmemo li se ti podaci u obzir, ispadalo je da je u 2009. u Hrvatskoj potrošeno otprilike 220 tisuća tona soli.

Na potrošene količine u jednoj godini najviše utječu vremenske prilike jer se najviše soli troši na posipanje cesta. Procjenjuje se da je riječ o količini između 100 i 120 tisuća tona soli, no DZS-ovi podaci pokazuju da je u 2009. ta brojka bila i veća, odnosno da je u Hrvatskoj potrošeno otprilike 125 tisuća tona soli. Sva sol za tu namjenu uvezena je iz sjevernoafričkih zemalja, a kao glavni uvoznici i ujedno najveći na tom tržištu ističu se tvrtke Solana Pag i Pag 91. U njima nam, doduše, nisu željeli dati točne podatke koliko soli prodaju za ceste, nego samo zbirne brojke, ali iz njih se daje zaključiti da Solana Pag na tom tržištu ipak ima lidersku poziciju. Naime, direktor Solane Pag Zlatan Koritnik rekao je da na godinu prodaju između 35 i 50 tisuća tona soli za ceste i druge industrije te otprilike 27 tisuća tona soli za prehranu (u maloprodaji i za prehrambenu industriju), a direktor tvrtke Pag 91 da na godinu prodaju 50-ak tisuća tona svih vrsta soli, od čega 10-ak tisuća tona odlazi u izvoz.

Za razliku od spomenute dvije tvrtke koje u svom proizvodnom programu imaju i konzumnu i industrijsku sol MA.CO.T. se fokusirao isključivo na proizvodnju tzv. cvjetne soli, mnogo skuplje od obične jer se bere ručno, a skupocjena je i zbog toga što se kristalizira na površini i ondje zadržava vrlo kratko. Ninska solana proizvela je tako otprilike 1.000 tona cvjetne soli koju namjerava prodati na japanskom tržištu za 250-ak kuna po kilogramu, u prvoj polovini ove godine cvjetna sol proizvedena u Solani Pag također bi se trebala naći na tržištu, onom hrvatskom, a i Solana Ston planira se okrenuti isključivo takvoj vrsti proizvodnje jer ne može konkurirati uvozu, pa je odustala od proizvodnje industrijske soli.

U gastrosegmentu uz cvjetnu su sol u posljednje vrijeme sve popularnije različite egzotične, skupocjene vrste soli, stoga tvrtka Salinen Varaždin planira proširiti svoje poslovanje i na taj segment. Himalajska, peruanska i druge ‘neobične’ vrste soli uskoro će se naći u ponudi te kompanije. Od prodaje u trgovinama odustali su i u tvrtki Salinen Varaždin u vlasništvu austrijskog Salinen, jednog od najvećih proizvođača soli (godišnji je kapacitet otprilike 1,2 milijuna tona soli). Razlog odustajanja isti je kao u slučaju MA. CO.T.-a – mala ili nikakva zarada.

U cijeni soli s 50 do 60 posto sudjeluje transport. Kad u računicu uključite sva nužna davanja trgovačkim lancima, shvatite da bi prodajom soli u maloprodaji bili u debelom minusu. Upravo zbog toga u Hrvatskoj posluje samo s velikim kupcima. Od 20 tisuća tona, koliko prodajemo u Hrvatskoj, 60-ak se posto odnosi na konzumnu sol koju uglavnom prodajemo prehrambenoj industriji, a preostali je dio sol u tabletama koja služi za omekšavanje vode. U tom smo segmentu lideri – kaže Dario Čop, direktor Salinen Varaždin.

Zbog odustajanja dijela proizvođača od prodaje konzumne soli u maloprodaji na tom dijelu tržišta soli, koji se procjenjuje na 20-ak tisuća tona, ne vlada prevelika gužva. Karte su podijeljene između dvije tvrtke – Solane Pag i Tuzlanske solane. Važan je igrač na tom tržištu i Pag 91 koji osim soli pod vlastitim brendom proizvodi privatne robne marke za mnogo trgovačkih lanaca. Naravno, ne za Konzum, jer on je u Agrokorovu vlasništvu kao i Solana Pag, pa i tu kao i u drugim segmentima Agrokor forsira vlastite proizvode na policama. Dobar položaj paške soli na Konzumovim policama uz dugogodišnju tradiciju Solane Pag i sklonost potrošača u Dalmaciji uporabni morske soli sigurno je pomogao tomu da Solana Pag u konzumnoj soli u maloprodaji zauzme vodeću poziciju. Kolika je prednost paške soli nad tuzlanskim, koja drži drugo mjesto u maloprodaji, teško je procijeniti jer direktor te solane Zlatko Koritnik nije mogao reći koliko od ukupne proizvodnje završi u trgovinama. Tuzlanske se pak soli, kao što su nam rekli u Zaprešićanki, tvrtki koja distribuira tu sol na hrvatsko tržište, proda oko 7,2 tisuće tona u maloprodaji, a soli u tabletama 800-tinjak tona. Osim Paške solane na hrvatskom tržištu posluju ninska i stonska, no njihova je proizvodnja u usporedbi sa spomenutim tvrtkama prilično mala. Sveto Pejić, vlasnik Solane Ston, planira solanu pretvoriti u muzej i za ostvarenje tih planova mora investirati 15 milijuna eura. Osim orijentacije na sol koja postiže višu cijenu od klasične u planovima je većine domaćih igrača na tržištu povećanje izvoza.

Posljednjih godina mnogo smo investirali u tehnologiju, zato u budućnosti planiramo uza zadržavanje liderške pozicije na domaćem tržištu pojačati izvoz. Trenutačno izvozimo više od 20 posto ukupne prodaje konzumne soli u Sloveniju, Bosnu, Srbiju, Poljsku, Austriju, Belgiju i Njemačku, a planiramo otvarati i neka nova tržišta – kaže Koritnik.

Izvozne planove imaju i u tvrtki Pag 91, ali sa solju za ceste: Sad izvozimo 10-ak tisuća tona soli, ali nadamo se da ćemo u budućnosti znatno povećati izvoz, osobito nakon što uđemo u Europsku uniju. Cilj nam je izvoziti 50-ak posto ukupne proizvodnje jer ne želimo ovisiti samo o malom hrvatskom tržištu – objasnio je Zdenko Oštrić dodavši da im je planu i širenje na još jednu solanu (u grupaciji već sada posluje Solana Nin). Međutim, kao i kad je riječ o podacima, nije želio otkriti o kojoj je solani riječ.

Budući da je prema DZS-ovim podacima u 2009. izvoz soli bio osam puta manji od uvoza, za hrvatsku trgovinsku bilancu itekako bi bilo dobro da se ostvare planovi spomenutih tvrtki o povećanju izvoza.