DEVIZE

Analitičari predviđaju da će u trećem kvartalu švicarski franak ojačati na više od šest kuna, ali sljedeće godine trebao bi pasti 10-ak posto – na prosječnih 5,25 kuna. To će olakšati kreditno opterećenje za 13 posto dužnika.

Dok euro uporno pada i doseže rekordno nisku razinu u posljednja četiri mjeseca, franak nezaustavlja raste i zavija vlasnike kredita u toj valuti diljem Istočne Europe u crno. Naravno, nisu ni Švicarci sretni, da pače. Sve jači franak za relativno malu zemlju koja ekonomiju opsega može ostvariti samo izrazito agresivnim izvozom najlošija je vijest. Prejak franak znači skuplji izvoz i jeftiniji uvoz. Tako Švicari gube konkurentnost, ali s druge je strane svi koji izvoze u Švicarsku dobivaju. Hrvatska ekonomija, izrazito neizvozna, nažalost, nije u kategoriji takvih zemalja, no zato je nemali broj hrvatskih građana u onoj drugoj kategoriji vlasnika kredita u franku (12,7 posto svih kredita u Hrvatskoj) koji je u odnosu na kunu u proteklih godinu dana porastao 20-ak posto, dovoljno da nekima rata stambenog kredita bude veća i za 600-tinjak kuna. Hrvatska je u Švicarsku u prvih deset mjeseci prošle godine izvezla robe i usluga u vrijednosti od 62 milijuna eura, zanemarivih 0,8 posto od ukupno 7,3 milijardi eura izvoza. Budući da Švicarska u širem kontekstu nije veliko uvozno tržište, osim manje dobitnika većini zainteresiranih strana jak ‘švicarač’ ne odgovara. Ni Europskoj uniji, čiji izmučeni euro gubi na svojoj vrijednosti zbog privlačnosti franka, ni Švicarcima, a ni vlasnicima kredita u francima. Takav je odnos, objašnjava Zrinka Živković Matijević, glavna analitičarka Raiffeisen Consultinga, uspostavljen zbog dojma da je franak sigurno utočište u vremenu velikih turbulencija na tržištu valuta. Najviše u korist jakom franku idu nesigurnost eurozone i veliki problemi s otplatama duga perifernih članica, što već mjesecima prouzrokuje sve veće nepovjerenje investitora prema toj valuti, a s druge strane švicarska ekonomija bilježi vrlo dobre rezultate, rast od 2,5 posto prošle godine i predviđenih 1,5 posto ove, i nudi sigurnost.

Premda je odnos između eura i franka iznimno važan zbog toga što je EU najveći trgovinski partner Švicarskoj, u jednadžbu svakako valja ubaciti dolar jer je švicarski izvoz denominiran u dolarima, ne u eurima. To znači da se Švicarci neće toliko uzbuditi zbog rasta snage svoje valute u odnosu na euro.

Koliko bi ih moglo zabrinuti daljnje jačanje franke prema dolaru, što potvrđuje i Vladimir Perdelji, direktor Elektrokontakta, čiji je švicarski vlasnik donedavno proizvodio u Švicarskoj, ali onda je u sklopu restrukturiranja tu proizvodnju premješto u Hrvatsku. Trenutačni tečaj još je relativno izjednačen (jedan prema 0,97), pa u tome valja tražiti razloge izostanka izravne reakcije švicarskih institucija u smjeru slabljenja franke. Ipak, daljnje jačanje ili dulji trend jakog franke u krajnjoj će liniji nanijeti štetu izvozu i može se očekivati reakcija Švicaraca, s time da valja imati na umu da njihova središnja banka ima mnogo manje ovlasti od većine svojih parnijaka.

Upravo iz tih razloga, uz mogućnost stabilizacije situacije u eurozoni tijekom godine i projekcije ‘hlađenja’ švicarske ekonomije u odnosu na prošlu, većina domaćih i stranih analitičara vjeruje kako bi franak mogao početi padati nakon ljeta. Prema podacima Raiffeisen banke, franak (trenutačno na 5,92 kune) svoj bi vrhunac u odnosu na kunu mogao dosegnuti tijekom ljeta, odnosno u trećem kvartalu, kad bi trebao prijeći psihološku granicu od šest kuna.

Kad je riječ o odnosu između franke i dolara, prema predviđanjima portala Forecasts.org nastavit će se negativan trend za franak. Već u veljači trebao bi prijeći jedan dolar i nastaviti rasti do sredine godine. ‘Gađanje’ tečaja, jasno, vrlo je nezahvalno, najbolji su vodič u ovom trenutku vjerojatno kretanja u eurozoni. U RBA-u predviđaju da će prosječni tečaj ‘švicaraca’ pasti na 5,25 kuna – ali tek u 2012. – što je 10-postotno olakšanje svim dužnicima u toj valuti. No dotad trebaju izdržati…

Glavni ekonomist Splitke banke Zdeslav Šantić slaže se da je nastavak jačanja franke prema euru, pa i prema kuni, izgledan, ali svojim predviđa-njem savršeno se uklapa u prije spomenuta predviđanja o ‘oporavku’ franke sredinom godine. Tehnički gledano, prognoze kretanja tečaja temelje se na nekoliko faktora od kojih su najvažniji kretanja kamatnih stopa, ekonomska perspektiva, očekivanja/povjerenje te dugoročna konkurentnost. Kamatne stope najvažniji su čimbenik, a s njima su izravno povezane perspektive ekonomskih kretanja u danoj zemlji, a druga dva ubrajaju se u manje opipljive faktore. Upravo taj treći faktor, povjerenje, u posljednje vrijeme snažno utječe na kretanje valuta. Strah da neke članice eurozone neće moći podmiriti svoje dugove dovoljan je da euro baci u ponor i potakne rast privlačnosti švicarskog franke. Odnos između dolara i eura posebno je zanimljiv jer nudi nekoliko različitih predviđanja. Šantić kaže da većina relevantnih predviđanja smješta euro na 1,3 dolara, no mogu se naći i prognoze prema kojima bi se dolar do sredine godine mogao približiti euru i gotovo se izjednačiti s njime. Argumentacija u tom razmišljanju nešto je lošiji scenarij u eurozoni prema kojem bi euro nastavio padati, a dolar bi uspio ostati blizu trenutačne razine.

Nizak euro ne smeta većini koja kredite ima u toj valuti, no oni koji su se u zlatno doba franke odlučili za dugoročan kredit mole se bogu da švicarski mjehurić što prije pukne. Oni među njima koji traže nekakvo rješenje situacije s frankom nerealni su i neobjektivni. Prvo, nemoguće je u Hrvatskoj tečaj dovesti na razinu prihvatljivu vlasnicima kredita u ‘švicarcima’, i drugo, za to nema nikakvog opravdanja. Kako kaže Velimir Šonje, ‘epizoda s jačanjem franke još je jedan podsjetnik na to da je za-duživanje u valuti u kojoj se ne ostvaruju prihodi i čiji tečaj domaća monetarna vlast ne može kontrolirati spekulativne naravi. A u spekulacijama se katkad dobiva, a katkad gubi’.

Dobra je vijest što većina analitičara vjeruje da ovako snažan franak neće moći još dugo potrajati. Koliko god ulaganje u tu valutu bilo opravdano s makroekonomskog stajališta, zbog realne snage švicarske ekonomije ovoliki rast franke već je pretjeran u odnosu na realnu snagu ekonomije koja stoji iza te valute, pogotovo zato što na njezinu snagu najviše utječe bijeg od eura. Onima koji priželjkuju smirivanje franke u prilog najviše ide interes samih Švicaraca, ne posebno oduševljenih takvim razvojem događaja. Euro bi trebao ostati na sličnoj razini tijekom godine. Šantić ga smješta između 7,35 i 7,40 kuna za euro, koliko vrijedi i sada. Ako je vjerovati analitičarima, oni s kreditom u francima trebali bi izdržati do jeseni jer je probijanje granice od šest kuna za franak sljedećih mjeseci, čini se, neizbježno. Ipak, nakon toga, do kraja godine, konsenzus je, franak bi trebao padati.