Iskustva tražitelja kredita

Realizacija povoljnijih poduzetničkih kredita izvan Hrvatske zapinje na visokom riziku. Drastično su smanjeni plasmani osigurani nekretninama, što ne ide na ruku ni poduzećima.

Budući da su kamatne stope na kredite za poduzeća koje nudi bankarski sektor u Europskoj uniji gotovo dva puta niže od domaćih, čini se da je susjedova trava doista uvijek zelenija. Tektuća godina donijela je Hrvatima i navodni izravni pristup inozemnim ‘travnjacima’ – objavljeno je da hrvatski rezidenti, stoga i pravne osobe sa sjedištem u Hrvatskoj, više neće trebati dozvolu Hrvatske narodne banke ili izuzeće od zakona za otvaranje računa u inozemstvu. Zbog stupanja na snagu izmjene Zakona o deviznom poslovanju neki su otvorili dodatnu bocu šampanjca na novogodišnju noć. No pokazalo se – što u medijima što na skijanjima – da građani neće tako lako doći do jeftinijih stambenih kredita u inozemstvu.

A kako funkcionira dobivanje ‘prekograničnih’ poslovnih kredita? Zaključak? Nadamo se da šampanjac nije bio preskup. Masovniju ponudu kredita s nižim kamatama namijenjenih pravnim osobama donijet će vjerojatno samo ulazak Hrvatske u EU. Pustolovinu smo započeli obraćanjem bečkoj podružnici austrijske banke imena koje ulijeva optimizam – Easybank. Predstavili smo se kao perspektivno poduzeće registrirano u Hrvatskoj koje ne obavlja poslovne aktivnosti u Austriji i zasad nema namjeru širiti posao na inozemstvo. Umjesto podizanja morala uslijedila je glatka odbijenica direktora Odjela za kredite Markusa Hasiebera s obrazloženjem da ‘kredite odobrivaju isključivo tvrtkama registriranim u austrijskom registru poslovnih subjekata’. No to je samo jedna od 870 trenutačno aktivnih banaka u Austriji. Ipak, kako su počeli stizati gotovo identični negativni odgovori, situacija se ubrzo pokazala vrlo jednoznačnom. Monotoniju je prekinuo jedino prijedlog iz Erste banke o ugovaranju sastanka u austrijskoj poslovnici jer, kako navode, nemaju običaj davati takve informacije putem maila.

Očito smo ciljali previško pa se premještamo nešto južnije, u Sloveniju. Ondje nas je zatekla slična negativna klima – većina banaka nas je vrlo promptno odbila, uz bogatu paletu objašnjenja koja se kretala u rasponu od kratkog i jasnog ‘to nam je prekomplicirano’ do nešto kreativnijeg ‘odobravanje kredita nerezidentima ne uklapa se u politiku banke, ali osobno ćemo vas obavijestiti kada se to promijeni’. Razveselili su nas jedino međusobno gotovo identični odgovori iz Banke Celje i UniCredit banke u kojima su nam objasnili da u osnovi našem imaginarnom poduzeću mogu odobriti kredit, ali za konačnu odluku žele sastanak i detaljne informacije. Poslovni kredit pokušali smo ‘iskamčiti’ i od istočnih susjeda, no u svim srpskim bankama dobili smo odgovore slične onima iz beogradske ProCredit banke: ‘Da biste podnijeli zahtjev za poslovni kredit, potrebno je na području Republike Srbije kontinuirano poslovati minimalno 12 mjeseci u istoj djelatnosti.’

Među tranzicijskim članicama koje nisu prihvatile euro kamatne stope na dugoročne kredite poduzećima od hrvatskih niže su samo u Češkoj, pa smo odlučili adresirati upite na njihove banke. Pogađate – i ondje nas je većina odbila, zaintere- sirani su bili samo iz praške Raiffeisen banke. Direktor Međunarodnog uređa za korporativne klijente Roman Lagler ljubazno nam je obrazložio da obično financiraju poduzeća registrirana u Češkoj ili pojedine s trgovačkom dozvolom za poslovanje na češkom tržištu, no to nije pravilo.

Dobivanje kredita u svim Raiffeisenovim poslovnicama nije povezano isključivo s matičnom državom, naš fokus usmjeren je na podatke poput onih o poslovanju poduzeća i namjeni kredita – objašnjava. Logično, posebno su oprezni kada su u pitanju strana poduzeća koja ne posluju u Češkoj jer su sva jamstva potrebna za dobivanje kredita izvan zemlje, o čemu banka nema dovoljno spoznaja. Provjerili smo jesu li i u Raiffeisen bankama izvan granica Češke upoznati s politikom koju nam je prezentirao Lagler, i – ostali ugodno iznenađeni. Iz poslovnica u Austriji, Sloveniji, Mađarskoj i Italiji dobili smo odgovore koji potvrđuju da dobivanje kredita nije mački kašalj, ali svakako nije nemoguće. Kao prvi korak u procesu dobivanja kredita, nerezidentijalne pravne osobe za potrebe otvaranja računa u inozemnim Raiffeisenovim podružnicama putem zastupnika trebaju priložiti poveću papirologiju koja se sastoji od prosječno desetak dokumenata koje su najčešće preveli ovlašteni sudski tumači. Naravno, ostaje nepoznanica li se kredit doista realizirao jer naša neregistrirana i neprofitna ‘tvrtka’ posluje samo nekoliko dana, isključivo za potrebe ovog članka.

Za kraj, bez ikakvih očekivanja glede pozitivnih financijskih raspleta za naše ‘poduzeće’, obratili smo se talijanskim bankama i – iznenadili se. Odbili su nas samo u Banca Etrurij, a ostalih desetak banaka doimale su se vrlo zainteresirano, kako putem maila tako i putem telefona.

No, upuštanje u ‘ozbiljnije’ pregovore s tri talijanske banke pokazalo je da situacija i nije tako sjajna za one koji se odluče obratiti Talijanima za pozajmicu. Objasnili smo im da tražimo kredit u iznosu od sto tisuća eura, a kao zalog ponudili im nekretninu u Istri (njima relativno poznatom području) s dvostruko višom vrijednošću (za usporedbu – većini hrvatskih banaka dovoljno je jamstvo kolateral u vrijednosti višoj 30 posto od vrijednosti iznosa kredita). No čini se da im ni to nije bilo dovoljno – iako su se obećali javiti, odgovori do zaključenja broja nisu stigli. To i ne treba previše čuditi jer polovina od 50 talijanskih banaka čiji rejting prati Standard&Poor’s bilježi negativne prognoze, čime streljivito gube povjerenje klijenata. Isto tako, analitičari Morgan Stanleyja prošli su mjesec upozorili klijente kako talijanske banke imaju premalo kapitala da bi podnijele potencijalne gubitke te da svakako izbjegavaju pojedine banke zbog povećane zabrinutosti zbog talijanskog duga i slabe kapitalizacije.

Ipak, na kraju potrage po eurozoni naša tvrtka mogućnost za jeftiniji kredit otkrila je u Italiji, ali putem vlasnika najvećih hrvatskih banaka.

Naime, na upit su nam iz Intese Sanpaolo, odnosno UniCredita, odgovorili da postoji mogućnost prebacivanja kredita iz Privredne i Zagrebačke banke u njihove matične grupacije u Italiji. – Ako podaci prikupljeni u našim poslovnicama u Hrvatskoj pokažu da ste redoviti i besprijekorni platiša, postoji realna mogućnost da vas nagradimo prebacivanjem kredita u svoju banku u Italiji i tako vam omogu- čimo znatno niže kamate – poručuju iz centrala obiju banaka. Ipak, ne preciziraju koliko bi kamatna stopa bila niža. Općenito, strane banke pokazale su se vrlo škrtila kada su u pitanju točne kamate, no kažu da se stope prilagođavaju na osnovi rejtinga i planova tvrtke.

Liberalizacijom deviznog poslovanja Hrvatska je, barem na papiru, ispunila preuzete obveze za osiguravanje slobode kretanja kapitala iz pregovora s Europskom unijom. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva kada domaći travnjak svakako nije prednost, no pristup inozemnim kreditima za poduzeća veoma je ograničen. Prema svemu sudeći, bolje vrijeme za zaduživanje doći će tek ulaskom u Europsku uniju kada hrvatska poduzeća neće morati potezati u susjedstvo po kreditu. Naime, ako se ne pogorša kriza na tržištu državnog duga u eurozoni, domaće kamate prilagođavat će se onima u Uniji.