Home / Poslovna scena / Manjak dobara koji se ne može opravdati podliježe porezu

Manjak dobara koji se ne može opravdati podliježe porezu

Godišnji popis imovine i obveza provodi se sa stanjem od 31. prosinca. Obavljajte li se poslije, primjerice u siječnju, stanje zatečeno tog datuma mora se na temelju podataka o promjenama u imovini i obvezama nastalim od posljednjeg dana u godini do datuma stvarnog popisa svesti na datum 31. prosinca.

Poduzetnik je dužan na početku poslovanja popisati imovinu i obveze uz navođenje pojedinačnih količina i nijihovih novčanih vrijednosti. Nakon tog prvoga, početnog popisa imovine i obveza dužan je provoditi inventuru najmanje jedanput na godinu, a prema potrebi i češće. Godišnje popisivanje imovine i obveza provodi se sa stanjem na dan 31. prosinca iako se u pravilu popisivanje stvarno obavlja koji dan poslije. Ako se godišnji popis fizički provodi poslije, primjerice u prvom danima siječnja, stanje zatečeno toga kasnijeg datuma treba na temelju podataka o promjenama u imovini i obvezama nastalim od posljednjeg dana u godini do datuma stvarnog popisa svesti na datum 31. prosinca.

Osim tih tzv. redovitih inventura Zakonom o računovodstvu propisana je obveza provedbe popisa u slučaju promjene cijena proizvoda, odnosno trgovačke robe, statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka i pokretanja postupka likvidacije. Opći porezni zakon nalaže provođenje popisa za liha u slučaju promjene poreznih stopa (stope poreza na dodanu vrijednost).

Popisne liste na kojima su iskazani podaci o količini i vrijednosti dugotrajne imovine, sprovina, gotovih proizvoda, trgovačke robe, potraživanja i obveza uspoređuju se s podacima iz poslovnih knjiga i utvrđuju inventurne razlike. Razlika između stvarno utvrđenog stanja imovine i obveza i stanja u poslovnim knjigama inventurni je višak ili manjak. Višak i manjak određuje se u odnosu na svaki artikl, pa u praksi poduzetnik često ima višak jednih dobara, a manjak drugih. Dogodi li se to, uputno je ispitati je li možda riječ zamjeni proizvoda ili sličnom književnom propustu. Poduzetniku je u interesu da razlike svede na što manju mjeru kako bi izbjegnuo neželjene porezne posljedice.

Imovinu utvrđenu kao inventurni višak poduzetnik će uvesti u poslovne knjige i evidentirati prihod od poslovanja. U tom trenutku nema obveze plaćanja poreza. Ako je utvrđeni višak velik, valja računati na to da će mu to povećati osnovicu za godišnju obvezu poreza na dobit, odnosno smažiti godišnji gubitak. Porez na dodanu vrijednost ne plaća se kad je utvrđen inventurni višak, nego tek onda kad se ta dobra stave u promet (prodaja, izuzimanje i dr.).

Porezno je mnogo kompliciranije postupanje s utvrđenim inventurnim manjkom. Utvrđeni manjak dijeli se na manjak koji nije oporeziv i na onaj koji podliježe plaćanju poreza. Neoporezivi manjak dobara moguć je prema tri osnove: zbog tehnoloških razloga, kao posljedica djelovanja više sile i manjak koji nastaje zbog neodgovarajuće kvalitete proizvoda. Tehnološki manjak, rastep, kalo, rastur i lom gubici su koji nastaju kao posljedica odvijanja rada. Količine dopuštenoga tehnološkog manjka određene su odlukama Hrvatske gospodarske komore. O manjku dobara nastalih djelovanjem više sile (krađa, poplava, požar) mora postojati dokaz u obliku očevindika nadležnog tijela. Manjak proizvoda zbog proteka roka trajanja ili zbog neodgovarajuće kvalitete dokazuje se zapisnikom koji potpisuje službenik Porezne uprave koji je prisustvovao očevindu.

Manjak dobara koji se ne može opravdati i dokazati na neki od opisanih načina oporeziv je manjak. Taj manjak dobara podliježe plaćanju poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, odnosno poreza na dohodak. O tome hoće li se za manjak koji se ne može opravdani tehnološkim i drugim objektivnim razlozima teretiti odgovorna osoba ili će sve obveze podmiriti trgovačko društvo, odlučuju ovlaštena tijela trgovačkog društva.