I šefovi su samo ljudi, trebaju im pohvala i lijepa riječ zaposlenika. John Lennon i Aretha Franklin bili su u pravu: iskažete li malo ljubavi i poštovanja, daleko ćete dogurati. Nema razloga zbog kojeg se ne bi moglo primijeniti na karijeru. Iako se katkad ne čini, i šefovi su ljudska bića kojima trebaju riječi ohrabrenja i tapanje po ramenu. Međutim, motiviranje nadređenih ipak funkcionira nešto drukčije od klasičnog načina na koji nadređeni potiču uspješnost zaposlenika. Paleta motivacijskih metoda ograničena je. Nema, naime, financijskih poticaja i privilegija – šefu zaposlenici ipak ne mogu dati povišicu. No to i nije toliko važno jer postoji arsenal drugih mogućnosti.
Pravilo broj jedan glasi: treba iskazati poštovanje i odati priznanje. Ako nadređeni povuče dobar potez ili općenito dobro obavlja svoj posao, zaposlenici mu to trebaju dati do znanja. Nekoliko toplih rečenica, osmjeh ili e-poruka ne stoji ništa, a svaka pozitivna povratna informacija snažan je instrument motiviranja i unapređenja rezultata s vrha.
Šesnaestog listopada dan je kad se šefu može čestitati. S obzirom na to da postoje Međunarodni dan palačinki i Međunarodni dan crvenih pandi, logično je da se netko dosjetio proglasiti i dan posvećen šefovima. Idejna je začetnica Patricia Haroski, tajnica u obiteljskom poduzeću State Farm Insurance Company u gradiću Deerfieldu u američkom Illinoisu, a datum 16. listopada. Godine 1958. Haroski je u Trgovačkoj komori Sjedinjenih Američkih Država registrirala datum rođendana svog oca kao Međunarodni dan šefova. Posljednjih nekoliko godina praksa obilježavanja Dana posebno je zaživjela u Australiji, Indiji, Južnoj Africi, Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Popularni su načini kako tom prigodom reći ‘hvala’ šefu ručak u njegovu čast, čestitke i cvijeće.
Dobar primjer početka unapređivanja kvalitete i kvantitete komunikacije između šefa i podređenih predlažu stručnjaci za upravljanje ljudskim potencijalima Marjorie Blanchard i Gerry Demarest. Osmisli su interakciju u četiri oka koja podrazumijeva redovite sastanke šefa i podređenog od 15 do 30 minuta najmanje jedanput u dva tjedna. Među ostalim, takvi sastanci omogućuju nadređenima i podređenima da se upoznaju, otkriju svoje nade, strahove, očekivanja, probleme. Na taj način stvaraju plodno tlo za izgradnju autentičnih odnosa i veće zadovoljstvo poslom. Jedan od iznimno učinkovitih instrumenata motiviranja šefova jest saznati njegova očekivanja – i nadmašiti ih. Zvuči očito i jednostavno, no malo se tko toga drži. A lako je zapitate li se samo znate li uopće koji su prioriteti vašeg šefa. Katkad su oni jasno izrečeni ili napisani, ali u većini slučajeva to nije tako – riječ je o očekivanjima koje šef možda nikad nije jasno izrekao ni samom sebi, a kamoli zaposlenicima. Stoga ne treba pasivno pretpostavljati da se zna što šef očekuje, treba se informirati i pažljivo proučiti ‘modus operandi’ svog šefa. Ako niste sigurni što će vam donijeti ‘najveći broj bodova’ kod te osobe, preuzmite inicijativu i odredite datum kad ćete to raspraviti sa svojim šefom. No isto tako potrebno je da zaposleni jasno iznesu svoja očekivanja kako bi bili sigurni da su unutar realnih okvira.
