Čitatelj piše da se preporučene sudske i ostale upravne pošiljke (s povratnicama) dostavljaju građanima ili odvjetnicima kad nikoga nema doma ili u manjim odvjetničkim kancelarijama. Te se pošiljke raznose dok su svi ukućani u školi ili na poslu, odnosno kad odvjetnici moraju biti na ročištima ili u uredima državne uprave u uređeno vrijeme državne uprave.
Čitatelj upozorava da je usvojen niz propisa prema kojima se neuspjela dostava preporučenoga sudske ili upravnog pisma smatra ‘izvršenom kad je obavijest o neuspjeloj dostavi ostavljena na mjestu dostave’, premda dostava zapravo nije obavljena. Tobože zbog toga što stranke izbjegavaju primati sudska i upravna pisma (a kako i ne bi).
Ova dostavljačka gerila, po mojem mišljenju, nije slučajna i ne radi se o šlamperaju sudstva i državne uprave, nego o svjesnom i namjernom obespravljanju građana, osobito u sporovima s državom. Prema članku 85. Zakona o općem upravnom postupku (najapsurdnije su stavke 3. i 5. tog članka) dostava pošiljke (pismena) smatra se urednom i ako dostavljač pošiljku ne uruči primatelju, nego je ‘ostavi na vratima ili drugom za primatelja vidljivome mjestu’ (na povratnicu tako ostavljene pošiljke dostavljač mora samo naznačiti ‘razlog’ ostavljanja pošiljke na vidljivome mjestu).
I tako dostavljači upravne pošiljke, koje im dozvoljavaju, mogu baciti u prvi kontejner, samo na povratnicama moraju naznačiti da ih nisu mogli uručiti. A primatelji koji za pošiljku nisu ni znali moraju dokazivati da iz opravdanih razloga pošiljku nisu mogli primiti (dokazivanje negativne činjenice, rekli bi pravni mudraci, koju je gotovo nemoguće dokazati i u drugim postupcima, a osobito u upravno-dostavljačkim).