Njemačka i Francuska sapunaju dasku Portugalu prema identičnom irskom slučaju

Posljednji nož u leđa Portugalu zabilježila je Švicarska narodna banka objavom da više ne prihvaća portugalske državne obveznice kao jamstvo za pozajmice. Portugalu je sada preostao još jedan pokušaj prodaje obveznica ovaj tjedan ili učlanjenje u nepopularni klub zemalja spašenih novcem iz blagajne EU.

Sve je izglednije da će se šuškanje koje traje već nekoliko mjeseci, otprilike od studenoga prošle godine, obistiniti. Njemačka i Francuska, sada je javna tajna, već sapunaju dasku Portugalu prema scenariju identičnom irskom slučaju. Ta će zemlja, po svemu sudeći, biti treća članica eurozone koja će morati zatražiti pomoć iz Fonda za financijsku stabilnost iako se premijer José Sócrates svojim trudima, baš kao prije nekoliko mjeseci njegov irski kolega Brian Cowen, opovrgnuti medijske napise da je pod sve većim pritiskom da svoju zemlju prijavi u neslavljeni klub spašenih. Natozan na liniji mediji – Sócrates traju već tri mjeseca, ali nedavni razvoj događaja ne ide mu na ruku.

Posljednji nož u leđa Portugalu zabilježila je Švicarska narodna banka objavom da više ne prihvaća portugalske državne obveznice kao jamstvo za pozajmice, što su mnogi protumačili kao konačni signal gubitka povjerenja u portugalsku sposobnost podmirivanja svojih dugova. Portugal, pridružen Grčkoj i Irskoj, jedina je od tri ‘blokirane’ članice koja još nije zatražila pomoć iz Fonda. Tri dana poslije, 10. siječnja, euro je dosegnuo najnižu razinu u posljednja četiri mjeseca prema dolaru, upravo zbog sve izglednijeg spašavanja Portugala iz posebnog europskog fonda. Neprekidni strah od ‘zaraze’, odnosno širenja nemogućnosti plaćanja dugova, rezultirao je automatskim porastom kamata na španjolske i belgijske obveznice. S obzirom na sve veći pritisak iz Berlina i Pariza kao i na nepovoljan razvoj događaja rezultat portugalskog izlaska na tržište u srijedu vjerojatno je posljednji i odlučujući faktor u određivanju financijske sudbine te zemlje.

Uspješno prikupljanje 1,25 milijardi eura od projiciranih 20 milijardi za cijelu godinu uz prihvatljivu kamatu znači kupljeno vrijeme, a neuspjeh najvjerojatnije vodi u spašavanje jer Portugal ostaje bez uvjerljivih argumenata za odbijanje. Kad je riječ o euru, mnogi više nisu uvjereni ni da bi eventualno spašavanje moglo pomoći posmrtnoj valuti. Situacija je sada lošija nego što je bila u slučaju Irske, što je, uostalom, logično i sa sasvim laičkog stajališta. Sa svakom je sljedećom spašenom zemljom povjerenje investitora manje i tako se zapravo zatvara začarani krug. Manje povjerenja znači još težu situaciju za ostale ugrožene zemlje, prije svega Španjolsku, i veću vjerojatnost daljnje spašavanja. Osim toga u pitanju je osnovna matematika: sa svakom novom zemljom sve je manje raspolaživa novca za ostale, a velike ekonomije još nisu došle na red. I dok se Portugal još može relativno lako spasiti trenutačnim sredstvima u Fondu, eventualno posrtanje Španjolske prouzročit će dosad neviđene valove u Europskoj uniji i na financijskim tržištima te ozbiljno preispitivanje odnosa u eurozoni, najviše zbog nevoljnosti Njemačke da se povećaju dostupna sredstva. Posljednja nagađanja govore o mogućoj promjeni stajališta i deklariranju vječne odanosti zajedničkoj valuti, ako treba i neograničenom financijskom pomoći.

Cijelo to vrijeme, naravno, mogućnosti pozajmljivanja za Portugal sve su manje. Prošli tjedan cijena pozajmljivanja za tu zemlju dosegnula je rekordnu razinu od uvođenja eura dok su u isto vrijeme dionice banaka bile na najnižoj razini u 17 godina. Najveći problem zakazana je naplata duga od 9,5 milijardi eura u travnju i lipnju, za koju investitori nisu najsigurniji da će proći uspješno. Kamate na desetogodišnje papire već su sada neisplative (što je najbolje, službeni Lisabon dao je do znanja da je sve iznad sedam posto na desetogodišnje papire neodrživo), na 7,43 posto, i ne izgleda da će se trend okrenuti. Sócrates se iz petnih žila trudi smiriti tržišta najavom uspješnog smanjenja proračunskog deficita za 2010. s 9,3 posto na 7,3, ali sve je manje onih koji vjeruju da će usprkos tomu Portugal moći sâm otplaćivati svoje dugove. Jedini prijatelj trenutačno im je Europska središnja banka, koja uporno kupuje obveznice problematičnih članica, pa tako i Portugala.

U međuvremenu nastavlja se igra mačke i miša između Portugala, Europske unije i medija. Der Spiegel i Reuters otvoreno tvrde da imaju ne-službene potvrde o sve jačem pritisku Njemačke i Francuske na Portugal, ali svi prozvani uporno demantiraju tu informaciju. Riječ ‘ne’ valjda je jedna od najpopularnijih u vokabularu Joséa Sócratesa od studenoga prošle godine.

Najprije je potkraj tog mjeseca rekao da njegovoj zemlji ne treba pomoć pa je to ponovio Međunarodnomu monetarnom fondu dva tjedna poslije, a onda je to postalo mjesečni ritual novom odbijenom velikodušnim ponudama iz Unije ovog mjeseca. Istu vježbu ponovile su Njemačka i Europska komisija odbacivanjem nagađanja da bilo koga pritišću da napravi bilo što. Da nije već viđeno, nekog bi možda i uvjerilo, no s obzirom na to da se ista stvar događala s Grčkom i Irskom, nijekanje pritiska ne zvuči previše uvjerljivo. Kao protuargument mediji navode prošlost jednu portugalsku prodaju šestomjesečne obveznice za 3,69 posto kamata, što je, navodno, posebno uzbunilo Pariz i Berlin. Sve to, uvjereno je sve više ljudi, neće biti dovoljno za zaustavljanje pada eura i povratak povjerenja financijskih tržišta. Dapače, budući da se kolo zavrtnje, investitori će se sada jednostavno okrenuti sljedećoj u redu, Španjolskoj. Zato je realno očekivati da bi nakon eventualnog rješenja za Portugal španjolske obveznice mogle početi ubrzo vrijediti sve manje. Desetogodišnje se kamate trenutačno vrte na otprilike pet posto, ali spašavanje Portugala vjerojatno bi moglo samo rezultirati rastom tog postotka prema neodrživoj brojci.

Prema svemu viđenom i vrlo svježim iskustvima protekle godine spašavanje Portugala očito je gotova stvar. Veliko je pitanje hoće li sve češće izvlačenje članica urodit željenim plodom zato što je povjerenje tržišta u temelju poljuljano i čini se da je pred Europom u perspektivi vrlo turbulentna i nesigurna godina.

Donedavni crnogorski premijer i predsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista Milo Đukanović vjerovatno stoji iza uhićenja četiri ljudi Budve kako bi oslabio jedinog ozbiljnog igrača u svojoj stranci – potpredsjednika Svetozara Marovića – zbog Kongresa DPS-a planiranog za šest mjeseci.

Međutim, veliko je pitanje mogu li novogodišnja uhićenja u crnogorskoj metropoli turizma pokrenuti raspletanje klupka i prouzročiti nova uhićenja zbog korupcije na visokoj razini ili će sve biti završeno brzim oslobađanjem gradonačelnika Rajka Kuljače, potpredsjednika Općine Dragana Marovića, koji je brat drugog čovjeka u državi, i još osam općinskih službenika i građevinskih poduzetnika.

Oni su u jednomjesečnom pritvoru zbog navodnih zloupotreba službenog položaja i drugih kaznenih djela u slučaju ‘Zavala’ kojim su budvanskom i crnogorskom proračunu nanijeli višemilionušku štetu čiji se iznos još utvrđuje.

Uz obrazloženje da na svjetskoj turističkoj mapi želi promovirati rodni grad koji je pod njegovim nadzorom, Svetozar Marović, kao suvlasnik preduzeća Moninvest, početkom 2007. godine ušao je u projekt gradnje turističkog naselja i luksuznog hotela na budvanskom Rtu Zavala s ruskim milijarderom Sergejom Polonskim. Zbog ozbiljnih financijskih problema tvrtke Polonskog gradnja kompleksa je zaustavljena, a nesuđeni vlasnici dobili su samo polovično završene vile.

Gradnja kompleksa u koji su trebali biti uloženi deseci milijuna eura počela je bez ikakve dokumentacije i dozvola koje su tijekom radova nabavljene na čudotvorni način od budvanske općine, a diskretabilna je i uloga Ministarstva uređenja prostora. Potpredsjednik DPS-a i dosadašnji vicepremijer formalno je izašao iz posla početkom 2008. godine, kad je i nevladina organizacija Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela kaznenu prijavu za organizirani kriminal protiv Marovića, njegovih bliskih rođaka i suradnika Državnom tužiteljstvu koje je reagiralo tek prije 15 dana.

Dio političkih analitičara ocjenjuje da je Đukanović naredio policiji i Tužiteljstvu, koje nadzire iako se povukao s premijerske funkcije, da Marovića stjeraju uza zid kako bi podržao sve njegove odluke na idućim izborima.

Profesor Svetozar Jovičić ocjenjuje da će se prva dva čovjeka DPS-a nagoditi jer bi daljnje rasplamsavanje borbe bilo nezgodno i za Đukanovića jer Marović zna dosta o poslovima svog partijskog šefa.

Jovičić prognozira da Tužiteljstvo protiv Marovića neće pokrenuti postupak, a uhićeni u aferi ‘Zavala’ biti pušteni potkraj siječnja kad im istječe pritvor kako bi se branili sa slobode, što je uvertira za njihovo oslobađanje. Zauzvrat Marović će podržati sve Đukanovićeve odluke na Kongresu DPS-a, a Bruxelles i crnogorska javnost pričekat će neko drugo vrijeme za obračun s korupcijom na visokoj razini.

Neki analitičari navode da uhićenja u Budvi pokazuju zašto Đukanović vlada 20 godina – tim je potezom gotovo s političke scene uklonio jednog ozbiljnog konkurenta u stranci i istodobno ponudio Bruxellesu dokaz da se u Crnoj Gori vodi borba protiv korupcije na visokoj razini, što je jedan od sedam uvjeta Europske komisije da Podgorica sljedeće godine dobije datum pregovora s EU.