Ovosezonska premijera HNK Zadar, predstava o životu slavne umjetnice Sare Bernhardt autorskog dvojca Nine Skorup i Ivana Lea Leme, ne uspijeva uvijek odgovoriti zašto ju je publika doslovce obožavala i klanjala joj se nakon svake izvedbe.
Lik i djelo Sare Bernhardt prelazi okvire portreta velike umjetnice. Budući da je iznimno važna s kazališnog i povijesno-kulturološkog aspekta, Sarah je prerasla u fenomen. Stoga je predstava o njoj, i to ona koja ima vrlo širok i obuhvatan naslov njezina imena, popriličan zalogaj za autore. Kako danas u kazališnom, izvedbenome mediju prikazati glumu, umjetnost i život prve kazališne heroine? Što od spomenutog odabrati? Nadali bismo se glumu, odraz njezina vremena i elemente sretnosti takvih ličnosti. No autorski dvojac Nina Skorup, autorica teksta prema drami J. Murella i G. Wilsona ‘Sarah i vrisak languste’ te jednoj od brojnih biografija velike glumice, onoj H. Gidela, kao i redatelj Ivan Leo Lemo nisu bili ni priča ni zašto na tome tragu.
Tekst, odnosno predstava, zamišljen je kao pogled unatrag na glumičin život u njezinim kasnim godinama, u trenutku kada svome tajniku i prijatelju diktiра memoare. Ideja vodila jest suočavanje sa završetkom života osobe koja je slavu i ugled temeljila upravo na scenama umiranja.
No ono što smo tijekom 60-ak minuta predstave mogli vidjeti jest portret ostvarjele glumice koja se na prilično patetičan način prijevodi uloga i scena proživljenih u privatnom životu. Diva prikazuje svoj život uz pomoć tajnika koji igra drugu ulogu – majku, ljubavnika, muža, sina. Unatoč svim važnim obilježjima legende o Sari, koja su cijelo vrijeme na sceni – lijes na kojem je spavala, umjetna noga kao posljedica nezgode ili kazališni kostimi – ne dobiva se odgovor na pitanje zašto je ta žena koju utjelovljuje Jasna Ančić važna ili drukčija, čime nas je to obogatila i zadužila.
