U tom su procesu za Njemačku vrlo važne tri hrvatske uloge. Prva se odnosi na pomoć u stabilizaciji i europeizaciji BiH. BiH danas umnogome podsjeća na SFRJ početkom devedesetih: razara je (velikobošnjačka) politika koja je deklarativno najviše brani, egzekutivnu ulogu komunista Slobodana Miloševića preuzeo je socijaldemokrat Zlatko Lagumdžija, za to ima supstancijalnu potporu aktualne bošnjačke političke i društvene elite. Cilj je potpuno političko postiskivanje Hrvata u Federaciji BiH. No to Njemačku, EU i SAD ne bi puno zabrinjavalo da u velikobošnjačkom političkom projektu ne vide samo jednu od faza postupne islamske radikalizacije tog prostora. Dakle, sigurnosni problem za Zapad. Zato se Zapad, a osobito Njemačka, nakon višegodišnjeg ignoriranja posljednjih mjeseci otvoreno zalaže za zaštitu ravnomjernosti Hrvata u BiH, pozivaju Lagumdžiju na poštovanje volje birača, zato Vesna Pusić nedvosmisleno, a zatim i predsjednik Josipović uvijeno, počinju spominjati mogućnost institucionalne zaštite Hrvata putem posebne federalne jedinice. Zato su sarajevskim medijima, koji retorikom toliko podsjećaju na beogradsko iz devedesetih, i Vesna Pusić i Ivo Josipović preko noći postali fašisti. Zato je premijerka Kosor dan uoči predsjednikova puta u Njemačku trebala posjetiti simbolična mjesta otpora i ugroženosti Hrvata velikobošnjačkom politikom i islamskim elementima u njoj, u središnjoj Bosni. Posjet, koji je zbog magle tek odgođen, uključuje i mjesto najveće simbolike: samostan i crkvu u Gućoj Gori s čijeg su oltara još 1993. godine strani islamski borci poslali najavu trećeg pohoda islama na Europu, a zatim snimke distribuirali simpatizerima putem Al Qaidine promidžbene mreže. Predsjednik Josipović vrlo predano i nenametljivo odrađuje povjerenu mu zadaću zaštite Hrvata kao političkog subjekta u BiH. Između njega i očekivanja njemačke politike u tome postoji apsolutni sklad.
Hrvatsko europeiziranje BiH
Druga očekivana hrvatska uloga jest suradnja sa susjedima, ponajprije hrvatsko-srpska suradnja. Svako je unapređenje za Njemačku, EU i SAD iznimno dobrodošlo. Pritom ih ne zanima hoće li razvijanjem odnosa sa Srbijom predsjednik Josipović ugroziti temelje nastanka hrvatske države (obrana od agresivnoga velikosrpskog projekta), ne zanima ih ni hoće li se Hrvatska integrirati u EU na hrvatskim ili na jugoslavenskim vrijednostima. Ali to bi mogao postati ozbiljan hrvatski unutarnjopolitički problem. Njemačku iz sigurnosnih razloga zanima i treća hrvatska uloga – da bude integrirana u EU bez prtljage komunističkih tajnih službi, da (i) njihovi zločini budu procesuirani. Zato je Njemačka pokrenula istrage o ubaškim ubojstvima hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj, raspisala tjeralice za bivšim dužnosnicima službe državne sigurnosti Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem, zato njemački Spiegel proziva hrvatsko pravosuđe za opstrukciju istrage, Hrvatsku za nespremnost na suočavanje s tim dijelom prošlosti, zato njemački Fokus uoči dolaska hrvatskog predsjednika lansira priču da je jugoslavenska Udba ubila švedskog premijera Olafa Palmea. No u toj suradničkoj ulozi predsjednik Josipović pokazuje svojevrsnu zadršku. Njemački bi sugovornici od njega rado čuli izjavu kako je sramota za hrvatsko pravosuđe da te istrage mora otvarati njemačko sudstvo. A i kod kuće bi njegovo zalaganje za pravnu državu dobio na vjerodostojnosti.
