Home / Poslovna scena / Privatizacija ne dolazi u obzir

Privatizacija ne dolazi u obzir

Dolaskom na čelo Hrvatskih šuma predsjednik zagrebačkog HSS-a Darko Vuletić rekao je da treba krenuti u restrukturiranje ove državne tvrtke, a to je stajalo i u koalicijskom sporazumu. No, Vuletić uvijek ističe da je ovdje težište na riječi ‘krenuti’ jer restrukturiranje nikad neće završiti. To je golem posao, a u našem smo razgovoru za Lider pokušali jasnije sagledati budućnost Hrvatskih šuma kao i to kako pomoći drvoprađivačima.

  • Zašto se stalo s restrukturiranjem? – Zbog krize na tržištu. Zadovoljan sam poslovanjem HŠ-a. U 2010. imali smo dvostruko bolji rezultat nego u kriznoj 2009., kad je dobit bila oko 20 milijuna kuna. Kad smo dobili rezultate poslovanja glasno sam i jasno rekao da je HŠ izašao iz recesije, među ostalim zahvaljujući i uštedama. To je ono pozitivno što smo izvukli iz krize, jer u nekim drugim vremenima ne bismo obračali pozornost na te troškove. Reorganizirali smo se i posljednje dvije godine uštedjeli smo 108 milijuna kuna samo na troškovima plaća. Ono s čime nisam zadovoljan jest to što smo u jednom trenutku 2009. morali stati s restrukturiranjem zbog recesije i svega što je ona donijela sa sobom, pa smo sve potencijale usmjerili saniranju postojećeg stanja.

  • Možete li pojasniti, u kojem smislu? – Prihodi od prodaje znatno su pali i svu smo energiju usmjerili na očuvanje stabilnosti poslovanja i našeg tržišta, odnosno domaće drvne industrije. Pomoć drvenoj industriji iznosila je u prvom paketu mjera više od 160 milijuna kuna, što znači i reprogrami, i rabati i odgode plaćanja u pojedinim sortimentima, kao i sniženje cijena, što je sve išlo na ruku našim drvarcima da opstanu, s time da nismo ugrozili poslovanje. Međutim, htjeli mi to ili ne, restrukturiranje je dijelom bilo odrađeno. Napravili smo dvije radne rasadničarske jedinice, dvije ugostiteljske te jednu za mehanizaciju, u tijeku je projekt ustrojavanja tvrtke-kćeri za ugostiteljstvo, lovstvu je smanjen broj s više od 50 na 27 jedinica, i još bi ih trebalo reducirati.

  • Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da šume treba dati u koncesiju. Jedna od opcija je i regionalizacija HŠ-a… – Prvo, privatizacija ne dolazi u obzir jer su šume nacionalno bogatstvo, no ni koncesija nije kvalitetno rješenje, kao što predlaže Novotny, slučajno i član moje stranke. Šumama treba upravljati integralno, dakle i ekonomski isplativim šumama i onima koje to nisu. Zagovornik sam decentralizacije, ali na načelima korporativnog upravljanja – dakle, strateške odluke treba donositi na jednome mjestu, a operativne na terenu.

  • Ali nisu li ljudi na terenu bolje upućeni u stanje stvari? U našem nedavnom razgovoru rekli ste da je sustav trom. – Nitko to ne spori. Do sada uglavnom nismo funkcionalni kao korporacija, jer često odozdo traže da mi nešto gore odlučimo, a naš je cilj da oni ubuduće preuzmu veći dio prava, ali i odgovornosti. Postoje gospodarske i negospodarske šume, tj. one koje se mogu same financirati i one koje to ne mogu, a to kako ćemo se reorganizirati dio je i buduće političke rasprave. Suština je ipak da svih 16 podružnica ima već autonomiju i većina radi dobar posao jer same izrađuju planove i prodaju robu.

  • Međutim, za restrukturiranje bi morala postojati studija. Radio ju je Tipurićev tim s Ekonomskog fakulteta. Što je s time? – Studija predviđa da se pojedine djelatnosti izdvoje, uključujući i šumarske, u zasebne cjeline, a kad se za to stvore pretpostavke, one bi postale neovisna društva koja bi izašla iz HŠ-a. Inače studija je rađena godinu dana, javno je predstavljena 2009. i stajala je dva milijuna kuna. O studiji je godinu dana bila otvorena javna rasprava u svim upravama, svi su mogli iznijeti svoje primjedbe, a neke pojedinosti Ekonomski fakultet mora još do raditi. Kriza je stopirala provedbu, ali mi polako, kao što sam rekao, iz toga već ‘vrtimo’ neke stvari, pa tako trenutačno definiramo status direkcije radi efikasnijeg poslovanja. Naglašavam da nitko od 8.150 stalno zaposlenih u Hrvatskim šumama nema razloga za paniku – masovnih otpuštanja neće biti i nitko neće završiti na ulici.

  • Što je s inventurom šumskih resursa završenom prije tri mjeseca a još nije objavljena? – Inventuru je financiralo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva i ono odlučuje što će se s njome. Ipak, došlo je do raznih nesretnosti i svakojačkih spekulacija, pa su se iz poluinformacija izvodili zaključci, primjerice, to da iz HŠ-a na godinu ispari milijardu kuna. To nema veze s mozgom. Treba pročitati inventuru pa izvući odgovarajuće zaključke.

  • Ali prema podacima HŠ-a, na godinu se posječe 5,5 milijuna kubika drva, a nekadašnji revirnik u gospićkoj podružnici Goran Jankov tvrdi da je inventura pokazala kako se posječe 7,3 milijuna kubika. Prema tome nedostaje 1,8 milijuna kubika, što je prema gruboj računici već 500 milijuna kuna. – Drago mi je što se kolega Jankov brine za stanje u HŠ-u ali i on zna da se u HŠ-u u posljednjih 30 godina posječe oko 4,5 do 5,5 milijuna kubika. No, očito je počela predizborna kampanja kad se na osnovi poluinformacija donose zaključci. Uostalom, neka institucije naprave svoj posao, da pače, ali bi onaj tko to govori morao snositi i odgovornost, a pritom ne mislim na vas novinare. Uostalom, zašto Jankov to nije prijavio?

  • On kaže da je i vama slao predstavke? – Da, bilo ih je, podnijeli smo prijave, interna revizija bila je u Ogulinu.

  • Što je pokazala interna revizija? – Utvrđeno je da je bilo nepravilnosti, ali one nisu bile velikih razmjera, kao što Jankov tvrdi. Poduzete su mjere protiv nekih osoba, ali u kom je to smjeru dalje išlo, ne bih zasad mogao reći. Za to su nadležni u ogulinskoj Upravi.

  • Neki se drvoprerađivači također žale da HŠ favorizira neke od njih. – Dok je svijeta, bit će i takvih tvrdnji, ali mislim da je sustav korektan i dobar. Ako bilo tko ima druge informacije, neka se meni slobodno javi. Vidite, ovdje ima i dobrih i loših kupaca. Mislim da se i kroz provedbu politike mjera vidi kakvu smo politiku vodili i prema onim lošima u želji da im pomognemo da se izvuku, ali i prema onim dobrima kroz rabate kako bi bili još konkurentniji. Na cijene nam ne mogu staviti primjedbu jer je ona svakome ista, međutim na tržištu je oštra konkurencija među drvoprerađivačima jer svaki misli da onaj drugi dobiva bolju robu.

  • Koliko vam duguju drvoprerađivači? – Do početka krize uobičajeni iznos duga bio je oko 150 milijuna kuna, a s dolaskom krize skočio je na 420 milijuna. Trenutačno se dospjeli dug smanjio na približno 360 milijuna kuna, a vjerujem da ćemo ga kroz reprograme još smanjivati, iako ćemo dio morati rješavati i ovrhama. No, kupci sada već uredno otplaćuju novi dug, dok stari rješavamo kroz reprogram.

  • Koliki su prihodi i koliko u ukupnim troškovima otpada na plaće? – Prihodi 2009. bili su 2,2 milijarde, a procjenjujemo da su u 2010. ostvarene 2,3 milijarde kuna. Dobit je 2009. bila oko 20 milijuna kuna prije oporezivanja, a 2010. vjerujem da je bila i dvaput veća. Smanjili smo plaće s 1,03 milijarde kuna u 2008. na 930 milijuna kuna danas. Zbrinuli smo oko 450 ljudi, otpremnine su nas stajale 69 milijuna kuna, ali zato imamo efekte. Isposošivali smo 5,3 posto smanjenje broja zaposlenih, radimo i dalje na smanjenju i imamo 11 posto uštedu na plaće u ovom razdoblju, a tražilo se 10 posto. Prosječna plaća je 5,5 tisuća kuna, a to je 47 posto troškova.

  • Raste li vam udjel prihoda od energenata? – Dat ćemo 600 tisuća tona drvne mase za sjeću, odnosno za toplinsku i električnu energiju. No, ti će projekti zaživjeti tek za dvije godine i potrebe će biti velike pa ćemo vjerojatno i dio ogrjevnog drva pretvoriti u energente, ali morat ćemo malo povećati i sjeću.

  • Neki se drvoprerađivači žale tvrdeći da su, kako bi došli do hrasta, prisiljeni kupiti i bukvu i jasen. Kako to komentirate? – Ne znam odakle ta priča. Ako plaća svoju robu, dobit će hrasta koliko ga bude mogao dobiti. Hrasta se posiječe oko 600 tisuća kubika na godinu, a zahtjevi su porasli i približavaju se broju iz 2008. kad su bili četiri puta veći. I sada to treba podijeliti. O tome pregovaraju naši voditelji na terenu jer oni moraju prodati svoju robu. Stvar je možda i u umijeću pregovarača, jer zašto ne bi iskoristili poziciju i uz robu koja ide plasirali i nešto one koja ne ide. Ali tu smo i mi kao tvrtka bili često u podređenu položaju. Kupac se obveže da će kupiti toliko hrasta i toliko jasena a onda ne povuče ono što mu ne ide, i sad mi moramo poštovati ugovor, a on ne mora.

  • Da, ali ipak oni tvrde da im se prije potpisivanja tog ugovora postavljaju uvjeti… – Stvarno ne znam, ali ima i tu logike, jer bi svi onda htjeli kupovati samo hrast, a to nije moguće, jer se moramo ponašati odgovorno prema šuma. Na kraju krajeva ne bi bilo poštano da netko dobije samo hrast, a netko bukvu, a i što bismo onda radili s tolikom bukvom.

  • Ali drvoprerađivači kažu da im to ne odgovara jer će dobivati manje sirovine. – Neće dobiti manje sirovine jer to uglavnom nije roba koja se koristi za potrebe drvne industrije.

  • Koliko u prihodima otpada na parafiskalne namete na koje se poslovna zajednica žali? – Naknada za općekorisne funkcije šuma smanjena je 25 posto. U 2010. prikupilo se 400 milijuna kuna. Najveći dio ostane nama, dio ide privatnim vlasnicima, ovisno o tome koliko su u stanju pripremiti program, dok pet posto ide vatrogasnim zajednicama na kršu, što je u tri godine oko 70 milijuna kuna. Ostalo ide u troškove za radove za održavanje. Međutim, posljednje smo dvije godine dosta naplatili ovrhama. Inače, osnovni nam je prihod onaj iz drvnih sortimenata – 1,6 milijardi kuna.

  • Na čemu ste još uštedjeli? – Smanjili smo vanjske usluge i investicije. Dugo ročno će se to osjetiti na razvoju jer indirektno nastaju štete. Možda je isplativije kupiti novo vozilo koje će biti učinkovitije od ‘izraubanog’, ali situacija je takva. Uštedjeli smo i na gorivu koje je bilo jeftinije pa nam sada poskupljenje ne ide na ruku jer je dosad na te troškove otpadalo 90 milijuna kuna, a 10-postotno poskupljenje je desetak milijuna kuna više, što nama nije beznačajno.

  • U kojem bi to smislu moglo utjecati? – Ovisno što želimo postići. Ako nam je primaran profit, prenijet ćemo to na kupce, ali postavlja se pitanje njihove konkurentnosti. Zato ćemo taj teret najvjerojatnije podijeliti i tek nešto poskupiti.

  • Pa neće im baš biti lako u toj situaciji. – Slažem se i tu treba pomoć Vlade koja je i do sada znatno pomagala drvoprerađivača, baš kao i HŠ. Naša rabatna politika od pet i deset posto u posljednje dvije godine, što je oko 60 milijuna kuna pomoći drvoprerađivačima, daje rezultate s obzirom na pozitivna kretanja i u naplati i u prodaji. U 2010. prodaju smo povećali za 60 milijuna kuna, ali smo u 2009. pali za 230 milijuna i trebat će još godina-dvije da se vratimo na stanje u 2008.

  • Kakvo će vam poslovanje biti u 2011.? – Uspješnije nego u 2010.