Pogreška je, tvrdi Zoltan Baračkai u svojoj knjizi ‘Dileme donositelja poslovnih odluka’, bojati se oholih talenata i njihove sposobnosti da vide dalje i odluče se za poteze koji se čine riskantnima. Razvoj IT industrije to potvrđuje.
Donijeti odluku znači preuzeti odgovornost, a posljedica svake je ili profit ili gubitak. Koliko je teško donijeti poslovnu odluku, objašnjava Zoltan Baračkai, mađarski sveučilišni profesor, predavač i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u svojoj knjizi ‘Dileme donositelja poslovnih odluka’. Profesor Baračkai konzultant je mnogim menadžerima u tranzicijama zemljama, a njegova osnovna poruka glasi – donijeti poslovnu odluku znači biti spreman na promjenu, odnosno na realizaciju ‘maglovite zamisli’.
Vrhunsko obrazovanje samo je jedan segment važan u donošenju poslovnih odluka; nužne su usto vizija i intuitija, ali i spremnost na rizik u vremenu brzih promjena. Gotovo je nemoguće predvidjeti promjene do kojih će doći u idućih pet godina, a kamoli misliti i odlučivati dugoročnije. Na donošenje odluka utječu nova znanja i nove tehnologije koje unaprijedjuju poslovanje, a njihov razvoj posljednjih dvadesetak godina u potpunosti je istisnuo klasično poslovanje i donošenje odluka.
Dok danas u nekoj kompaniji radi tisuću ljudi, za pet godina možda će ih za isti posao trebati upola manje, a profit će biti jednak ili čak veći.
Pri donošenju poslovnih odluka važno je osim formalnog obrazovanja i fleksibilnog znanja posjedovati i iskustvo.
‘Previše, a ujedno premalo, znamo o poslovnim procesima. Previše znamo o funkcioniranju poslovnih procesa, ali premalo o njihovu odnosu sa stvarnošću. Kako bismo razumjeli proces promjena, trebamo razmišljati kao biolog, a ne kao inženjer ili pravnik. Najviše promjena slično je biološkom procesu: nakon početnog ubrzanja, s vremenom se učinak polako i kontinuirano smanjuje’, piše Baračkai.
Uvijek postoji dvojba ‘dobra raditi’ ili ‘uraditi dobre stvari’, što znači da nema odluka koja bi svima odgovarala. Donositelj poslovnih odluka mora moći odvojiti važno od nevažnoga i ne opterećivati se time hoće li njegova odluka odgovarati svima. Nove, beskompromisne generacije tehnomenadžera, ‘neprilagodljivih’ i u potpunu neskladu s donedavnim postojećim poslovnim sustavom, svojom su spremnošću na promjenu stvorile uvjete za revoluciju u načinu poslovanja i novi, veći profit. Na putu odlučivanja njih vodi odvažnost i potreba za promjenom statusa quo. Takvi menadžeri u trenutku odlučivanja nisu ni svjesni krajnjih mogućnosti svojih odluka pa, oslanjajući se na viziju i smjelost, zapravo postaju neovisni o sustavu.