Home / Biznis i politika / Vlada nema recept za krizu jer je postavila pogrešnu dijagnozu

Vlada nema recept za krizu jer je postavila pogrešnu dijagnozu

Ekonomsko struktura s pravnim i političkim okvirom postala je najveća prepreka našem razvoju i funkcioniranju društva u cjelini. Ovu sažetu i ozbiljnu ocjenu moraju razumjeti ključni čimbenici društva, ali i ostali građani. Jer, ako se takvo stanje uskoro ne počne rješavati, odnosno mijenjati, takvi se odnosi zakonito dalje pogoršavaju i dovode do – konflikata. Ovakvo stanje nije od jučer, nego se zbog nepovoljne ekonomske i ukupne strukture gomila godinama, no i dalje se pogoršava. S druge strane, analizirajući ‘samo’ ekonomski aspekt, brojne se ‘analitičari’ sada čude što je BDP gotovo jednak onome od prije 20-ak godina, a tome čuđenju dodaju podatke da je u posljednje dvije godine izgubljeno 130-ak tisuća radnih mjesta, da je vanjski dug veći od BDP-a, da je prodano ‘obiteljskog srebra’ za više od 20 milijardi eura, da je domaća valuta precijenjena, da je danas BDP po stanovniku samo 35 posto u odnosu na Zapadnu Europu, a bio je 44 posto itd.

Treba ponoviti: to je posljedica ekonomske strukture. Također ne treba čuditi što Program gospodarskog oporavka, donesen prije gotovo godinu dana, ne daje rezultate, nego se stanje dalje pogoršava. Naime, Program uopće ne uvažava značenje spomenute ekonomske strukture. Drugo, polazi od ocjene da je ‘globalna gospodarska kriza snažno utjecala na gospodarska kretanja u Republici Hrvatskoj’ pa je Vlada, koja je odgovorna za ekonomsku politiku, s lakoćom prihvatila polazište da je za sve kriva svjetska kriza. Međutim, tu leži vrlo opasna zamka. Naime kad bi bilo tako, onda bi i sadašnja ekonomska struktura, pa i pravni i politički okvir, bila rezultat vanjskog utjecaja (ne misli se na preuzimanje ekonomskog i pravnog okvira iz EU u sklopu tzv. pregovaranja) pa u krajnjem slučaju netko može dovesti u pitanje samostalno funkcioniranje ekonomskog i ukupnog sustava Hrvatske. Naravno da slijedi logično pitanje: kako riješiti sve težu ekonomsku i društvenu krizu? Ima li ekonomska znanost odgovore (i) na ovakva pitanja? Odgovor je, zapravo, jednostavan: ako je poznata dijagnoza, onda postoji i terapija, odnosno izlazak iz krize. Nažalost, osim što je Vlada dugo odbacivala ocjene da je Hrvatska u krizi, iz spomenutog programa proizlazi pogrešna dijagnoza pa nema rezultata, odnosno kriza se dalje širi.

Krizu ne mogu riješiti raznorazni PR spinovi, medijske promidžbe i rješenja kojima je cilj medijsko isticanje. Polazeći od ocjene da pojedinci i stručne asocijacije trebaju ponuditi odgovarajuća rješenja, autor ovog teksta za skup Hrvatskog društva ekonomista u Opatiji u studenom 2010. izradio je studiju ‘Nova paradigma razvoja i ekonomske politike’. Nedavno je i Hrvatski institut za financije i računovodstvo organizirao međunarodni simpozij u Zagrebu, gdje su istaknuti svjetski i domaći autori dali odgovarajuća rješenja za izlazak iz krize i razvoj, a ta knjiga od 350 stranica sada se, čini se, proučava od Atene do Londona i drugdje.

No vratimo se na početnu ocjenu. Budući da je ekonomska struktura prepreka daljnjem razvoju, uzrok krize i sada već izvor mogućih konflikata, nama treba strategija razvoja koju sam prije nazvao Hrvatska 2020., koja će postaviti ciljeve i postupno mijenjati strukturu i odnose. Budući da EU također prolazi kroz krizu, koja se ispoljava kao kriza odnosa središta EU i periferije, bankovna/valutna kriza i dužnička kriza, i protiv koje će se još neko vrijeme boriti, ekonomska politika Hrvatske u sljedećem razdoblju posebnu će pozornost morati posvetiti tržišnoj intervenciji.

Pritom ne treba miješati pojam tržišne intervencije kao ekonomske i vanjskotrgovinske tehnike s političkim i dogmatičkim ciljevima. U sklopu navedenoga poseban naglasak treba staviti na nacionalnu štednju i uključivanje tzv. trećeg faktora u proizvodnu funkciju (inovacije, edukacija…), na koje sam sažeto upozorio na ovom istome mjestu u rujnu 2010. Naposljetku, iznimno važno: svijet doživljava možda najveće i najbrže promjene u povijesti, stoga ekonomska i ostala znanja trebamo upregnuti više nego ikada.