Home / Tvrtke i tržišta / I Šuker i Čobanković i Mesić imaju svoje drvoprerađivače

I Šuker i Čobanković i Mesić imaju svoje drvoprerađivače

Mirko Jakopčić vlasnik je križevačke tvornice namještaja Javor. U svojem poduzeću Trgoprom servisu proizvodi i parkete i dječju obuću. Taj dio posla u obiteljskoj tvrtki vode kći i dva sina. Tvrdi da je do sada dao 11 intervjuja raznim medijima, ali nijedan nije objavljen. Bez dlake na jeziku razgovarao je s dvojicom liderovaca, novinarom i fotoreporterom, koji su pak bez dlake na glavi. Upravo u svojoj britkosti i kritičnosti Jakopčić vidi razlog dosadašnjeg neobjavljivanja intervjuja. Ovaj, dvanaesti, ipak je objavljen.

  • Zašto ste u dijelu drvnog sektora došli na zao glas? Pa, ne znam da ima opravdanog razloga. Mi smo obiteljska tvrtka, nemamo petog ortaka, nismo miljenici nijedne politike, ja nisam član nijedne stranke. Objektivno imam mnogo problema jer me šikaniraju gdje god stignu, jer smatram da moramo živjeti od svog rada, a ne od podobnosti.

  • Tko vas šikanira? Ljudi u Hrvatskim šumama šikanirali su me dok je Darko Beuk bio na čelu. Otkad ga je prije tri godine zamijenio Darko Vuletić, šikaniranja je nešto manje, ali, nažalost, još traje. Za Beukovo vrijeme bio sam u nemilosti, pogotovo nakon što sam u Hrvatskoj gospodarskoj komori dokumentirao da me HŠ zapravo godinama pljačkao i opljačkao za deset milijuna kuna. Umjesto da ovdje, pokraj Križevača, kupujem sirovine, poslao me u Lipovac, što je jedan od razloga moje nelikvidnosti.

  • Pojedini drvoprerađivači tvrde da u drvnoj industriji postoji lobi koji ima dobre odnose s čelnim ljudima u Hrvatskim šumama. Što kažete o tome? Ako ste član HDZ-a, dobijete što god hoćete, ne samo sirovinu nego i poticaje, čak i ako nemate veze s drvnom industrijom. Jesu li oni koji su dobivali poticaje i sirovinu morali nešto davati za stranku ili nekomu drugomu, ne znam, ali meni je problem jer mi u Bjelovaru ne daju sirovinu, a ondje su za upravitelja Hrvatskih šuma postavili Beukova rođaka. Ondje ne može imati rezultate onaj tko nije njihov.

  • Jesu li od vas ikad tražili novac? Ne, jer na takvu sam glasu da znaju da nema smisla to tražiti. Od mene su još ’91. željeli napraviti tajkuna kao što su ih tada stvarali u Hrvatskoj. I dok su mi to obrazlagali, mislio sam da se zezaju. Ja sam dijete iz poštene seljačke obitelji, kršćanin, nisam mogao shvatiti kako to od mene mogu tražiti pa sam ih istjerao iz kuće. Zato svake godine imam 20-ak inspekcija.

  • Koji se drvoprerađivači favoriziraju? Zna se da Mesić ima svoje, kao i Šuker, Čobanković… Pitajte njih tko su njihovi.

  • Ali predsjednik Uprave HŠ-a Darko Vuletić tvrdi da su svi jednaki i da svi govore kako oni drugi dobivaju bolju robu. Naša zemlja nije velika kao Rusija, znamo tko što radi i dobiva. Drvnu industriju treba poštano ranjirati i prema tomu sjeći šume i preradivati, što se ne radi. Na nedavnom okruglom stolu drvnog klastera u Zagrebu iznesen je podatak da je izvezeno 30 posto trupaca, što je katastrofa.

  • Je li vam HŠ uvjetovao kupnju hrasta kupnjom bukve i jasena kao što tvrde neki drugi drvoprerađivači? Ne, jer u HŠ-u znaju da ja na to ne bih pristao. Ipak, uzmite u obzir da sam ja za njih dobar kupac jer kupujem robu cijelu godinu.

  • Misli se da drvnoj industriji cvjetaju ruže… Moja je plaća pet tisuća kuna pa ocijenite sami. Proveli smo više analiza pa smo nadležnima u institucijama pokazali da nam je HŠ uzeo 10 milijuna kuna, a da je država posljednjih pet godina tečajnom politikom i rastom drugih troškova uzela 30 milijuna. Zato nam je jako teško isplatiti plaće. Ni s jednom plaćom nismo kasnili, ali često smo…

  • U 2009. prihodi su vam bili 1,3 milijuna eura. Koliki su bili prošle godine? Dvadeset posto veći – i prvi smo put u prosincu uspjeli prodati kompletnu proizvodnju namještaja za 2011. Zato ove godine planiramo povećati prihod za bar 30 posto. Na europskom tržištu, pa i na svjetskom, smjestili smo se među proizvođače visokokvalitetnog namještaja. Dugogodišnjim upornim radom, rokovima i kvalitetom stekli smo povjerenje kupaca. Proizvodimo još parket i dječju obuću.

  • Zašto obuću? Proizvodimo za talijansku tvornicu dječje obuće Chicco, a ona ima ekskluzivnu prodaju. Mi to ne bismo mogli prodati, a ona ipak ima 150-godišnju tradiciju. Jedina smo tvrtka izvan EU koja ima certifikat za tu proizvodnju.

  • Što je s električnom energijom? Električna energija u posljednjih je pet godina poskupjela za 50 posto, a sirovine za 25. Struja je poseban problem. U bivšoj Jugoslaviji Hrvatska je bila najrazvijenija i najviše izvozno orijentirana republika. Gradila je Krško, Đerdap 1 i 2, Bočac, termoelektranu na Kosovu, četiri hidroelektrane na Neretvi. Tako jaka republika imala je viška energije. Sad bi nekog trebalo pitati gdje je ta struja. Problem je bio i bahato ponašanje bivšeg direktora HEP-ove Opskrbe Ivana Mrljka. Kad sam od svojih izvora čuo da neki jeftinije dobivaju struju, zamolio sam ga da me primi da vidim koji su to uvjeti. Izbacili su me van rekavši mi da su to laži i da pričam gluposti.

  • Da, najbolji je primjer šibenski TLM. Ni Zakon o radu nije vam po volji… Pun je kompromisa. Slikovito, za razliku od djelatnosti u državnim tijelima radnik će u proizvodnji dobiti velika prava samo ako njegov poslodavac prekoči rijeku Savu. Znači – nikad. Primjerice, prije je vozač u domu zdravlja imao plaću od tri tisuće kuna, a moj vozač koji vozi po Europi pet tisuća. Kolektivnim ugovorom oni su došli na osam tisuća jer im plaće rastu šest posto iako vozač u domu zdravlja nije povećao aktivnost, a moji su ostali na istome. Vani je radno vrijeme normirano, a kod nas je to ono provedeno u krugu tvornice, što mnogo tvrtki upropaštava. To su troškovi koji se ne vide.

  • Jeste li pokušali preko strukovnih udruženja? Nismo jedinstveni. Preko Hrvatske gospodarske komore ne možemo napraviti ništa jer dok je u njoj bio Marijan Kavran, malo sam ga pritiskao, ali uvijek sam dobivao odgovor: ‘Čuj, Vidošević nije za to da se ide žešće.’ HGK-ovo postojanje nema svrhe. Priuzimali kojekakve pozajmice s visokim kamatama da isplatimo radnike. Našem se inženjeru, koji ima veliku odgovornost, više isplati gurati kolica u trgovačkom centru nego raditi za nas.

  • Kakvu bi tečajnu politiku trebalo voditi kad je devalvacija osjetljivo pitanje? Euro bi morao biti veći bar za 15 posto prema svim troškovima, a on je 2009., kad je kriza bila najveća, bio najniži otkako postoji – 7,2 kune. Bez obzira na to što imamo pamet, dizajnere, ništa u takvim uvjetima ne možemo napraviti. Poljska je devalvirala zlot za 30 posto i razvila se u jednu od najjačih drvnih industrija u Europi. Ako već ne možemo imati realan tečaj, onda je najsplativije i najpoštenije dati poticaj po izvezenoj fakturi.

  • A HUP? Bio sam član, ali ništa ni od njega. Svi oni vode politiku nezamjeranja i provode monopolna stajališta, a ja to ne mogu shvatiti. Nikad nisam bio član Saveza komunista, ali ako se pojavio problem, otišlo bi se predsjedniku Komiteta i vjerujte da se sve ispitalo i nepravilnosti su se otklonile. Ali sad je loše u cijeloj zemlji. Premijerka Jadranka Kosor uzima Borislava Škeguru za svog savjetnika, a on je jedan od onih koji su 90-ih stvorili ovako loš sustav. Ili pak predsjednik Ivo Josipović za savjetnike uzme Božu Prku i Ivicu Mudrinića, koji nikad nisu stvorili novu vrijednost. Zašto nisu uzeli nekog iz proizvodnje, primjerice direktora virovitičkog Tvina Ivana Šlamića, koji najbolje zna kakva je situacija na terenu, kako se pravi kalkulacija?

  • Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Vuletić tvrdi da su reprogramom pomogli drvoprerađivačima… E, ali iz tog reprograma nisu izbacili 17 posto za teznih kamata. To jest bila pomoć jer da to nisu napravili tada, nas danas ne bi bilo. Ali nas tih 17 posto guši jer takav reprogram duga sada otplaćujemo tako da mi za sirovinu uplatimo 10.000 kuna, a od toga dobijemo 80 posto sirovine.

  • I rabate su davali… Jesu, ali moramo biti likvidni, zato mi od toga nemamo ništa.

  • Imate li potporu kolega? Oni svi na hodniku pričaju jedno, a kad se pred važnim ljudima treba zauzeti za to, ustuknu, šute. Pitam ih: ‘Zašto?’