Njemački Interesi

Zamjenik njemačkog veleposlanika pozdravlja tržišnu utakmicu, ali zalaže se za to da hrvatski infrastrukturni projekti poput luka ili aerodroma kao strateški sektori ostanu u europskim rukama. Uvjeran je da će Europska unija biti aktivna u tim investicijama.

Čitanje njemačkih poruka, ne samo političkih nego i gospodarskih, u hrvatskoj je upravljačkoj eliti često bilo nepotpuno, selektivno ili ponešto zakasnjelo. Jednostavno nije znala ili nije željela isčitavati signale. Čak je i za nedavna posjeta predsjednika Josipovića Njemačkoj, koji je imao iznimno snažnu gospodarsku komponentu, taj dio ostao u sjeni, kako na simboličnoj tako i na sadržajnoj razini. Što to zapravo Njemačka želi poručiti svojim zanimanjem za jaču gospodarsku suradnju s Hrvatskom i svoje investicijske projekte?

Još 2009. namjeru njemačkih strateških ulaganja u Hrvatsku javno je formulirao predsjednik njemačkog Odbora za gospodarske odnose s Istočnom Europom Klaus Mangold rekavši da Njemačka može Hrvatskoj pomoći da postane konkurentnija, pri čemu njemačke kompanije u Hrvatskoj ‘ne traže brzu zaradu, nego dugoročno partnerstvo’. Godinu dana poslije, podsjeća stručnjak za međunarodnu sigurnost i međunarodne odnose dr. sc. Mirko Bilandžić, Njemačka je Hrvatskoj predstavila svoje investicijske projekte u kojima razvoj infrastrukture ima važno mjesto. Ali najave nisu pratile stvarne njemačke investicije u Hrvatsku. Na protiv, u posljednje tri godine u stalnom su padu, a lani ih gotovo nije bilo.

Dakle, riječ je o svojevrsnom paradoksu: s jedne strane raste broj međudržavnih gospodarskih susreta, razvija se rektorika o Njemačkoj kao uskoro najvažnijem hrvatskom gospodarskom partneru, jača politička inicijativa Njemačke ne samo prema Hrvatskoj (potpora okončanju pristupnih pregovora) nego i prema širem susjedstvu (BiH, Srbija), ali s druge strane nema ulaganja. Presudni su razlozi za to, smatra dr. sc. Bilandžić, u Hrvatskoj, u ‘lošoj vladavini i izraženoj političkoj i gospodarskoj korupciji koje su uz hrvatske ‘troublemakere’ na međunarodnoj sceni uvjetovale svojevrsno zahvalnjenje njemačko-hrvatskih političkih odnosa, a s njime i zaustavljanje investicija’. U nas se to pojednostavljeno tumačilo kao: Angela Merkel okrenula leđa Sanaderu.

Za to je vrijeme Njemačka pomno analizirala političke i gospodarske procese u Hrvatskoj, ali bez konkretnih akcija – kaže dr. sc. Bilandžić dodajući da su samo ‘signalni odlučnije borbe protiv korupcije na najvišim razinama u Hrvatskoj bili uvod u drukčije njemačko ponašanje’.

Da su njemački ulagači počeli primjećivati prve rezultate antikorupcijske kampanje u Hrvatskoj, potvrđuje i Andreas Haack, zamjenik veleposlanika i voditelj Odjela za gospodarstvo u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu. Zasad su, kaže, dva projekta s liste investicijskih prioriteta na putu ostvarenja. Jedan od njih jest Siemensovo sudjelovanje u tehničkom unapređenju zagrebačkoga željezničkog kolodvora. Osobit porast njemačkih investicija u Hrvatsku očekuje nakon ulaska Hrvatske u EU, osobito u ‘joint venture’ aranžmanima s pomoću kojih bi njemačke tvrtke svojim iskustvom pomogle u uporabi sredstava iz fondova EU.

No posebnu pozornost ne privlače pojedini projekti ili investitori, nego strukturiranost i osmišljenoj investicijskog koncepta kojim se Hrvatska, a zatim i cijela regija, planira dugoročno integrirati u europsko poslovno okružje. Pri vrhu njemačke investicijske ponude našli su se ekološki i energetski projekti, i to oni iz obnovljivih izvora: energija dobivena iz vjetra, solarna energija, bioplin, iskorištavanje otpadnih voda.

Prije dvije godine za Bundestag je napravljena studija hrvatskih energetskih potencijala iz obnovljivih izvora – otkriva nam Andreas Haack. Rezultat? Grčka, zemlja prema potencijalu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (sunce, voda, vjetar, biopljin) slična Hrvatskoj, na taj način proizvodi 10 puta više energije od Hrvatske. Prema Haacku, naša obala i otoci ciljana su područja njemačkih investitora za tu vrstu projekata. No dosad su, kaže, najveće zapreke za ulaganja bile loša regulativa i velika papillogija, ali vjeruje da bi privatizacija HEP-a podigla konkurentnost i otvorila prostor proizvodnji energije iz obnovljivih izvora.

Sljedeće su područje zanimanja njemačkih ulagača luke Rijeka i Ploče i njihove slobodne zone. U tome se ne razlikuju od kineskih, ruskih ili arapskih ulagača. Iako pozdravlja tržišnu utakmicu, zamjenik veleposlanika Haack misli da bi infrastrukturni projekti poput luka ili aerodroma kao strateški sektori trebali ostati u europskim rukama i uvjeran je da će Europska unija biti aktivna u tim investicijama. Osobito naglašava potencijal riječke luke za gospodarstvo južne Njemačke.

Uz luke na listi su zanimanja njemačkih ulagača prometnice i gospodarske aktivnosti vezane uz glavne europske prometne koridore koji prolaze Hrvatskom: Koridor X, koji povezuje Njemačku i Austriju s Grčkom i Turskom, i koridori Vb i Vc koji povezuju Rijeku i Ploče s Budimpeštom. Meggleova baza nije slučajno u Osijeku, na Koridoru Vc, odakle mu je lako dostupno i tržište BiH.

Koridor Vc jedan je od ključnih pokretača gospodarskih i društvenih aktivnosti BiH koji će omogućiti uključenje BiH u glavnu europsku prometnu mrežu. Sasvim je logično da takav projekt ima i svoju gospodarsko-sigurnosnu važnost – ističe dr. sc. Bilandžić podsjećajući na usporedbu važnosti Koridora Vc za BiH i Marshallova plana za poslijeratnu Europu. U tom kontekstu promatra i interes Njemačke za aktivnosti vezane uz taj koridor.

Na listi potencijalnih njemačkih ulagača sve je više srednjih i malih poduzetnika. Najdalje se u ostvarjenju takve suradnje otišlo u Međimurju. Pritom su hrvatske prednosti blizina Njemačkoj, sigurno okružje, kvalitetna i pouzdana radna snaga.

U Hrvatskoj se još može naći radnika koji će, ako treba, raditi i preko vikenda ako mu se plati, što je u Njemačkoj gotovo nemoguće. Uz to u odnosu na neke druge zemlje u Hrvatskoj se gotovo ne straža – nabrava Haack što njemački ulagači smatraju prednošću. Zapreka srednjim i malim ulagateljima i dalje je prekomplicirana birokracija, ali očekuje se da će članstvo u EU olakšati tu vrstu poslovne suradnje na razini malih i srednjih poduzeća koja je zapravo pokazatelj stvarne integriranosti u europski gospodarski prostor.

Ulaganja u Hrvatsku Njemačka planira u sklopu svoje ukupne investicijske i izvozne strategije. Dakle, preko hrvatskih tvrtki partnera planira ući na tržišta regije – BiH, Srbije, Kosova, Makedonije – stoga osobito potiče i pozdravlja dobrosusjedsku suradnju. No jednako tako planira zajednički istup na dalja tržišta, primjerice da hrvatske tvrtke partneri uvedu njemačke na libijsko tržište, a da njemačke otvore hrvatskim latinskoameričko tržište.

Ključne su riječi pritom ‘vizija, planiranje, koncepcija, strategija, dugoročnost’. To je i ključ povremenih njemačko-hrvatskih (gospodarskih) nesporazuma: na jednoj je strani dugoročan projekt integracije Hrvatske u europski gospodarsko-politički sustav, a na drugoj su stihija i ‘ad hoc’ očekivanja. Oni nude ulaganje u obnovljive izvore energije, a mi pitamo zašto nema mercedesa. Oni razmišljaju kako će jednog dana vlak postati najprivlačnije prijevozno sredstvo njemačkih turista do naše obale. A mi pitamo jeste li sklopili kakav posao prošli tjedan u Berlinu, Mainzu ili Frankfurtu – i, ako niste, po što ste onamo išli.