OZLJEDE NA RADU Od 1. siječnja ponovno u sustavu zdravstvenog osiguranja

Nakon trogodišnje primjene sustava u kojem je zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu funkcioniralo odvojeno od obveznoga zdravstvenog osiguranja taj je model u Hrvatskoj napušten. Zdravstveno osiguranje ponovno funkcioniira kao jedinstven sustav u kojem se osiguravaju prava vezana uz zaštitu zdravlja, liječenje i ostvarivanje naknade plaće u slučaju bolesti neovisno o tome je li spriječenost za rad bolest nastala izvan procesa rada ili ozljeda na radu, odnosno profesionalno oboljenje.

Od 1. siječnja 2011. prestao je vrijediti Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, a prava osiguranika njime propisana jednostavno su preseljena u Zakon o zdravstvenom osiguranju. Do kraja siječnja treba se provesti postupak prijavnja Zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu dosadašnjem Zavodu za obvezno zdravstveno osiguranje. Zavod za obvezno zdravstveno osiguranje dužan je preuzeti sve zaposlenike, opremu, sredstva prikupljena od doprinosa, obveze, pismohranu i svu drugu dokumentaciju ukinutog Zavoda.

Spajanje dvaju zavoda obrazlaže se potrebom racionalizacije sustava zdravstva i smanjivanja broja državnih institucija. Koliko god taj argument bio opravdan, ostaje činjenica da je trogodišnji eksperiment koji se sada napušta dokaz određenog lutanja u izboru modela sustava zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj. Svaka promjena traži uhođavanje i iziskuje nove troškove ne samo subjektima koji provode sustav nego i poslodavcima kao isplatiteljima naknade plaće za bolovanje. Poslodavci su i nadalje dužni u roku osam dana prijaviti ozljedu na radu koja se dogodila radniku, i to neovisno o tome je li ozljeda na radu imala za posljedicu privremenu spriječenost za rad ili nije. Uz tiskanici prilaže se medicinska i druga dokumentacija kojom se može dokazati da je nastanak ozljede uzročno-posljedično povezan s obvezom rada i odvijanjem radnih procesa. Prava povezana s ozljedom na radu osiguranik ostvaruje tek nakon provedenog postupka priznavanja ozljede na radu.

O privremenoj nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede odlučuje izabrani liječnik obiteljske medicine (ne više ovlašteni liječnik medicine rada) i o tome izdaje odgovarajuću ispravu – Izvješće o privremenoj spriječenosti za rad (tzv. doznaka). Naknadu plaće za bolovanje zbog ozljede na radu radniku isplaćuje poslodavac, a iznos isplaćen za razdoblje od prvog dana bolovanja do ozdravljenja tereti sredstva Zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje. Naknada se određuje u visini 100 posto prosječne plaće koja je radniku isplaćena u prethodnih šest mjeseci prije nastanka osiguranog slučaja, bez ograničenja najvišeg iznosa. Ta se naknada ne smatra oporezivim dohotkom pa poslodavac ne obračunava obvezne doprinose ni porez na dohodak. Poslodavac je dužan radniku isplatiti naknadu, a zatim taj iznos potražuje od nadležnog Zavoda.

Za bolovanje prouzročeno ozljedom na radu ne primjenjuju se ograničenja u visini naknade plaće i ne postavljaju se dodatni uvjeti za ostvarivanje naknade plaće određene od šestomjesečnog prosjeka, koji su inače propisani za bolovanja koja nisu uzrokovana ozljedom na radu. Naprimjer, radnik koji u prethodnih 12 mjeseci nije imao status osiguranika ima u slučaju bolovanja koje nije prouzročeno ozljedom na radu pravo na naknadu plaće samo u visini minimalnog iznosa naknade. Isto tako, radnik kojem u prethodnih šest mjeseci nije isplaćeno više od jedne plaće u slučaju bolovanja koje nije prouzročeno ozljedom na radu ima pravo na naknadu plaće na teret Zavoda samo u visini određenoj od minimalne osnovice za plaćanje doprinosa, neovisno o njegovoj ugovorenoj plaći. Ni jedno od tih ograničenja ne primjenjuje se pri određivanju naknade za bolovanje uzrokovano ozljedom na radu, nego se naknada određuje povoljnije, u visini plaće na koju radnik ima pravo prema ugovoru o radu.

Upravo zbog različitog načina određivanja naknade plaće poslodavci moraju pažljivo i odgovorno pristupiti obvezama vezanim uz prijavu ozljede na radu. Ako prijave ozljedu na radu i radniku isplate naknadu u povoljnijem iznosu, a naknado se u provedenom postupku utvrdi da ozljeda nije uzročno povezana s radom, poslodavci su dužni ispraviti isplaćene iznose naknade. To automatski povlači obvezu ispostavljanja korektivnih obrazaca R-Sm za dva, odnosno tri, kalendarska mjeseca, ispravak poreznih evidencija i naknadno plaćanje doprinosa i poreza na dohodak na naknadu plaće koje se odnosi na razdoblje prva 42 dana bolovanja.

U tom se slučaju mijenja i pravni položaj radnika. Umjesto naknade u 100-postotnom iznosu šestomjesečnog prosjeka proizlazi da je naknadu trebalo odrediti u manjem iznosu (70% šestomjesečnog prosjeka). Radnik tada treba poslodavcu vratiti dio naknade plaće koja mu je isplaćena. Ako poslodavac od radnika ne zahtijeva povrat preplaćenog iznosa, taj iznos podliježe plaćanju doprinosa i poreza na dohodak, što ponovno povećava rashode poslodavca.