U 60 godina obiteljske tradicije tripot počinjali ispočetka

Nije mala stvar ako se privatni poduzetnik može pohvaliti 60-godišnjom tradicijom, ali ako netko poslovanje započinje tripot doslovce ispočetka kao petrinjska obitelj Bešlić, poznata po uzgoju kaktusa, to mnogo govori o neslomljivosti duha, i to ne samo poduzetničkog. Hrvoje Bešlić, vlasnik vrtog centra Kaktusi Bešlić u Žažini pokraj Petrinje, kaže da je ljubav prema kaktusima počela kad ih je za prozorski ukras počela skupljati i uzgajati njegova baka Emilia. Željela je nešto posebno pa joj je sin Josip iz Njemačke nabavio nekoliko primjeraka rjeđih vrsta. To je do potkraj 1960-ih bio samo hobi. Tad je Hrvojev otac Josip sagradio manji staklenik za uzgoj kaktusa za kolekcionare, a s razvojem posla postao je jedan od vodećih kaktusara u Jugoslaviji, o čemu svjedoče nagrade sa sajmovih cvijeća. No nepredvidljivost života nametnula je druge prioritete pa je tijekom 1980-ih rasprodano carstvo kaktusa.

Ostala je bogata literatura koja je u meni pobudila interes za kaktuse. Unatoč očevu protivljenju počeo sam ih skupljati i kriomice uzgajati na tavanu. Otac je shvatio da se protiv obiteljske općenjenosti kaktusima ne vrijedi boriti pa mi je pomogao u gradnji staklenika u Petrinji, a ja sam upisao studij hortikulture. I onda je počeo rat. Bili smo prognani iz Petrinje u kojoj smo morali ostaviti staklenik i većinu kaktusa – kaže Hrvoje.

Dok je on bio u Hrvatskoj vojsci, otac je unatoč ratu počeo sjetu kaktusa. Tad su se iskazali i brojni prijatelji kaktusari diljem svijeta, od onih iz Slovačke i s Madagaskara do onih iz Kraljevskog botaničkog vrta Kew u Londonu, koji su na Bešlićevu nevolju odgovorili slanjem skupog sjemenja. I baš kad su Bešlići počeli uzgoj u unajmljenu stakleniku u Sisku, na njega je pala granata. Hrvoje, iako u vojsci, pridobio je oca za nov pokušaj. Uredili su stari staklenik dobiven na uporabu od sisačkog Komunalca, ali brzo su ga morali napustiti. Zatim su na ledini u Žažini podigli nov staklenik. Potkraj rata Hrvoje se našao pred trilemom: ostati u vojsci, vratiti se studiju ili profesionalno se posvetiti kaktusima. Prevladala je ljubav prema kaktusima.

Nakon silnih administrativnih zapreka odobren mi je kredit iz programa ‘Poduzetnik I’ uz pet posto godišnjih kamata, i to tek nakon što smo očevu cvjećarnicu u Petrinji stavili pod hipoteku. Morao sam prikupiti 40-ak tisuća kuna da podmirim sve nametnute konzultante i osiguranja, a nije bilo sigurno hoću li dobiti kredit. Dobio sam 33 tisuće…

Bešlićevi kaktusi ne mogu proizvesti meskalin. Zbog dva pejotla koja sam imao prije nekoliko godina umalo sam završio u zatvoru. Policajci su došli zbog nečije prijave da uzgajam marihuanu i pejotle i priveli me kao najvećeg narkobosa. Budući da ništa nisu našli, a da sve ne bi bilo uzalud, oduzeli su mi dva pejotla koja sam imao u sklopu kolekcije kaktusa. Još se pola godine na Županijskom sudu vodio spor i bez obzira na utvrđenu mi nevinost, pejotle mi nikad nisu vratili. Sad ih, vjerovatno, prikazuju studentima na Policijskoj akademiji – kaže Bešlić.

Mnogo toga dozna se i razmjenom iskustava i posjetima svjetskim uzgajivačima. Za uspjeh je nužno mnogo čimbenika: tlo mora imati pogođen stupanj kiselosti, za sjemenke nema uvijek pouzdanih certifikata, a i temperatura klijanja vrlo je važna. Radi prilagodbe tržištu Bešlić uzgaja 200-tinjak vrsta. Sve to određuje i prateće troškove, ponajprije energetske. S obzirom na neizdrživ trošak grijanja na lož-ulje upravo prelazi na uporabu drvenih peleta i već je znatno uštedio energiju postavivši energetsku izolirajuću zavjesu u staklenik od kojeg 600-tinjak četvornih metara zauzima zimski grijani prostor, a otprilike tisuću kvadrata za ljetni je režim. U tom prostoru radi troje stalnih zaposlenika, a u vrijeme presađivanja sadnica, što je vrlo osjetljiv posao koji se radi pincetama, zapošljava se i sezonska radna snaga.

Zbog vrlo sporog rasta u uzgoju kaktusa spor je i obrt kapitala. Uspjeti znači zaokružiti reprodukcijski ciklus od uzgoja vlastitih kaktusa do dobivanja njihova sjemenja za ponovni uzgoj, što su Bešlić unatoč svim nedaćama postigli. Neke vrste isplativije je za daljnji uzgoj nabaviti odande gdje je njihov uzgoj rentabilan, primjerice iz Kine, a najkvalitetnije su i cijenom vrlo prihvatljive velike vrste kaktusa s Kanarskih otoka. Uzgoj primjeraka takve veličine u grijanim staklenicima i sa svim ulaznim troškovima u Hrvatskoj u barem 30-godišnjem razdoblju bilo bi vrlo skupo i teško bi bilo postići realnu a tržišno prihvatljivu cijenu. Uz kaktuse i sukulente asortiman upotpunjuju prateća oprema, zaštitna sredstva i keramičke posude, zbog kojih Bešlić surađuje s nekoliko keramičara. Posebno su poglavljive i vrlo male vrste kaktusa podrijetlom iz Afrike, Srednje i Južne Amerike koje su zbog rijetkosti na cijeni među kolekcionarima.

Okolnosti na tržištu znatno su teže zbog dolaska velikih stranih trgovačkih lanaca. Oni otprije imaju svoje dobavljače cvijeća iz inozemstva, a za eventualan ulazak u ponudu postavljaju nemoguće uvjete prema kojima bi ispalio da bih još ja njima bio dužan. Zato mi je glavni partner centar MBM u Lučkom kojem naš kaktusni program odlično obogaćuje ukupni asortiman. Kupci su nam i neki mali cvjećari, a za neke udaljenije u Istri i Dalmaciji imamo uhodanu dostavu. Međutim, ulazak Hrvatske u EU bit će najveća kušnja: u masovnom uzgoju ne možemo se nositi s velikim nizozemskim cvjećarskim tvrtkama, zato priliku vidim u supspecijalizaciji za neke oblike dekorativnih aranžmana, što se posebno odnosi na orijentaciju na hotele, uređenje interijera tvrtki, održavanje kaktusa u tim prostorijama i sličnim aktivnostima – kaže Bešlić.

Iako u recesiji nabava dekoracija pada u drugi plan, Bešlićeva je prilika i ponuda malih, cijenom prihvatljivih kaktusa kao trajnih ukusa. Tako poslovanje, zaokruženo od proizvodnje sjemenja, sijanja, proizvodnje sadnica do uzgoja biljaka, aranžiranja te pakiranja i dostave, dobiva pun smisao.