Treći dio Krležine trilogije o Glembajevima samo je na prvi pogled bezazlen tekst, mnogo nudi i za osvrt na suvremenost. Međutim, Svrtnova režija ne oživljava na sceni aktualnu problematiku trome, otupjele buržoazije.
Napisana 1932., ‘Leda’ je uz ‘U agoniji’ i ‘Gospodu Glembajeve’ posljednji dio glembajevskog ciklusa Miroslava Krleže i jedina u trilogiji okarakterizirana kao ‘komedija’ čija se radnja događa 1925. Sadržajno, prati isječak iz života petero likova: Olivera Urbana, ciničnog i za-jedljivog bivšeg diplomata, a sada likovnog kritičara koji čak i ne pokušava skriti da svoj rad smatra neiskrenim i irelevantnim, a većinu suvremene umjetničke produkcije samo potrošnom robom. Tu je zatim njegova dugogodišnja prijateljica i ljubavnik Melita, zanesena idealima i vlastitim plemenitaškim podrijetlom, koju izjeda nepodnošljiva bračna situacija s Klanfarom, veleindustrijalcem koji je poštovanje u društvu zadobio isključivo zbog svoje financijske situacije, no kojeg svi drugi likovi u drami smatraju neodgojenim i primitivnim skorojevićem. Aurel je osrednje talentiran akademski slikar, samodopadan i površan, također Melitin ljubavnik, te jedina osoba za koju Melita vjeruje da bi mogla značiti izlaz iz njezine nepodnošljive svakodnevice.
No Aurel je u braku s Klarom, inteligentnom i senzibilnom ženom čije nezadovoljstvo životom proizlazi također iz nesretna bračne situacije na koju pristaje isključivo iz financijske sigurnosti i koju do ludila dovodi njegov sve oz… biljniji flert s novim modelom za sliku mitske kraljice Lede. Svi likovi, zabavljeni svojim trivijalnim problemima s kojima se suočavaju u stankama između plesova, zabava, večera te ispraznih razgovora o umjetnosti, održavaju ležerne seksualne odnose, lažna prijateljstva i imaju vrlo plošno izgrađena stajališta o društvu koje ih okružuje te tako ocrtavaju sliku sloja ljudi čija se obilježja mogu gotovo potpuno svesti na financijsku stabilnost, moralnu fleksibilnost i vlastitu samodovoljnost čija su logična posljedica depresija i neuroze. Zbog toga je ‘Leda’ usprkos svojoj gotovo ‘sapuničastoj’ strukturi u psihološkom profiliranju društvenog sloja i dalje aktualan i zanimljiv Krležin tekst.
