S ‘Kraljevim govorom’ moćni producent još jednom ide po Oscara

Priča o Harveyju Weinsteinu, zločestom, nemogućem hollywoodskom producentu, i njegovome mlađem bratu, mirnom Bobu mogla bi poslužiti kao osnova za scenarij dobrog filma, kakvi su i izlazili iz njihova Miramaxa. Producirali su neke od legendarnih filmova, od ‘Plačljive igre’, ‘Engleskog pacijenta’ do ‘Pulp Fictiona’ i drugih. Zatim su Miramax prodali, osnovali drugu kompaniju, pali u goleme dugove… i sad se vraćaju.

Producent Harvey Weinstein, također poznat kao Sun Tsu hollywoodskog ratovanja, zna svaki trik u filmskoj industriji kako bi uspio u svojoj nakini – osvojiti Oscara. Lobiranje je pretvorio u umjetnost, priređuje najbolje partije, druži se sa svim uglednim ličnostima filmskog biznisa, a neke njegove metode, poput osnivanja centrale za tlačenje članova Akademije telefonskim pozivima u njihove privatne domove, trebalo je izričito zabraniti kako bi mu se stavilo malo soli na rep. Ove godine njegov je konj za trku izvrstan britanski film ‘Kraljev govor’ tako da mu posao ne bi trebao biti iznimno težak (barem ne onoliko težak kao kad su zlatne kipiće osvajali njegovi filmovi poput ‘Zaljubljenog Shakespearea’ ili ‘Čokolade’).

Eventualni uspjeh značio bi apsolutni povratak toga filmskog moguća koji je prije svega malo više od godinu dana umalo bio otpisan sa zlatnog popisa hollywoodske elite zbog golemih financijskih potreša u koja je upala producentska kompanija Weinstein Co. Tu kompaniju Harvey posjeduje zajedno sa svojim samozatajnim bratom Bobom, a prije prijekop potrebnog restrukturiranja uspjela je nagomilati više od 430 milijuna dolara duga, niz neuspešnih filmova i velike propale ne-filmske projekte. Međutim, nije uzalud Hollywood tvornica snova, a Weinstein se bolje nego itko zna u posljednji trenutak riješiti tempiranih bombi i spektakularno odjuriti u pobjedu. Naime, njegova su specijalnost nezavisni art-filmovi koji malo stoje, zatim osvoje Oscara i na kraju donesu dobru zaradu. Ako to ne upali, veliki meštar jednostavno producira ‘Gospodara prstenova’.

Pedesetomogodišnji Weinstein i njegov tri godine mlađi brat Bob odrasli su u židovskoj obitelji u Flushingu u New Yorku. Karijeru su počeli kao neovisni organizatori rock-koncerata u 70-ima. Braća su bili pravi zaljubljenici u film pa su profit od koncertnih promocija uložili u osnivanje male kompanije za distribuciju filmova i dali joj ime po svojim roditeljima Miriam i Maxu – Miramax. Radili su ispod radara sve dok nisu u ranim 80-ima otkupili prava za distribuciju dvaju britanskih filmova snimljenih za Amnesty International. Braća su skrojili materijal u jedan proizvod za američko tržište, i tako je nastao ‘The Secret Policemen Other Ball’ koji je postao Miramaxov prvi hit, usput skupivši jako mnogo novca za spomenutu humanitarnu organizaciju. Tijekom idućih deset godina polagano su gradili vlastitu priču o uspjehu na malim art-filmovima koji su dobivali iznimne kritike, ali malo zarade na kino-blagajnama. Veliki projekt je samo čekao. Nakon što je distribuirao Soderberghov ‘Seks, laži i videovrpce’, Miramax je službeno postao najuspješniji nezavisni studio u Americi i zanimljiva meta za akvizitore. Nakon uspjeha s ‘Plačljivom igrom’ Disney je ponudio 80 milijuna za kompaniju. Weinsteinovi su prihvatili, ostali na njezinu čelu i tako si zacementirali poziciju na hollywoodskom vrhu. Odmah nakon preuzimanja, producirali su svoj prvi blockbuster – Tarantinov ‘Pulp Fiction’.

• Bob i ja znamo voditi uspješnu kompaniju i znamo kako profitabilno proizvoditi filmove – objasnio je tada Harvey.

Njegov brat, tihi Bob ne komentira previše, ne viđa ga se na holivudskim partijama i uglavnom ne provoćira nepoznate ljude. Takvo partnerstvo, s jednim lošim i jednim dobrim bratom, bilo je samo sve uspješnije. Prvi Oscar za najbolji film braća su osvojila 1996. godine s ‘Engleskim pacijentom’, a od 1993. kompanija Miramax je ukupno 11 rekordnih godina imala svoj film na popisu nominiranih za najbolji film godine. Za takav uspjeh najzaslužniji je sâm Harvey koji je Hollywoodom upravljao asertivnom osobnošću i mudro nudeći raji što joj treba – kruha i igara.

Njegovi oskarovski tulumi, na kojima su se pojavljivali svi koji nešto znače u tvornici snova, postali su ozloglašeni centri spletkarenja toliko popularni da bi slavni gosti satima čekali u garaži ispijajući šampanjac i čekajući svoj prijam. Autor Peter Biskinda u svojoj knjizi ‘Down and Dirty Pictures’ opisuje Harveyjeve pitbull-metode uvjeravanja, ali i ispadne bijesa i bezobrazno ponašanje kojemu je bio sklon poput kakvoga kraljevskog visočanstva.

Jack Mathews iz New York Daily Timesa nazvao je njegove kampanje, koje su osigurale Oscare likovima poput Gwyneth Paltrow i Billyja Boba Thorntona, gladljivim činovima mita i korupcije.

• Bacaš mrlju na nagrade, od Miramaxa si stvorio hladnoratovskog negativca kojega svi mrze, a na kraju krajeva, ne činiš dobro ni vlastitim filmovima – kazao je Mathews.

Osim korupcije optuživali su ih za umjetničke grijehe, poput prevelikog otkupljuvanja stranih filmova i nerazumijevanja umjetničke vrijednosti. Nakon teroričkog napada na Svjetski trgovinski centar, Weinsteinovi su tako stopirali distribuciju filma ‘Tihi Amerikanac’ koji je u kritičnom tonu progovarao o američkoj vanjskoj politici. Trebalo je osobno nagovoriti Michaela Cainea da zaprijeti bojkotiranjem promotivnih aktivnosti za ostale filmove koje je snimio za Miramax da se braća predomisle. (Kao nagradu za dobro ponašanje Caine je pokupio nominaciju.) Mnogo manje suptilnosti pokazao je osobno Harvey u priči koju je plasirao američki Newsweek. Naime, optužen je za doslovno maltretiranje udovice slavnog redatelja Anthonyja Minghelle, i još gore, Sydneyja Pollacka na njegovoj smrtnoj postelji u vezi s distribucijom filma ‘Jahač’ i, što je najgore, u tome je ustrajao danima dok ga obitelj nije na kraju zamolila da prestane. Da bi dokazao kako to nije istina, Harvey se kladio na milijun dolara u humanitarne svrhe kako novinari ne bi mogli isproducirati dokaze za takve optužbe – i izgubio. U 2009. usprotivio se izručenju Romana Polanskog u SAD, zlobnici kažu, samo kako bi usput distribuirao vlastiti dokumentarni film o tom slučaju. Zbog takvih stvari inspiracija je mnogima. Zatrašujući i agresivni.

Harvey Weinstein smatra se glavnim i odgovornim za NC-17 ocjenu na filmovima (zabranjeno za mlađe od 17 godina). Naime, potkraj osamdesetih počeo je Weinsteinov rat s dušobrižničkom agencijom MPAA (Motion Picture Association of America) oko predikata koji dodjeljuju njegovim filmovima, a koji uredno efektivno određuju njihovu zaradu jer ograničavaju distribuciju. Nakon Weinsteinove tužbe zbog X-ocjene koju je MPAA dodijelilo Almodóvarovom ‘Veži me’, a koji je Miramax distribuirao na američkom tržištu, MPAA je morao izmisliti NC-17! Weinstein nije bio jedini koji je vršio pritisak, ali je sigurno bio najglasniji. Povijest se ponavlja ove godine, kad je njegovu filmu ‘Blue Valentine’, zbog scene oralnog seksa, dodijeljen NC-17 predikat koji mu ograničava distribuciju na mala art-kina, dok sličan filmski zaplet nije nikome smetao u konkurentskom filmu ‘Crni labud’. Prema riječima glavne glumice Michelle Williams, Weinsteinu je para izlazila na uši dok nije svojom upornošću izlobirao što je htio – da se agencija predomisli i promijeni ocjenu u R, dakle, dopušteno za mlađe od 17 u pratnji roditelja.

Nakon lagodnog života na čelu Miramaxa, u ožujku 2005. Weinstein su ostavili svoje dijete iza sebe i osnovali novu producentsku kompaniju te sa sobom povukli Tarantina, Rodrigueza i Colina Vainesa koji je godinama uspješno vodio Produksijski odjel Miramaxa. Goldman Sachs im je odobrio milijardu dolara pomoći da financiraju novi studio. Međutim, megalomanija je učinila svoje. Tri godine nakon osnivanja kompanija se pretvorila u veliki financijski nered. Filmovi su propadali na blagajnama, a pokušaji maštovite diverzifikacije poput ulaska kompanije u modni biznis i kupnje modnog brenda Halston (popularnog u 70-ima) nepovratno su pojeli novac.

Počelo su kružiti priče o tome da prodaju prava na vlastite proizvode kako bi se izvukli. Kad su u 2009. angažirali financijske savjetnike da poslože financije u kompaniji, Hollywood je brzo zaključio kako je s braćom gotovo. Međutim, red otpuštanja, red štednje, red reprogramiranih kredita održali su glavu Weinsteinovih iznad vode. Novi udarci međutim nastavili su se nizati. Kompanija Genius, koja je od 2006. distribuirala Weinsteinove filmove i u koju su braća jako skupo ušla, odustala je od biznisa distribucije pa su, htjeli ne htjeli, Weinsteinovi morali odustati od toga da sami distribuiraju svoje filmove i potpisati ugovor sa Sonyjem. U međuvremenu, veliki filmski projekti poput mjuzikla ‘Nine’ propadali su, premijere se odgađale. Sve u svemu od osnutka kompanije, iz njezine je kuhanje izaslo 70-ak filmova od kojih je čak četvrtina zaradila manje od milijun dolara. Međutim, bogati prijatelji investitori u posljednji su trenutak priskočili u pomoć. Zauzvrat, miliarderi Dirk Ziff i Bernard Arnault natjerali su Harveyja da obeća kako će se koncentrirati na filmski biznis, a građevinar Ron Tutor, koji je prošle godine zajedno s grupom investitora kupio Miramax za 660 milijuna dolara, obećao im je prava na TV seriju baziranu na uspješnici ‘Zaljubljeni Shakespeare’. To je možda najmanje što je za braću mogao učiniti s obzirom na to da su oni usred sve nevolje pokušali vratiti Miramax natrag, u čemu nisu uspjeli.

Novi polet su dobili tamo gdje su ga trebali odmah i tražiti – među kreativcima. Weinsteinov dugogodišnji prijatelj Tarantino (koji je usput najavljivao i da snima dokumentarni film o starijem bratu Weinsteinu) napravio je ‘Nemilosrdne gadove’. Osim što je odmah upričio najveću proslavu ikad, na kojoj su još jednom zvijezde satima čekale na ulazak, Harvey je riješio financiranje – sve što je trebao napraviti bilo je odreći se gotovo dvije trećine filmova iz svog kataloga na koja sada ima prava (privremena) Goldman Sachs. Preostali dug zakrpal je osiguravajuća kuća Am-back koja je banci platila 110 milijuna dolara. Dok je rješavao multimilijunski dug, Weinstein je usput riješio i probleme s kilama, ostavio se pušenja i dobio dijete sa svojom drugom ženom Georginom Chapman, bivšim modelom i su-osnivačicom modnog brenda Marchesa (Ne treba ni spominjati da su Marchesa haljine često videne na crvenom tepihu.)

U siječnju ove godine, Weinstein su kupili 25 posto u kompaniji Starz media i svima objavili da je problematično razdoblje iza njih.

– U izvrsnoj smo formi i počinjemo izpočetka – rekao je Weinstein u Londonu. Hoće li vuk promijeniti i svoju čud valja vidjeti. Mnogi kažu da ipak neće – pogotovo kad se pročula vijest da će Harvey odrezati i prekrojit ‘Kraljev govor’ kako bi film, koji je na američkom tržištu zasad zaradio 60-ak milijuna, pokupio još koji milijunčić prikazivanjem u široj distribuciji kao uradak namijenjen obitelji. Film zbog jezika trenutačno nosi predikat R (za djecu samo uz pratnju roditelja). Misli li to uistinu učiniti ili je na djelu samo još jedan marketinški predoskarovski trik znat će nakon dodjele nagrade 27. veljače. U međuvremenu, Weinstein je odriješio kesi na Sundance filmskom festivalu i otkupio prava za distribuciju novih filmova uperivši pogled na TV. Wall Street Journal javlja da ima čak 15 serija u produkciji i kako planira najmanje osam početi emitirati do kraja ove godine.

Nije čudno da se uporno okreće drugim načinima zarade kada uistinu nije lako natjerati ljude da u kinodvorani gledaju nezavisne umjetničke filmove o bračnim brodolomima i propalicama. Stariji Weinstein zna da je rizik uvijek visok, ali od nezavisnih filmova ne odustaje.

– Najveći je uspjeh kad je film umjetnički važan a usto se pokaže i profitabilnim za kompaniju. Tako ćemo nastaviti raditi – obećao je.