BACAČI SJENKI: ‘EKSPLICITNI SADRŽAJI’ Svaka izvedba ovisi o svojim gledateljima

‘Eksplicitni sadržaji’ u ZKM-u ne nude ništa slično tradicionalnom kazališnom iskustvu, ali zato potanko ispituju mikrorazine suvremene zajednice i načine na koje se uopće može uspostaviti komunikacija među potpunim strancima.

Nakon nagrađivane ‘Ex-pozićije’, ‘Odmora od povijesti’, ‘Proces in progressa’ i mnogih drugih predstava i inicijativa koje su sve samo ne konvencionalan kazališni doživljaj u kojem se zid između publike i izvođača jasno određuje, Bacači sjenki, interdisciplinarna i intermeđijska kazališna skupina predvođena redateljem i glumcem Borisom Bakalom i dramaturginjom Katarinom Pejović, počela je 2010. raditi na novom projektu pod nazivom ‘Trilogija o zajedništvu’ koji se sastoji od tri samostalne predstave: ‘Eksplicitni sadržaji’ u ZKM-u, ‘Revolucija: Master Class’, premijerno izvedena u beogradskom Ateljeu 212, te, napokon, ‘Muški – ženski/ženske – muške’, koja će premijeru doživjeti u zagrebačkom &TD-u potkraj veljače.

Objašnjenje zašto su upravo ‘Eksplicitni sadržaji’ definirani kao dio ‘Trilogije o zajedništvu’ potpuno se može shvatiti, koliko god to zapravo činilo očitim, tek od laskom na predstavu. Jer, kao što se i autori koncepta zapravo pitaju: ‘Možemo li u samo nekoliko sati dijeljenja zajedničkog prostora i vremena kazališnog događaja evoluirati od zajednice ugrađenih stranaca u istinsku zajednicu ljudi sa svim razlikama, a ipak ujedinjeni u istoj strasti?’, tako vas ni u ‘Eksplicitnim sadržajima’ neće dočekati završen proizvod, nego šest kazališnih frakcija s po dva glumačka (stručna) vodiča od kojih ćete tijekom jedne večernje izvedbe moći pogledati samo – jednu.

No i ta jedna, kojoj ćete biti nasumče ‘dodijeljeni’ na ulazu u kazalište, odvest će vas na prilično intenzivan put komuniciranja i s izvođačima i s drugim sudionicima koje, vrlo vjerojatno, upoznajete prvi put.

Teme koje svaka frakcija obuhvaća različite su: od vrlo intimnih ljudskih pitanja poput straha, ljubavi, neugodne, nesigurnosti, vjere itd. pa sve do širih političkih i društvenih okvira kojima je pozornica možda konačan cilj, ali nikako i poligon za raspravu i razvoj. Tako ‘Eksplicitne sadržaje’ očekujte u ZKM-ovu podrumu, garderobama, sobi za glumce, hodnicima, prolazima i svim drugim mjestima koja nisu zamišljena da budu mjesta za izvedbu.

Jer, na kraju krajeva, i izvedbenost je predstave specifična: ona je gotovo svaki put jedinstvena, i to ne samo u tradicionalnome kazališnom smislu nego ovisi o svojim gledateljima-sudionicima od kojih se upravo sastoji ta mala zajednica koju Bacači sjenki iznova preispituju.

Prema tomu ‘Eksplicitni sadržaji’ ne nude ništa slično tradicionalnomu kazališnom iskustvu, ali zato vrlo simptomatično ispituju mikrorazine suvremene zajednice i načina na koji se komunikacija među potpunim strancima uopće može uspostaviti.