Quaestus Nekretnine

Transakcija između Vipneta i Metroneta, barem koliko je javnosti poznato, još nije zaključena, zato je teško kalkulirati hoće li se dogovoriti o brojci od 100 milijuna eura ili 550 milijuna kuna, koja se također spominjala u medijima – kao i hoće li se uopće dogovoriti.

Jedna dobra i jedna loša vijest. Baš kao u vicu, u javnosti su tako posljednjih dana prezentirane dvije vijesti o Quaestusu. Dobra je da Vipnet namjerava kupiti Metronet, a loša da je cijena akvizicije 100 milijuna eura. Kao objašnjenje zašto je 100 milijuna eura loše za fond rizičnog kapitala Quaestus Private Equity Kapital (QPEK) navedeno je da je taj fond upravo toliko investirao u Metronet i da na tom projektu neće ništa zaraditi ili će čak izgubiti uloženo.

Iako se uz Metronet veže sintagma ‘vreće bez dna’ u koju je jako mnogo investirano, a još ne donosi dobit, brojke o QPEK-ovu ulaganju u tu tvrtku i potencijalnoj zaradi ipak su nešto drukčije od onih koje su ovih dana objavljene u medijima. Naime, fond rizičnog kapitala do sada je u Metronet uložio ‘samo’ 11,5 milijuna eura. Naravno, to ne znači da će na alternativnom operateru zaraditi gotovo 90 milijuna eura.

Naime, u takvim transakcijama obično su u cijenu preuzimanja uključeni i tvrtkini dugovi financijskim institucijama. Budući da su ti dugovi otprilike 67 milijuna eura, Metronetovi vlasnici, ponudi li Vipnet doista 100 milijuna eura, mogli bi zaraditi otprilike 33 milijuna. Questus Private Equity Kapital od toga bi dobio otprilike 20,5 milijuna jer je vlasnik 62,3 posto Metroneta. A budući da je u alternativnom operateru uložio 11,5 milijuna eura, u tom slučaju ostvario bi više nego dobar prinos. Naravno, u cijeloj toj konstrukciji mnogo je ‘ako’ jer transakcija između Vipneta i Metroneta, barem koliko je javnosti poznato, nije zaključena, zato je teško kalkulirati hoće li se u konačnici dogovoriti o brojci od 100 milijuna eura ili 550 milijuna kuna, koja se također spominjala u medijima – kao i hoće li se uopće dogovoriti.

Mnogo je nepoznanica i upravo zato mnogo nagađanja. Poznavatelji situacije ne očekuju da će Quaestus imati veliku zaradu od te transakcije, no ipak ističu da je situacija u Metronetu danas bolja nego što je bila do dolaska nove uprave na čelo tvrtke. Bilanca je popravljena, smanjeni su troškovi, a u skladu s time i gubitak, ostvarena je pozitivna EBITDA. Međutim, da bi osvojili bolju tržišnu poziciju, potrebno je još ulaganja.

Uz Metronet na redu za prodaju jest i Hospitalija trgovina u koju je QPEK uložio 10 milijuna kuna (za udio od 51 posto) još 2004. Da ove godine planiraju izaći iz tog projekta, potvrđuju i u Quaestusu.

Hospitalija trgovina vrlo je kvalitetna investicija koja je pokazala zavidne rezultate u ekonomskoj krizi iz koje polako izlazimo. Očekujemo da će to utjecati na vrijednost kompanije koju se nadamo postići ove godine. U tom smislu tražimo najbolje opcije izlaza – kaže Vjenceslav Terzić, član Uprave Quaestus Private Equityja.

Koliko će na pojedinom projektu Quaestusov fond zaraditi, teško je procijeniti jer to ovisi o mnogo činitelja, ponajviše, naravno, o poslovnim rezultatima i potencijalu koji pokazuje kompanija. Većina QPEK-ovih projekata zasad ima uzlazne rezultate u odnosu na razdoblje prije ulaska tog fonda u vlasničku strukturu. Hospitalijini prihodi povećali su se za 7,5 na 12,1 milijuna eura, Hlada s 1,8 na 4,9 milijuna eura, a ortopedske bolnice Akromion za 3,2 milijuna eura. Od tog pravila odskaka jedino tvrtka GFG Gustus, odnosno lanac brze hrane Daily Fresh.

Koliko su zadovoljni pojedinim projektom, u Quaestusu nisu željeli deciderirano govoriti. – Fondovi rizičnog kapitala koriste se jednom jedinom mjerom ‘zadovoljstva’ – visinom povrata na uloženi kapital u konkretnom projektu. Uobičajeni je pokazatelj tzv. interna stopa rentabilnosti. Do sada smo izašli samo iz Tele2 i ostvarili godišnji povrat na uloženi kapital od otprilike 22 posto. Nadamo se da će i većina drugih projekata postići slične rezultate, ali to nikad ne znate dok novac od prodaje ne sjedne na žiroaračun. Trudimo se da bude što veći – kaže Terzić.

Prema prijašnjim najavama Quaestusov bi fond rizičnog kapitala trebao ulagačima, u ovom slučaju renomiranim hrvatskim tvrtkama, donijeti povrat na kapital od 20 do 30 posto na godinu. Te su brojke bile vjerojatno realne u trenutku najave, no kriza je svima pomrsila račune i smanjila valuaciju kompanija, pa se takav povrat trenutačno čini preoptimističnim.

Kriza je došla i u pogrešnom trenutku za drugi Quaestusov fond Quaestus Nekretnine. Vrlo brzo nakon što je osnovan, Hrvatska je ušla u recesiju, pa se tada nije činilo oportunistim ulagati u nekretnine kojima cijene padaju. Umjesto u najavljeni projekte – voden park na jadranskoj obali i golfska igrališta – uložen je u poslovne nekretnine i zemljišta za industrijsku i poljoprivrednu namjenu. I to silom prilika. Na to ga je natjerala Hanfa zahtijevajući da se uskladi sa Zakonom o investicijskim fondovima koji nalaže da nekretninski fond mora imati 60 posto kapitala investiranog u nekretnine. U većinu građevinskih projekata fond je ušao s Brankom Perkovićem, povratnikom iz Australije koji je sudjelovao u mnogo građevinskih projekata u Zagrebu.

No Borislav Škrgo, alfa i omega Quaestusa, ovih se dana ponovno suočio s nemilosrdnim Antom Samodolom koji mu zamjera što je više od 60 posto ulaganja u nekretnine koncipirao putem d.o.o.-a te mu je osim toga naložio da se riješi Hospitalijinih i Metronetovih obveznica. Na pitanje zašto je fond Quaestus Nekretnine strukturirao ulaganja preko tvrtki, Tomislav Matić, član Uprave Quaestus Nekretnina, odgovara da je prvenstveni razlog za to minimiziranje rizika pojedinog projekta za njihove dioničare.

• Struktura prema kojoj u nekretnine ulažemo preko zasebnog d.o.o.-a osnovanog isključivo zbog konkretnih nekretnina pruža nam također veću fleksibilnost u uređenju odnosa s eventualnim su-investitorima i moguće lakši izlaz iz investicije. Drugim riječima, povoljniji omjer između potencijalne zarade i rizika, prisutnog u svakom projektu – objašnjava Matić i dodaje da će potpuno ispuniti zahtjeve.

• Moram, međutim, naglasiti da se s nekim Hanfinim tumačenjima i obrazloženjima ne slažemo, zbog čega planiramo pokrenuti zakonom predviđen žalbeni postupak na Upravnom sudu – rekao je Matić, no nije naveo zbog kojih će tumačenja pokrenuti žalbeni postupak.

Možda se to odnosi na obvezu da se u roku od 60 dana fond riješi Hospitalijinih i Metronetovih obveznica. To nikako ne bi bilo dobro za Metronet, pogotovo ne u trenutku kad se pregovara o njegovoj prodaji, jer prodajom obveznica naštetio bi tom alternativnom operateru, odnosno njegovu kreditnom rejtingu.

Ipak, ne treba sumnjati da će se u Quaestusu snaći i ovaj put, kao i svaki put do sada. Škrgo je zahvaljujući mnogim političkim i poslovnim vezama uspio pobijediti na natječaju s Tele2 za alternativnog operatera, prikupiti od respektabilnih tvrtki i financijskih institucija novac za svoje fondove, uspio je plasirati Metronetove obveznice i refinancirati Hospitalijine obveznice kad se to činilo nemogućim, a čak i na Metronetu, koji su mnogi odavno otpisali, mogao zarađivati. Uza sve to prikupio je 260 milijuna kuna za novi fond – Quaestus Private Equity II. Tko su ulagači, za sada još nije poznato.

• Struktura investitora otprilike odgovara onoj uobičajenoj u svijetu: mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, banke, velike kompanije – kaže Terzić i dodaje da će fond ulagati u kompanije kojima treba velik iznos svježeg kapitala za restrukturiranje temeljnog poslovanja i financijske strukture te u brzorastuće kompanije koje trebaju kapital za veći iskorak na nova ili dosadašnja tržišta, prije svega izvozna.

Prije nego što uđe u tu novu priču, Borislav Škrgo trebao bi završiti onu s Metronetom. Ta tvrtka smatra se ključnim trenutkom njegove ulagačke karijere, stoga će o načinu na koji će ta priča završiti, dakle sa zaradom ili bez nje, ovisiti i povjerenje budućih investitora u njegove investicijske vizije.