VRIJEME PROMJENA Države više nisu glavni akteri globalnih događanja

Knjiga Joshue Coopera Rama u izdanju Lider pressa iznošenjem osobnih iskustava i razgovora koje je autor vodio s različitim ljudima diljem svijeta želi pružiti holistički pogled na svijet i povijesni trenutak. Autorova teza jest da Zapad već dulje nije sposoban odgovoriti na izazove suvremenog doba koje zahtijeva neprekidno prilagođavanje, promjenu i inovaciju.

Recentni događaji u Egiptu, nagla eksplozija i neredi, izvrsna su ilustracija okosnice knjige Joshue Coopera Rama ‘Doba nezamislivoga’. Direktor konzultantske kompanije jednog od najpoznatijih političkih savjetnika u povijesti Henryja Kissingera pokušao je u tom uratku postaviti nov sustav razmišljanja potreban, objašnjava, zbog zastarjelosti starih doktrina i pogleda koji još dominiraju ‘mainstreamom’ globalnog promišljanja u ovim revolucionarnim vremenima. Iako, prije svega, usmjeren na aktualne geopolitičke i geostateške probleme, autor ne ograničuje svoja razmatranja i ponuđeno rješenje samo na ta područja, on ponajprije teži na neki način objasniti sve svime. Drugim riječima, Ramo iznošenjem osobnih iskustava i razgovora koje je vodio diljem svijeta s različitim ljudima nastoji pružiti holistički pogled na svijet i povijesni trenutak.

Kritizirajući svog šefa, neslužbenog oca suvremene realpolitičke, nikada, doduše, ne dovodeći namjere i inspiraciju u pitanje, nego samo metodu, Ramo u relativno jednostavnom i pitkom štivu išaranom spomenutim ‘izvještajima’ razgovora temeljito dekonstruirao stari način i mentalitet, okoštao i monolitan, i umjesto njega nudi nov sustav koji, među ostalim, uči ne samo od gerilske tehnike Hezbolaha nego i od probitačnosti tehnološkog sektora ili, recimo, pristupa svijetu i životu u novoj supersili Kini. Teza je da Zapad, a pritom se misli primarno na Ameriku kao do jučer jedinu supersilu, nije već dulje sposoban odgovoriti na izazove suvremenog vremena koje zahtijeva neprekidno prilagođavanje, promjenu i inovaciju. Što god konvencionalna mudrost smisli kao rješenje problema ili negativnog trenda, to je u korijenu osuđeno na propast. S druge strane fleksibilni, maštoviti ‘neprijatelji’, sposobni trenutačno reagirati na nov razvoj događaja.

Kroz cijelu se knjigu autor koristi slikom kule od pijeska koja se nakon nekog vremena gradnje uvis neizbježno počne rušiti. Pozivajući se na danskog fizičara Pera Baka, čovjeka koji je proučavao taj fenomen, Ramo objašnjava da upravo tako funkcionira svijet, odnosno, bolje rečeno, povijest. Problem na koji je Bak naišao jest nemogućnost izračuna točnog trenutka i načina urušavanja. Jedina je neizbježnost – urušavanje.

Sve, dakle, ima svoj trenutak kritične mase, točku pucanja. Uobičajena mudrost i znanost nisu sposobne primjereno reagirati na nju. Upravo je zato potpuno iznenađujuća i neočekivana erupcija nasilja i nezadovoljstva u Egiptu, ali i diljem sjeverne Afrike i Bliskog istoka, izvrstan primjer onoga što Ramo govori. Baš kao i nesposobnost Zapada da zauzme jasno stajalište i reagira na te događaje. Nadalje, piše Ramo, svijet je postao toliko kompleksan i isprepleten da se više ne može točno utvrditi kauzalnost događaja, redoslijed uzroka i posljedice.

Kugla zemaljska golem je organizam isprepleten neprekidnim interakcijama koje je najčešće teško, ili nemoguće, prepoznati. Njegova najtovrenija pljuska učitelju i šefu jest tvrdnja prema kojoj države više nisu glavni akteri globalnih događanja, nego su tu ulogu preuzele vojske manjih, katkad sasvim anonimnih, igrača sposobnih brzo se prilagoditi i naći praktično rješenje. Zato Zapadu treba potpuno nov pristup problemima lišen starih navika. U vremenu revolucio- narnih promjena, kao što ga definira, mora se učiti i inovirati, stalno se prilagođavati. Tako, primjerice, umjesto uobičajene arogancije i samouvjerljivosti Ramo sugerira potrebu uživljavanja u ‘one druge’, uspješnije i fleksibilnije. Umjesto fiksiranosti na jednu ideju i koncept zapadnjaci se moraju početi baviti kontekstom i pozadinom, a za to im, među ostalim, treba promjena – moraju se početi koristiti intuicijom i empatijom, ne samo hladnokrvnim racionalizmom utemeljenim na razmatranju željenog učinka prokušanim sredstvima.