Od Valentinea zarađuju samo uvoznici ruža. Ljubavni su favorit ruže, čija prodaja za Valentine poraste i do 50 posto. Tulipani i zumbuli najviše se prodaju za Dan žena, a nekad popularni karanfili prolaze samo za Praznik rada ili na Titovim obljetnicama u Kumrovcu.
Stiže nam Valentine, dan kad muški dio populacije cvijećem uvijek uspješno izmijeni lice namrđene žene ili pak ljubavnice. Što to žene vide u cvijeću, nikad neće biti jasno barem jednom od autora ovog članka, no nije ni važno – prihvatimo to kao činjenicu i pokušajmo vidjeti zaradi li se što na tom ‘ubojtom oružju’.
U Hrvatskoj gotovo nema uzgoja cvijeća. Ono što kupujemo uglavnom je iz uvoza, čak 90 posto. Potvrđuju nam to naši sugovornici koji kažu da su ruže i dalje najprodavanije i da se najviše uvoze iz Nizozemske zimi, a ljeti iz Ekvadora. Upravo za Valentine (ali i druge blagdane) njihova prodaja poraste i do 50 posto, objašnjava vlasnica cvjećarnice Čičak Samira Puljić.
Najviše se proda crvenih ruža (80 posto), a ostatak su bijele i žute. Kad je riječ o drugim vrstama, vlasnica cvjećarnice Izabel Abra Feldbauer-Sermek kaže da tulipane i bukete sa zumbulima najviše proda za Dan žena. Čini se da je nekadašnji komunistički simbol karanfili gotovo iščezao s hrvatskog tla, zato se može vidjeti samo za proslave 1. svibnja ili pak za okupljanja na Titovim obljetnicama u Kumrovcu.
U Hrvatskoj je prošle godine, prema privremenim rezultatima Državnog zavoda za statistiku, uvezeno 2,2 tisuće tona rezanog cvijeća čija je vrijednost 55 milijuna kuna, koliko je bilo i 2009. No teško je reći koliko se cvijeća u Hrvatskoj proda jer u DZS-u nemaju taj podatak, ali ako uvoz čini 90 posto, može se pretpostaviti da je tržište vrijedno 60-ak milijuna kuna. To znači da u idealnim uvjetima (da se sve proda svaki Hrvat ne računajući maloljetne) za svoju milu na godinu ‘kešira’ 40-ak kuna za cvijeće. Je li to dobro ili ne, ostavim ćemo za drugu raspravu, no čini se da tržišni potencijal postoji iako ima mišljenja da to valentinovsko pomodarstvo uzima danak.