Sjemenke kakaa poznalali su i stari narodi poput Tolteka, Inka, Maja i Asteka, zvali su ih cacahuata. Voće u čijem su srcu sjemenke naziva se pak cabosse. Sjemenke su za Maje i Asteka imale veliku vrijednost kao hrana, sredstvo plaćanja, ali bile su i vjerski simbol. Prinosili su ih prigodom rođenja djeteta, a kakao u prahu pomiješanim s vodom i cvjetnim laticama obilježavali su i rituale ulaženja u pubertet. Znanstveni naziv Theobroma cacao, što u prijevodu znači ‘hrana bogova’, plodu je nadjenuo švedski prirodoslovac Linné.
Jedan od prvih poznatih tekstova o kakaovim terapijskim svojstvima bio je ‘Kratki traktat o medicini’ iz 1592. Agustina Farfána, liječnika na dvoru Filipa II. Prema njegovim tvrdnjama, za izlječenje pukotina na bradavicama dojke dovoljne su dvije pržene i mljevene sjemenke, a onima koji pate od opstipacije preporučuje ga kao sredstvo za čišćenje. Suvremeni nutricionizam priznaje mu vrijedna energetska svojstva, a zbog velikog udjela teobromina smatra se i stimulansom središnjeg živčanog sustava s učincima poput kofeina.
U poboljšanju raspoloženja sudjeluje i triptofan koji utječe na proizvodnju serotonina i oslobađanje endorfina. Kakao sadrži i krom, važan mineral za stabiliziranje razine šećera u krvi, i odličan je izvor flavonoida, snažnih antioksidansa koji smanjuju razinu masnoće u krvi, sprečavaju začepljenje arterija, stvaranje krvnih ugrušaka, pa u skladu s tim i srčani i moždani udar.
