Kada vojska obeća da će provesti demokratske reforme, možete se kladiti da mira nema na vidiku. Nakon 18 dana masovnih prosvjeda protiv njegove 30-godišnje vladavine egipatski predsjednik Hosni Mubarak prošlog je petka odstupio s dužnosti, a upravljanje zemljom preuzela je vojska. Vrhovno vojno vijeće najavilo je raspuštanje parlamenta i provođenje demokratskih reformi. Egipat se primirio, ali je uzavrela u susjednim zemljama. Analitičari kažu da odlazak ‘političkog faraona’ nije kraj priče o promjenama u tom dijelu svijeta, već njezin početak. Hoće li završiti demokratskim promjenama ili vojnim diktaturama, još je prerano govoriti.
Dvaput je Vlada promijenila model poticanja stanogradnje prije nego što isplati obvezu za pretprošlu godinu, pa se onda čudi što nijedan model ne daje rezultate. Ovih su dana stambene štedionice od države dobile poticajna sredstva za štednju ostvarenu još 2009., što se, uzgred rečeno, očito nije tretiralo kao dug države prema gospodarstvu jer je premijerka odavno već ustvrdila kako država nikomu ništa ne duguje. U međuvremenu, dok štedišima ni za pretprošlu godinu nije isplatila sredstva koja su uvedena radi poticanja stanogradnje, Vlada je lani izmisila novi poticajni model prodaje stanova, a s obzirom na to da on nije uspio, ove godine izmisila još noviji. Jedino što tim modelima nedostaje jest novac koji Vlada svaki put obeća pa obećanje ne ispuni, ali i novih naivaca koji još nisu uvidjeli da bilo kakvi Vladini poticaji ne traju dulje od jedne sezone. A kredite valja otplaćivati desetljećima.
Lako je potpredsjednik Vlade za investicije Ivanu Domagoj Miloševiću obećavati da će netko drugi riješiti stvari samo zato što se to njemu čini sasvim logičnim i razumnim. Pitanje je dijeli li njegovo mišljenje i saborsko Povjerenstvo za sukob interesa. Milošević je izjavio da su riješene dvije od tri zapreke za gradnju trgovačkog centra Ikea u općini Rugvica te da je ostao još samo jedan ‘detalj’, a to je pitanje lokalne ceste, za što ministar smatra da je čisto tehnička stvar koju bi s Ikeom trebala riješiti.
To što su bili vrlo naivni kada su poslušali stručne timove Ministarstva poljoprivrede i uzimali kredite iz Vladinih programa za poticanje poljoprivrede ne znači da ih se sada, kada te kredite ne mogu vraćati, smije proglašavati glupanima i lopovima. A upravo to o njima misli njihov resorni ministar Petar Čobanković, koji je poslao svoje timove na imanja onih seljaka koji ne mogu otplaćivati kredite HBOR-u kako bi na svakom pojedinom gospodarstvu ustvrdili bi li pomoglo kada bi se gazdu sada i odmah educiralo. Ili ako se utvrdi da je novac nenamjenski trošen, da ga se sankcionira raskidom ugovora. Iako bi samim seljacima raskidanje ugovora došlo kao dar s neba, HBOR-u bi se to rješenje manje svidjelo, jer zbila nitko ne zna što bi sa zaplijenjenim kravama, svinjama i oranicama. HBOR-u bi bilo draže reprogramiranje kredita za 110 seljaka koji ne mogu vraćati višemilionarske kredite, ali onda će to zatražiti i drugi.
