Ako je Vlada spremna zakvačiti se s vjerovnicima bez kvalitetnog programa u koji mogu ući banke, mali i srednji poduzetnici mogu s užasom čekati što će tek njima nervozna vlast učiniti prije izbora.
Jedan od savjeta malim nezaštićenim poduzetnicima mogao bi glasiti: Iskazujte što manju dobit! Da i vas ne dohvat će prekomjerni profit.
Osnovljena prijetnja hrvatske Vlade bankarima da će im, ne budu li kooperativni, biti uveden dodatni porez na dobit, bez obzira na to ostvari li se ili ne, samo je nastavak ‘dobitaške škole’ Banskih dvora. Lani su na odstrelu bili telekomni kojima je uveden porez od šest posto na ukupan prihod u mobilnoj telefoniji. A istom logikom osiguravateljima je ‘maznuto’ 200-tinjak milijuna kuna (polovica dobiti te industrije) tako što je ministar zdravstva Milinović izdavanje osiguravatelja HZZO-u dignuo s dva posto premije na sedam posto. Recept je, dakle, krajnje jednostavan. Pogledaš koja djelatnost još ostvaruje dobit i onda im nametneš dodatni porez ili paraporezni namet. Krajnje jednostavno. Ne treba tu mnogo škole. Od trusta ekonomskih mozgova u Vladi bilo bi najpoštenije da u Program gospodarskog oporavka uvrste dio o prekomjernoj dobiti. Lijepo se napiše kolika je razina dopuštene dobiti, a iznad tog postotka u odnosu prema ukupnom prihodu profit je nemoralan i politički neprihvatljiv, pa u skladu s tim treba završiti u proračunu. Zašto da neki poduzetnici odlučuju kako će se potrošiti taj novac? Pa poznato je da je država u tome mnogo učinkovitija…
O prekomjernom profitu na ovim se prostorima već mozgalo. Prije pola stoljeća, sredinom 60-ih, dio tadašnjih jugoslavenskih politikonomista pokušavao je politici prodati ideju o tržišnjem ekonomskom modelu. Zapelo je, među ostalim, na osjetljivosti socijalističkih principa prema onima koji bi ostvarili prevelik profit. Pa su se jedni reformski ekonomisti trudili osmislići model u kojemu se, pojednostavljeno, unaprijed odredi što je prihvatljiva razina profitne stope po pojedinim branšama.
‘Profitaši’, kako su ih nazvali, ipak su izgubili pred ideološkim sudom od konzervativnijih ‘dohodaša’. Ali evo prilike da netko u Vladi pogleda njihove radove (ima još i živih ‘profitaša’ u Zagrebu) i da ih iskoristi kao polaznu osnovu za administrativno određivanje moralne i nemoralne razine dobiti u Hrvatskoj. Naravno, u izvanrednim okolnostima, kad je zemlja, recimo, pred bankrotom, moraju se povlačiti i potezi koji se ne povlače u normalnim vremenima. Ali ako Vlada Jadranka Kosor smatra da je nastupilo izvanredno ekonomsko stanje, onda u paketu s, ovom prilikom, bankarskim novim porezom treba donijeti i cijeli paket mjera šok-terapije. Nekoliko stotina milijuna kuna oduzetih bankarima sigurno neće spasiti nacionalno gospodarstvo. Jednako tako ni to hoće li kamate u zemlji biti jedan posto manje nego što su danas ne rješava stvari. Naravno da je niža cijena kredita dobrodušna, ali ona neće pomoći poduzećima na izdisaju, onima kojima bi samo otpis neplaćenog PDV-a, zbog čega je država blokirala poslovanje 30 tisuća malih poduzeća, mogao osigurati opstanak.
