Većina tiskovina taj podatke o broju prodanih primjeraka, slušanost i gledanost radija i televizije mjere se prema različitim kriterijima, a portali sami prijavljuju broj klikova.
Novine koje upravo držite u ruci ili portal na kojem čitate ovaj tekst pripadaju sa svim sigurno segmentu ključnih poslovnih medija u Hrvatskoj. Možda kao nikada do sada, Lider i ostali poslovni mediji nisu bili pod tolikim povećalom javnosti i različitih profesionalaca, ponajprije zbog sveopće ekonomske krize koja već treću godinu ozbiljno drma Hrvatskom. Od medijskog sektora očekuju se izvještaji, savjeti, analize kritike, ali i ono osnovno: bazične vijesti i informacije. I dok se svakodnevno prate blokade, stečajevi, spajanja, prodaje i ostale posljedice za domaće tvrtke svih vrsta djelatnosti, jedna branša ipak je manje zastupljena od svih ostalih.
Kada je prije malo više od godinu dana novopostavljena Uprava Radija 101 počela sa ‘šokantnom’ kampanjom ‘Gola istina’, objaviti minus u kojem se ta tvrtka našla bio je presedan na koji su mnogi različito reagirali. Mediji su počeli istraživati što se uistinu događa na popularnom zagrebačkom radiju na kojem sam tada i sam honorarno radio. I dok je poslovna zajednica sa suosjećanjem i interesom pokušala dokučiti kako je problem nastao i kako ga riješiti, sami slušatelji, što sam i sam iskusio kao honorarni djelatnik, nisu bili toliko emotivni koliko su autori kampanje očekivali.
Bez obzira na motive optuživanja bivše uprave za nastalo stanje i činjenicu da se htjelo ponovno od slušatelja kao i legendarne 1996. izmamiti reakcija kojom bi se upozorilo na stanje na jednom od ključnih medija u razvoju demokracije i urbane kulture u Hrvatskoj, ova kampanja pokazala se potpunim promašajem. Čuli su se hladnokrvni komentari da je riječ o privatnoj tvrtki čiji su vlasnici i uprave trebali pažljivije poslovati. Godinu dana poslije ‘101’ je završio u stečaju. Činjenica jest da su u krizi mediji među prvima na udaru. Njihova publika odriče se manje nužnih troškova te se pokušavaju informirati jeftinije ili besplatno. Kompanije i oglašivači pak redefiniraju marketinške proračune i pokušavaju s manje sredstava uloženih u oglašavanje srezati troškove. I tako dolazimo do glavne problematike: koliko ima još ‘Radija 101’ u Hrvatskoj i zašto se o njima toliko malo piše?
Činjenica jest da donekle jedino televizije stidljivo iznose svoja kvartalna izvješća pomiješana sa spinovima oko gledanosti i target grupa. No kada ste posljednji put pročitali neku brojčanu analizu poslovanja nekog tiskanog, radijskog ili internetskog medija? Postoji li možda solidarnost među medijskim kućama da se o tome ne govori ili pak mediji posluju mnogo bolje nego što se pretpostavlja?
Naše tržište i dalje uglavnom taj podatke o prodaji tiskovina (Lider je među rijetkim koji od revizorske kuće ABC Hrvatska dobiva certifikat za prodanu nakladu koji se obnavlja kvartalno), TV gledanost se mjeri po raznolikim aršinima, a internetski portali sami prijavljuju klikove i posjet na svojim stranicama, svaki prema svojim kriterijima. Samim time dok ne postoje osnovna i univerzalna mjerila uspjeha i konzumiranja nekog medija, teže je i pratiti njihovo kompletno poslovanje; nešto što će se ulaskom u EU definitivno trebati jasno definirati, a zatim i deklarirati. S druge strane, javna je tajna da na našem tržištu uistinu postoji iznadprosječno puno medijskih kuća, i to u svakom segmentu.
S nedavno dodijeljenim digitalnim TV koncesijama, jakom industrijom tiskovina i s više od 140 radijskih postaja Hrvatska je jedno od najrazvijenijih medijskih tržišta u Europi. Kada se prije desetak godina dodjeljivala nova nacionalna TV koncesija, koju je poslije dobio RTL, bio sam svjedok kako je jedan od stranih konzorcija mnogo vremena potrošio na analize i obilaske marketinških agencija prije nego što su otišli u Ministarstvo po natječajnu dokumentaciju. Naši pak već postojeći mediji uistinu žive od danas do sutra bez realnih poslovnih planova, razvojnih strategija, da uopće ne ulazimo u kvalitetu i smisao uređivačke politike. No koliko je to održivo i koliko uistinu dobro ti mediji posluju, teško je dokučiti. A tada dolazimo do ključnog problema gdje mediji nisu samo jedan od trgovačkih lanaca ili tvornica koje netko može prodati, dokapitalizirati ili zatvoriti samo tako. Oni su kohektiv društva, glas javnosti i kritika društvenih subjekata i događaja te su njihovo ekonomsko postojanje i neovisnost od ključne važnosti za svako društvo. Ipak, unatoč svemu neuspjeh je kod nas najveća sramota te su mediji, možda poučeni upravo javnom komunikacijom Radija 101, odlučili svoje neuspjeha i probleme zadržati za sebe.
