Podaci neovisnih istraživanja pokazuju da poslovi vezani uz automobile (prodaja, servisi, benzin, cestarine, porezi i slično) državi donose godišnje prihode veće čak i od turističkih. Upravo zbog toga nije jasno zašto se ona mačehinski odnosi prema nečemu što donosi goleme prihode. Zbog tog odnosa nimalo ne začuđuje što gotovo svi u autoindustriji posluju s minusom, neki i s većim od 50 posto.
Stanje na domaćem tržištu automobila u posljednje dvije godine varira iz lošeg u lošije. Najgore prodajni rezultati u posljednjem desetljeću, zatvaranje salona, otkazi te pad vrijednosti svega vezanog uz automobile samo su dio kaotičnog stanja na njemu.
Je li glavni razlog recesija, nebriga države ili nešto potpuno treće, u ovom je trenutku manje važno jer suhi statistički podaci dovoljno govore sami za sebe. Naime, uz velik pad prodaje automobila sva zastupstva očekivano se suočavaju s drastičnim padom prihoda koji u pojedinim slučajevima prelazi i nevjerojatnu brojku od 50 posto. Kako poslovati u takvim uvjetima i kad će se situacija barem simbolično pomaknuti u pozitivnom smjeru, na to pitanje ni Nostradamus ne može dati odgovor.
Domaći mađioničari, odnosno domaće kompanije koje se bave uvozom i distribucijom automobila, u nezavidnu su položaju, a prostora za manevriranje više nema. Cijene automobila spuštene su na najnižu razinu, u nekim slučajevima marža gotovo nema, a popis ugašenih prodajnih salona iz mjeseca u mjesec sve je bogatiji.
Klasična borba za preživljavanje sve je okrutnija. Od takva stanja na tržištu mogu profitirati jedino kupci, kojima se nude nikad povoljnije cijene automobila. U svakom su prodajnom salonu pojmov poput ‘akcije’ i ‘popusti’ gotovo kao serijska oprema, tako da svaki kupac s gotovinom u džepu ima idealnu priliku za opipljivo spuštanje cijene.
Najviše razloga za zadovoljstvo u ovom kaosu na tržištu i dalje ima Opel, koji nema adekvatnog suparnika u Hrvatskoj. Premda se Volkswagen prema broju prodanih automobila katkad približi brendu iz Rüsselsheim, njegova dugogodišnja nedodirljivost postala je svojevrstan fenomen. Kad se analizira Opelov uspjeh u Hrvatskoj, najčešće se spominje pojam ‘popust’, koji je uistinu postao obvezan uza svaki njihov proizvod. No njegovi kupci drukčije razmišljaju, kao glavne razloge za kupnju navode odličan omjer između uloženog i dobivenog, a posebno su zadovoljni odlično pokrivenom mrežom distributera, ali i servisnih centara. U svakom slučaju, Opelovi modeli i dalje su trn u oku svim drugim zastupnicima koji nemaju nikakav odgovor na popularnost toga njemačkog brenda. Budući da je u većini država članica Europske unije broj jedan rezerviran za Volkswagen i njegov model Golf, Opelovu superiornost u Hrvatskoj teško je argumentirano objasniti.
Kao što smo već spomenuli, prihod najvećih domaćih zastupstava rapidno se smanjio. Najveća kompanija P. Z. Auto pala je u 2009. za velika 44 posto, odnosno s 2,84 na ‘samo’ 1,60 milijardi kuna prihoda. Pod kapom su P. Z. Auta Volkswagen, Audi, Škoda, Seat i Porsche, a najprodavaniji brend domaći kompanije stiže iz Wolfsburga.
Modeli Golf i Polo u novim izdanjima odlično se prodaju i nema nikakve dvojbe da su naši kupci skloni, ali i već nekoliko godina vjerni provjerenim Volkswagen-ovim automobilima. Iako ih zasigurno boli Opelova dominacija na hrvatskom tržištu, nema sumnje da zastupnik Volkswagenovih modela može biti itekako zadovoljan trenutačnom pozicijom na tržištu. Nažalost, prihodi to zadovoljstvo ipak stavljaju u drugi kontekst.
Drugi po opsegu posla jest Renault Nissan Hrvatska, tvrtka koja se također suočila s velikim padom od čak 45 posto. Kriza joj je uistinu stigla u krivo vrijeme jer je prije dvije godine sve snažnije i konkretnije napadala tržište.
Uz Renault, koji je u prvom mjesecu ove godine prodao najviše automobila u Hrvatskoj, odlično idu Nissanovi modeli, a posebna priča je Dacia koja se na domaćem tržištu također prodaje pod značkom Renault Nissana.
Hrvatski kupci sve su više vremena provodili u Daci-inim salonima, a predrasuda o nekvalitetnim i jeftinim Rumunjima s vremenom je potpuno isparila. Najnoviji dokaz preobrazbe njezinih automobila zove se Duster – riječ je o SUV-u dostupnom već za 79.900 kuna.
Premda se u prvom redu zbog cijene ne može uspoređivati sa znatno skupljima i razvikanijim konkurentskim modelima, postao je nezaobilazan član domaće ponude SUV-ova. Već tradicionalno na trećem mjestu, iza P. Z. Auta i Renault Nissana Hrvatske, smjestio Euroline, koji u posljednjim danima proživljava pravu medijsku hajku zbog navodnih dugova banci. Njegov 28-postotni pad s 1,28 milijardi na 916 milijuna kuna u odnosu na dvojac s vrha ipak je osjetno manji i podnošljiviji. Premda je u prvom planu Mercedes, ne treba zanemariti ‘manje’ brendove poput Smarta, Maybacha ili Dodgea koji također pridonose Eurolineovu ukupnom uspjehu. No najveća snaga i dalje je razvijenost njegove postprodajne mreže i kvalitetnih servisa, pametno raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj. Uza Zagreb, Split, Rijeku i Zadar nedavno je otvoren i prodajno-servisni centar u susjednoj državi, u Sarajevu, pod nazivom Autoline, gdje će se zasigurno stvarati nova količina dobiti za matičnu tvrtku u Zagrebu.
Citroënove i Peugeotove francuske podružnice posluju gotovo jednako i, što je još zanimljivije, gotovo jednako uspješno. Sve važnije odluke stižu iz centrala u Francuskoj, a jednako je i s pozicijama u domaćim podružnicama. Naime, oba su generalna direktora Francuzi, a njihovi su podređeni većinom Hrvati. U brojkama, Citroën je s 750 milijuna prihoda pao na 433, a Peugeot sa 770 na 441 milijun, što je pad od 42 odnosno od 43 posto.
Najveći pad među prvih pet zastupstava u Hrvatskoj doživio je Autocommerce, koji prolazi najturbulentnije razdoblje od svog osnutka. Umjesto prihoda od 716 milijuna kuna ostvareno je 289, što prevedeno u postotke znači pad od čak 60 posto. Autocommerce svojim kupcima nudi modele Fiata, Alfa Romea, Lancie, ali i Ferrarija te Maseratija, a raširena mreža servisa jamstvo je pokrivenosti svih klijenata diljem Hrvatske. Neobjašnjiv pad prihoda, ali i još veći pad prodaje novih automobila, samo je jedan od negativnih primjera lošeg stanja na našem tržištu.
Bez obzira na recesiju Porscheovi modeli bez većih problema pronalaze put do svojih klijenata. Samo u proteklih trideset dana registrirana su čak četiri modela koja dokazuju da ljudi koji imaju novca ne mare previše za recesijske probleme. Međutim, unatoč dobroj prodaji ni Porsche InterAuto nije imun na teškoće u poslovanju. Pad prihoda sa 708 na 469 milijuna kuna priličan je, no u usporedbi s ostalima prihvatljiv.
Nakon svih spomenutih negativnosti postavlja se logično pitanje kako dalje. Čarobnog štapića nema jer ne može se natjerati ljude da kupuju automobile ako im to njihova financijska situacija ne dopušta. Budući da se cijene automobila više ne mogu spuštati, jasno je da se čeka bilo kakva Vladina intervencija. Smanjenje raznih nameta, kontroliranje bankarskih kamata, davanje subvencija ili barem izlazak ususret kupcima ekoloških vozila bio bi dovoljan korak za kakav-takav pokušaj izlaska iz katastrofalne situacije na tržištu.
Primjeri iz Europe, gdje je većina vlada počela rješavati te probleme, jasno otkrivaju da se iz teškog stanja ipak može izaći bez posljedica. Premda se mjerodavna ministarstva služe provjerbenim klišejem ‘mi nemamo vlastitu autoindustriju’, takva pretpostavka potpuno je pogrešna.
Naime, prema neovisnim istraživanjima, poslovi vezani uz automobile (prodaja, servisi, benzin, cestarine, porezi i slično) državi stvaraju godišnje prihode veće i od turizma. Upravo zbog toga nije jasno zašto se država i dalje mačehinski odnosi prema nečemu što stvara goleme prihode. Ako bi se barem jednim ustupkom izašlo ususret zastupnicima ili kupcima, pozitivne posljedice bile bi višestruke. Do tada ćemo, nažalost, iz godine u godinu zbrajati novonastalu štetu na našem tržištu.
