‘Netoksične sabotaže’ u prehrambenoj tvornici na atraktivnoj lokaciji

Povremeno se namjerno kompromitira kvaliteta nekih prehrambenih proizvoda, dosad bez većih štetnih posljedica za zdravlje, što pokazuje da to rade vrhunski tehnolozi.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim nerazmjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Čitateljica, predsjednica Udruge malih dioničara jedne prehrambene tvrtke, ukazuje na problem tvrtke koja se nalazi na atraktivnoj lokaciji. Zbog te lokacije, većinski ‘dioničari’ se ubrzano smjenjuju i smišljaju kako proizvodnju ugasiti, a profitabilnije iskoristiti atraktivnu lokaciju.

Sve to u pretvorbi je uobičajeno i ne bi bilo sada medijski osobito zanimljivo da čitateljica ne dokazuje, čak i nalazima obavljenih laboratorijskih pretraga, da se povremeno namjerno kompromitiraju prehrambeni proizvodi da bi se umanjila vrijednost proizvodnje u toj tvrtki. Zasad ‘netoksičnim sabotažama’, kaže čitateljica, pa zaključuje da to nisu mogli izvesti ‘tehnološki amateri’.

Čitateljica je dostavila i rezultate obavljenih laboratorijskih pretraga na Agronomskom fakultetu u Zagrebu iz kojih je vidljivo da je u jednom prehrambenom proizvodu spomenute tvrtke ‘prisutna Pravilnikom o kvaliteti nedopuštena količina tvari podrijetlom iz drugog prehrambenog proizvoda.’ Dopusćeni broj spomenute tvari prema postojećem Pravilniku iznosi 100 jedinica po gramu proizvoda. A u analiziranim uzorcima postoji znatno više tvari po gramu proizvoda, od 280 tisuća do čak 1,8 milijuna jedinica po gramu, odnosno od 2.800 do 18.000 puta više od Pravilnikom dopuštenih vrijednosti.

Čitateljica kaže da je sirovina za analizirane uzorke proizvoda nabavljana iz uvoza i da je sve bilo popraćeno propisanom kemijskom i mikrobiološkom analizom u dva laboratorija (jednom u laboratoriju dobavljača i jednom u laboratoriju kupca). Izlazne analize dobavljača i ulazne analize kupaca u svim slučajevima odgovarale su kriterijima Pravilnika o mikrobiološkoj ispravnosti.

I slijedi navod čitateljice koji u cijelosti vrijedi citirati: ‘Da se radilo o nenamjernoj kontaminaciji, koju nije moguće isključiti s obzirom na neaseptične (nesterilne) uvjete rada i moguće neadekvatne temperature skladištenja uvoznih sirovina, ukupan broj tvari mogao se povećati unutar reda veličina kontaminata određenih Pravilnikom, ali ni blizu vrijednosti utvrđenih analizom Agronomskog fakulteta u Zagrebu – 18.000 puta većem od dopuštenog.’

Je li u pisanju ovog teksta trebalo uvažiti zahtjev za anonimnost ili objaviti naziv tvrtke i time ‘ići na ruku’ onima koji se već godinama trude dokazati da proizvodnju treba ugasiti? A nema dvojbe da bi zbog objavljivanja naziva tvrtke šteta bila dostatna i za bankrot. Radi se o proizvodnji ljudske hrane na dotrajalim tehnološkim linijama i nemogućnosti osiguravanja Pravilnikom propisane kvalitete proizvoda (zbog izostalih ulaganja) i dodatno još o namjernom kompromitiranju kvalitete proizvoda na tržištu, navodno ‘netoksičnim sabotažama’ stručnjaka tehnologa.

Odlučio sam, zasad, uvažiti anonimnost. Ali s javno upućenim pitanjem mjerodavnima i nadležnima kakva je to kontrola hrane, rade li sve što treba u kemijskoj i biološkoj kontroli prehrambenih proizvoda te kakvi su uvjeti korporativne sigurnosti u prehrambenim tvrtkama?