Poslodavci u svijetu sve se češće koriste novim medijima za priopćavanje zaposlenicima vijesti o otkazu. Tako izbjegavaju izravan razgovor i sve dokumentiraju. U Hrvatskoj je to zabranjeno zakonom.
Šef, makar mali, s barem jednim podređenim, životna je ambicija mnogih, uglavnom zato što tu ulogu zamišljaju u romantiziranim verzijama u kojima su pošteni, pravedni i podređeni ih vole i poštuju. Ipak, prije ili poslije šefovanje će uključiti i ne tako zabavne ili popularne poteze s kojima se nitko, osim možda pokojega poremećenog pojedinca, ne bi htio baviti. Među takvim odgovornostima visoko kotira, možda i najviše, davanje otkaza radniku. Do tog trenutka sve je izvršno, no reći nekomu da više nije poželjan u tvrtki, većini pokvari medeni mjesec na mjestu šefa. U svijetu razvijenog kapitalizma tijekom pustih se desetljeća razvila cijela znanost o problemu otpuštanja, odnosno pravilnim i nepravilnim načinima priopćavanja ‘sretno’ vijesti dobitniku otkaza. Suvremeno doba i rapidan tehnološki napredak donijeli su neke novosti i na tom području.
Izbjegavanje izravne komunikacije u korist impersonalnih oblika, među ostalim, omogućilo je prije spomenutom šefu da, ako mu manjka hrabrosti i karaktera, osjetno ublaži potencijalno vrlo neugodnu situaciju korištenjem nekom od blagodati današnjih tehnoloških čudesa. Štoviše, velik je izbor sredstava koji se mogu iskoristiti u tu svrhu. Nesretnika čije je zvono odzvono može se o promjeni u njegovu profesionalnom, i privatnom, životu obavijestiti telefonom, za mnoge i dalje preizravnim oblikom, elektroničkom poštom i tekstnom porukom putem mobitela, vjerojatno omiljenim alatom beskičmenjaka. Slučajevi uporabe društvenih mreža poput Facebooka ili Twittera zasad nisu zabilježeni, ali može se vjerovati kako će um takvih šefova, kreativan kad je riječ o maksimalnom smaženju vlastite boli i gržnje savjesti, prije ili poslije posegnuti i za najnovijim komunikacijskim kanalom. Bit će uistinu zabavno ulogirati se na Facebook, primjerice, i na svom ‘židu’ doznati da ne moraš na posao taj dan. Ili bilo koji drugi.
Jedan od najrazvijanih slučajeva takve maštovite uporabe tehnologije bio je onaj otprije četiri godine kad je RadioShack, američki lanac maloprodaje elektroničke robe, otpustio 400-tinjak ljudi u skupnoj e-poruci. Prvotna reakcija javnosti, očekivano, bila je negativna, ljudi su se zgražali, no kako to već biva, vrijeme je pokazalo da je riječ o novom trendu, nečemu što je u sljedećih nekoliko godina mnogima postalo sasvim normalno. Iza takva ponašanja stoji logika koja se pita zašto ne bi bilo prihvatljivo otpustiti ljude u e-poruci ili SMS-u ako je sasvim prihvatljivo na taj način, recimo, raskinuti sa svojom boljom/lošijom polovicom. Razlog sve veće popularnosti ‘novih’ načina otpuštanja ljudi, naravno, u izbjegavanju je često vrlo nezgodnih situacija u kojima otpušteni ljudi reagiraju, blago rečeno, nepredvidljivo. A kad tomu dodate da su upravo otpušteni, pa nemaju što izgubiti, lako je shvatiti zašto mnoga ‘starinska’ otpuštanja završe općim lomom. Čovjek si barem tada može dati odušću. Uz to šefovi sve više preferiraju e-poruke i SMS jer je to jednostavno, lako, brzo i dokumentirano. Vjerojatno je sasvim suvišno propitkivati moralno-etičke dimenzije takva ponašanja, o tome nema dvojbe. Bio zaposlenik sâm kriv za takav razvoj događaja ili ne bio, vrijeme i trud uloženi u posao, odnosno kompaniju, daju mu pravo na barem pet minuta razgovora licem u lice. U pitanju je, ako ništa drugo, minimum poštovanja koje se duguje čovjeku ako je negdje radio.
Ima, jasno, i sasvim suprotnih primjera, poput Richarda Hlave, osebujnog direktora i osnivača kompanije HlavCo, koji je napisao i cijelu knjigu o pisanju efikasnih e-poruka. Među ostalim pozabavio se slanjem otkaza radnicima ustvrdivši da voli ljude i da ga stoga boli dijeliti otkaze. Svjestan da o nekim od njih ovise cijele obitelji, ili barem lokalna trgovina alkoholom i pornografijom, emotivni Hlava savjetuje kako otpustiti radnika u e-poruci s poštovanjem, ukusom i dostojanstvom. Dragoj se budali, piše u njegovu primjeru e-poruke, zahvaljuje na nedavnim projektima kojih se sada ne može sjetiti, podsjeća da se oni nikad ne bi mogli završiti dok ne bi našli nekog drugog da ih završi, radnika zatim obavještava da su se odlučili na promjene u njegovu odjelu i da je ta promjena on te da mu je u tu svrhu pripremljena otpremnina u vrijednosti dvodnevne plaće, dan više nego što dobiju drugi. Čovjek je sasvim ozbiljan, inače. Ne nedostaje ni slučajeva otpuštanja SMS-om, lako moguće najprizemnije i neukusne prakse davanja otkaza. Zaposlenica Blue Banane, lanca studija za piercing u Londonu, prije četiri godine obaviještena je porukom o prestanku radnog odnosa. U kompaniji su to objasnili mladošću većine svihih zaposlenika i raširenošću suvremene tehnologije među njima.
