U SAD-u nisu oduševljeni

Vijest objavljena prošlog tjedna o izglednom spajanju Deutsche Boersea i NYSE-a, prema kojemu bi simbol američke financijske (ne)moći postao dio njemačke financijske moći, izazvala je reakcije na obje strane Velike bare. Spajanje dviju burzi značilo bi stvaranje najvećega burzovnog operatera na svijetu, i prema prihodima i prema dobiti, s portfeljom kompanija teškim 15 bilijuna dolara ili 28 posto globalnoga burzovnog tržišta.

I prije formalne ceremonije, ljubav između Njusorške i Njemačke burze uzburkala je duhove i uznemirila roditelje sumnjičave u pogledu takva braka. Prošlog tjedna objavljena vijest o ‘razgovorima u naprednoj fazi’ između Deutsche Boersea i NYSE Euronexta, prema kojoj bi simbol američke financijske (ne)moći postao dio njemačke financijske moći, samo dan-dva nakon objave izazvala je reakcije na obim stranama bare. Lako je moguće, nagađaju mediji, da veza pukne zbog izostanka roditeljskog blagoslova, odnosno odobrenja regulatornih tijela Europske unije i Amerike.

Zgodno je da je američka strana pokušala prikriti svoju nelagodu neuvjerljivom tvrdnjom kako je riječ o spajanju jednakih s obzirom na to da to baš i nije istina – u slučaju realizacije dogovora, Nijemci bi imali osjetno veći udjel od Amerikanaca, pa teza o spajanju a ne o akviziciji ne djeluje previše uvjerljivo. Prema predloženom, DB bi imao 60 posto novoga poslovnog entiteta, čime je jasno tko zapravo koga kupuje, iako pomalo iznenađuje raspored funkcija u akviziciji. Suprotno običaju šef novog entiteta bio bi sadašnji direktor Njusorške burze Duncan Niederauer, dok bi njegov frankfurtski kolega Reto Francioni postao predsjednikom. Sjedište bi bratski podijelili New York i Frankfurt, a nova kompanija bila bi inkorporirana u Nizozemskoj. Brak iz trećeg pokušaja, nakon neuspjelog ‘ispitivanja terena’ 2008. i 2009., trebao je ostati tajnom još tjedan dana, ali nakon što je vijest prokurila u Njemačkoj, zaljubljenom paru nije ostalo drugo nego priznati neraskidivost svoje višegodišnje veze i ustrajnost u želji za njezinom formalizacijom.

Osim predložene raspadnje udjela, nije poznato ništa drugo osim da bi se ‘spajanje’ trebalo realizirati isključivo razmjenom dionica.

Ako je suditi prema vrijednostima dionica, prijatelji i rodbina na drugoj strani oduševljeno su dočekali vijest. Nakon što je informacija prokurila, dionice NYSE-a skočile su 14 posto, dok su one DB-a ostvarile skromniji rast od 6,6 posto, dan nakon prekida suspenzije trgovanja njihovim dionicama. Dvojac je svoju vezu opisao kao brak iz interesa jer ne mogu, kažu, više podnijeti kon-

S ove strane oceana već su se mogle čuti ocjene stručnjaka za tržišno natjecanje da će spajanje teško proći, dok se u Americi ni jedna institucija ili osoba kroz čije će ruke ugovor morati proći nije dosad izjasnila. S druge strane, The New York Times na naslovnicu je raspalo naslov ‘Achtung! Nijemci preuzimaju NYSE’. Europskoj će unijii vjerojatno biti potrebna istraga Faze 2, detaljno analiziranje koje traje između tri i pet mjeseci, za razliku od istrage Faze 1, obično u trajanju od sedam tjedana.

Forsirana objava zaruka tako je u potpunosti zasjenila drugi, slijedom prilika neugledniji par koji je manje od 24 sata prije toga svijetu objavio identične namjere. Londonska burza i kanadski TMX iz Toronta također su dogovorili razmjenu dionica kojom bi nastala najveća burza dionica rudnika, dobar posao u svijetu ra stučih cijena sirovina ali i burza s najvećim brojem izlistanih kompanija na svijetu. U ovom slučaju bolje prolaže Britanci koji bi u spajanju dobili 55 posto nove burze i glavnog direktora Xaviera Roleta, trenutačnog šefa LSE-a. I ovdje treba preskočiti nekoliko prepreka prije nego što se dogovor formalizira, no osjećaji će vjerovatno igrati osjetno manju ulogu nego u slučaju New Yorka i Frankfurta, iako lokalni političari nisu oduševljeni.

Ima li se na umu da je u listopadu prošle godine objavljeno preuzimanje australijske ASX burze sa strane singapurskog SGX-a, vrijedno 7,8 milijardi dolara, također trenutačno u fazi čekanja na odobrenje s australijske strane, čiji je ponos navodno jednako povrijedan, očito je riječ o širem preslagivanju u sektoru burzovnih operacija, nakon zatišja od 2008. Razlog novog trenda je sve veća

Bude li uspjelo udruživanje tih dviju burzi nesumnjivo će stvoriti monopolista u određenim burzovnim operacijama, ali mnogi analitičari su skloni vjerovati da će dogovor proći usprkos načelno složenom putu do konačne realizacije. Veći problem bi, prema procjenama, čak mogla biti regulatorna agencija u Europi a ne tri američke institucije, iako je zasad teško procijeniti američke reakcije. Najveća prednost željama DB-a i NYSE-a je sve snažniji trend spa- janja velikih burzi koji nije lako zaustaviti.

Tržište burzovnih operacija posljednjih se godina izrazito mijenja i takva spajanja, odnosno akvizicije, nužne su da bi trenutačno najveći na tržištu zadržali ili poboljšali svoje pozicije pred regulatornim škarama i novim, okretnim tržišnim igračima. Na ruku im ide i iznenađujuće odobravanje spajanja dviju čikaških burzi 2007., što je omogućilo udruživanje dviju najvećih burzi budućnosnica u SAD-u, u čemu analitičari prepoznaju analogiju s trenutačnim slučajem.

Političari, pak, u svim spomenutim slučajevima, uglavnom pokazuju nerazumijevanje novih okolnosti i robuju uobičajenom licemjerju, uvijek naklonjeni preuzimanju tuđeg i branjenju svoga. I Kanadani, i Australci i Amerikanci, dakle oni koji su se našli u inferiornoj poziciji, inače ustiju punih slobode protoka kapitala, roba, usluga i ljudi, izrazili su načelnu nelagodu činjenicom da se preuzima nešto ‘njihovo’, zaboravljajući da u globalnom kapitalizmu o kakvom su sami sanjali više nema ‘našeg’ i ‘tuđeg’. Unatoč silnom trudu uloženom u predstavljanje potencijalnog spajanja Njemačke i Američke burze kao dogovora jednako, Nijemci će biti u boljoj poziciji, pa je donekle razumljivo da Amerikanci ne žele prepustiti strancima jedan od najprepoznatljivijih simbola američkog kapitalizma i dominacije.

Doduše, jasno je da bi spajanje značilo jačanje obiju burzi i koristi na obje strane Atlantika, no taj detalj vlasničkog udjela jednostavno bude oči mnogima u Americi. Osim toga valjda drže da bi to bio samo još jedan u nizu znakova nepovratnog opadanja američke moći. No, pretjerano odlaganje predloženih spajanja moglo bi proizvesti kontraefekt i samo ubrzati pad ustoličenih burzi jer je očito da su partnerstva, čak i s nejednakim udjelima, nužna u izmije- njenim okolnostima. Drugim riječima, ne bude li danas, bit će sutra, a ne bude li sutra neće biti uopće.