Banke u Hrvatskoj – veći ROE od centrala

Domaći proizvođači plaćat će isti porez na kavu kao i uvoznici. Za očitovanje o prijedlogu zakona imali su tri dana, a sada je, kažu, jedino rješenje preseljenje proizvodnje.

Nacrt novog zakona o posebnom porezu na kavu nokautirao je domaće proizvođače. Naime, prijedlogom zakona, izrađenim po hitnom postupku, predviđeno je da se kava više ne oporezuje samo u uvozu nego i u otpriliku iz proizvođačeva skladišta. To bi značilo, objašnjavaju u Carinskoj upravi, da domaći proizvođači više neće plaćati posebni porez na sirovu kavu kao do sada, nego onoliko koliko ga sada plaćaju uvoznici na prerađenu kavu. Nacrt prijedloga novog zakona izrađuje se radi usklađenja s traženjima Europske komisije u sklopu pregovaračkog poglavlja 16. (Porezi) kojeg vodi ministrica financija Martina Dalić. Neslužbeno se doznaje da bi trebao stupiti na snagu već 1. ožujka iako pri Carinskoj upravi ističu da u Vladi još nisu raspravljali o Nacrtu zakona, zbog čega se ne može govoriti o konačnom prijedlogu i točnom danu stupanja na snagu.

Prema sadašnjim propisima u uvozu u Hrvatsku plaća se posebni porez na kavu, i to na sirovu pet kuna za kilogram i prženu 12 kuna, a domaći proizvođači u izvozu pržene kave ostvaruju povrat poreza od šest kuna za kilogram. To znači da se plaća diferencijalna trošarina i tako potiče one koji proizvode kavu u Hrvatskoj. No, EU je izvršila pritisak da se ukine razlika između sirove i pržene kave te izjednači poseban porez bez obzira na to gdje je kava proizvedena, nakon čega je Ministarstvo financija očekivano popustilo. Domaći proizvođači imali su samo tri dana za očitovanje o prijedlogu zakona koji je, navodno, napisan u režiji jednog od najvećih globalnih proizvođača kave. U Francusku nisu željeli komentirati prijedlog novog zakona dok ne stupa na snagu.

• Prijedlog zakona velik je udar na domaće proizvođače kave i omogućuje potpuno otvoren ulazak stranih kompanija na hrvatsko tržište. S novim poreznim opterećenjem kava će sigurno poskupiti od 10 do 20 posto – kaže Miroslav Vučkovac, vlasnik i direktor Anamarije, tvrtke koja je na drugom mjestu među domaćim proizvođačima kave iza lidera Francka, ističući kako domaći proizvođači ni da se svi udruži ne bi mogli konkurirati globalnim divovima poput Nestléa, Jacobsa ili Juliusa Meinla. Velikim stranim proizvođačima bit će jednostavno malo povećati proizvodnju u tvornicama u Njemačkoj ili Italiji i u Hrvatskoj imati samo distribuciju kave, a očekuje se i da strani trgovci opskrbe police proizvodima koje prodaju u inozemstvu. Inače, proizvodnja je kave visokodomicilirana – više od 80 posto kave preradi se u Hrvatskoj. Domaći su proizvođači u svojim primjedbama na prijedlog zakona tvrdili da nema diskriminacije, odnosno svi plaćaju isti porez na istovrsnu robu, te da takvih trošarina ima i u nekim zemljama EU.

Rješenje za domaće proizvođače bit će, kaže Vučkovac, preseljenje proizvodnje. Anamarija je tako prije dvije godine otvorila pogon u BiH, a sada razmišlja o preseljenju cjelokupne proizvodnje u BiH, gdje je jeftinija i radna snaga, ili u Italiju.

• Pružila nam se mogućnost proizvodnje u bescarinskoj zoni tršćanske luke, što bi nam ukupne troškove smanjilo za 30 posto – kaže Vučkovac.

Naime, isti princip poticanja domaćih proizvodnje vlada i u BiH, s tim da je sirova kava 1,5 KM/kg, a pržena tri KM/kg. To je također bio jedan od razloga koji je hrvatske proizvođače potaknuo na postavljanje proizvodnje u BiH. Tim putem krenuo je i Franck, koji u Hrvatskoj drži tržišni udio od 60-ak posto investiravši u novu tvornicu u Grudama.

Osim što gube povoljniji položaj u odnosu na uvoznu konkurenciju, domaći proizvođači vjerojatno će ostati i bez prijelaznog razdoblja jer primjena novog zakona počinje odmah, što ih stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na zemlje u regiji (CEFTA). To znači da su u ovom trenutku de-stimulirani proizvodnji u Hrvatskoj i čak imaju veći interes preseliti pogone izvan Hrvatske ili trpjeti gubitke dok se ne harmoniziraju propisi u cijeloj regiji.

Banke u Hrvatskoj često se brane kako profit koji su ostvarile prošle godine ne zadovoljava, koliko god četiri milijarde kuna nekomu sjajno zvučalo.

Argument je pritom niska razina povrata na kapital. Istina, stopa povrata na kapital banaka u Hrvatskoj u 2010. bila je osam posto, upola manje nego 2004. kad je dosegla rekordnih 16 posto.

No pogled na rezultate grupacije kojima banke pripadaju dokazuje da banke u Hrvatskoj još izvrsno posluju i vrlo vjerojatno imaju prostora da naprave ono što građani i poduzetnici silno žele – snize kreditne stope. Tako je Unicredit, vlasnik najveće banke u Hrvatskoj, na razini grupacije ostvario samo 2,7 posto povrata na kapital (ROE) u prva tri kvartala 2010., a Zagrebačka banka u njegovu vlasništvu 8,83 posto u cijeloj prošloj godini. Isti je pokazatelj npr. za Erste Hrvatsku 10,6 posto, a na razini grupe, koja uključuje za banke visokoprofitabilna tržišta poput Češke i Slovačke – 7,5 posto.