Izvrsna mogućnost koju pruža Skype je i to da sugovorniku pošaljete ili od njega tijekom razgovora primite datoteku o kojoj baš pričate i to u samo dva-tri klika mišem.
Opcija ‘dijeljenja zaslona’ jako će dobro poslužiti onima koji traže savjet od suradnika ili se šefu žele pohvaliti (ili opravdati) onime što rade tog trenutka na zaslounu.
Googleov videorazgovor je ‘produžetak’ chata na Gmailu i vrlo je jednostavan za instalaciju i za uspostavljanje poziva, a ikonice ispred imena u sučelju za chat govore tko ima uključenu kameru.
Pak samo one koji imaju korisnički račun na Skypeu. Klikom na ikonicu Skypea uz vaše ime, u gornjem lijevom kutu Skypeova prozora, možete odabrati status koji vam treba, ovisno o tome želite li da se vaša prisutnost vidi ili ne. Odmah ispod vašeg imena nalazi se ikona ‘Call cheaply to mobile or landlines’, a klik na nju otvara prozor u kojemu možete odabrati pozive izvan Skypeova sustava – pozivanje mobilnog ili fiksnog telefona. Nekada se ta usluga zvala Skype Out, ali je danas podijeljena, kao i kod ostalih telekomuna, na pozive s pretplatom i one ‘na bonove’. Cijene ovise o operateru onoga koga pozivate pa je, kao i u većini slučajeva u ovoj brdovitoj zemlji na Balkanu s puno monopolista, moguć paradoks da je poziv na mobilni u Sjedinjenim Državama jeftiniji nego poziv mobilnog koji se nalazi u licu dalje od vas u Hrvatskoj.
U varijanti ‘na bonove’ na svoj račun na Skypeu trebate deponirati nešto novca. Preporuka je da otvorite račun na servisu za internetsko plaćanje Pay Pal, te da s njega prebacite manju svotu, primjerice deset eura. Uz cijenu poziva ne-korisnicima Skypea, jedino na što trebate obratiti pozornost kod tog ‘bona’ je da ne prođe više od šest mjeseci, a da niste ništa potrošili od svog depozita pa bi vam sve moglo propasti, baš kao i na mobilnom pre-paidu. No, Skype će vam prije isteka 180 dana poslati e-mail s porukom da ili potrošite nešto ili nadoplatite.
Većina današnjih notebooka poslovne klase ima ugrađenu kameru, mikrofon i zvučnike. Nemate li webkameru ugrađenu u računalo, ona se prilično jeftinije može kupiti, ali nije važno da bude visoke razlučivosti jer će takva, HD kamera trošiti više podataka pa će vaš videopoziv biti skuplji. Sasvim će biti dovoljna i webkamera od 1,3 megapiksela, čak i ako nije sasvim nova. Isprobali smo jednu takvu kameru staru tri godine koja je proradila čim smo s CD-a instalirali njen upravljački program, ali je bilo potrebno ugasiti prilično loš mikrofon na samoj kameri te uključiti sugovorniku puno ugodniji mikrofon na slušalicama, u izborniku koji se otvorio klikom na sasvim desnu ikonu, onu koja sliči na stupce equalizera, na dnu prozora videorazgovora. Videopoziv je – prava pjesma. Sve ide kao podmazano. Ton nema zastajkivanja u odnosu na sliku, nije isprekidan, slika je vrlo dobre kvalitete.
