Put osvete 3D

U bečkome Prirodoslovno-povijesnome muzeju do početka travnja produljena je izložba plastificiranih životinja. Poznati anatom Gunther von Hagens pozornost je prije nekoliko godina izazvao plastificiranim ljudskim truplima.

Institut Gunthera von Hagensa, anatom koji je stekao svjetsku slavu svojim plastificiranim ljudskim truplima, od lani pokazuje i životinje preparirane istim postupkom. Nakon dvije lanjske postaje u Njemačkoj i ukupno 160 tisuća posjetitelja, od sredine studenog 2010. do početka travnja u bečkome Prirodoslovno-povijesnome muzeju gostuje izložba ‘Tjelesni svjetovi životinja’.

Trebala je trajati do 7. ožujka, ali zbog golemog je interesa produljena za mjesec dana. Privukla je sve naraštaje, ponajviše školsku djecu, ali i odrasle. Neki njezini izlošci doista su impresivni: deva u muzejskom predvorju, morski pas, medvjed, gorila, slon, žirafa.

I onaj tko ništa ne zna o tome kako se plastifikacijom od mrtvih tijela mogu napraviti skulpture shvaća da je riječ o kompliciranom visokotehničkom postupku. Faze plastifikacije pokazuje dokumentarni film na TV ekranu u kutu izložbene dvorane. Taj postupak nije izumio Von Hagens, ali ga je, radeći od kraja 1970-ih na Anatomskom institutu u Njemačkom Heidelbergu, usavršio i otvorio kako da njime anatomski preparira velike organe ljudi i životinja, pa i cijelo tijelo.

Plastifikacija je metoda zamjene vode iz stanica tijela plastičnim tvarima, i to u vakuumu. Odavno je poznata u histologiji, ali Hagens ju je toliko poboljšao da je početkom 1990-ih odlučio osnovati svoj privatni Institut za plastifikaciju u Heidelbergu. Plastifikati ljudskog tijela razlikuju se od voštanih modela, koji su potpuno umjetni, mumija i u formaldehidu konzerviranih dijelova tijela. Slični su skulpturama jer se mogu dugo izlagati u uobičajenom okružju, na zraku i pod prirodnim svjetlom, izdržati mehaničke pritise i pritom nemaju miris.

Još nisam potpuno zadovoljan bojama svih tkiva – rekao je autoru ovog teksta Von Hagens potkraj 1990-ih na svojoj prvoj izložbi u Beču na kojoj je pokazao plastifikate ljudskih tijela. Njegovi asistenti danas nam kažu da su u međuvremenu i boje tkiva vjernije. Von Hagens je počeo izlagati ljudske plastifikate 1996. izazivajući divljenje, ali i negativne reakcije. Na naše pitanje kako reagira na kritike da komercijalizira ljudska trupla, bez oklijevanja je odgovorio da to što radi nije zapravo ništa novo jer ‘Crkva to radi već gotovo dvije tisuće godina’. Životinjski plastifikati manje su kontroverzni. ‘Tjelesni svetovi životinja’ daju nam dosad neviden uvid u potkožni dio, u živčani sustav, kosti, mišićje i organe životinja iz pustinja, prašuma i oceana. Ondje je i najveći dosad napravljeni plastifikat, slon dug šest i visok 3,5 metara.